Bide

Jutro je odavno proslo. U kupatilu sam, lutam mislima (kao i obicno), sutim nepomicno. Obucen sam kompletno, stojim uspravno, izgledam odsutan u vremenu i prostorno.

Trzam se. Pokusavam da povezem zasto sam ovdje. Nijedna sila prirode me ne tjera, osjecam se u redu, pa sta onda trazim u kupatilu? Pogled mi ide prema nize, prelazi sarenim plocicama poda, zaustavlja se.
Ispred mene, skoljka. Gledam je. Jednobojna je, bijela, vjerovatno od keramike. Nista narocito. Klasika. Standard svakog regularnog kupatila.
Saginjem se, primicem glavu blize, otvaram oci sirom. Ispitujem. Ne lici mi na normalan umivaonik, nekako je prenisko, a ni slavinu ne vidim. Nestrpljiv, saginjem se jos nize.
Ispred lica, slivnik. Aha, znam zasto on sluzi. Tu voda otice, zar ne? Ne razmisljajuci vise, punom snagom pritiscem metalnu rucicu na suprotnom kraju skoljke. Gejzir. Ostar mlaz hladne vode pogadja me direktno u desno oko.
Sta je sad ovo? Sta se desava? Tupa bol, odskok u stranu, neugodan povratak na javu. Hladno budjeneje. Nuto djavla. Bide me napada!

E, jesam vala celovina. Zagledo se u nekakvu wc-e skoljku i ne kontam sta bi to moglo da bude. Gdje ste me misli odvele, jebem vas lude. Skoro mi je mlaz oko izbio!
Jos uvijek zbunjen, mokre kose i sa bolnim desnim okom, izlazim iz kupatila. Prepricavam zeni zgodu odigranu, ona odmahuje glavom, ne moze od smijeha vise da me slusa, a kamoli da razumije. Sta sam trazio glavom iznad bidea? Misterija.
A budalastine. Ma nije ovo zajebancija, nije garant. Ovo su sifrovane poruke, Iluminati, simbolizam, prorocanstva strasna, sto uskoro bi mogla da se ostvare. Bide ne napada samo tako. Ne desava se to svakome i svakodnevno. Mozda jednom u sto godina, neko nesto zeli da mi ukaze, vrijeme je doslo.
Ili da nije po onoj drevnoj, ne turaj nos/oko tamo gdje ne treba. Cuj, bio na odmoru u Buenos Airesu i puko ga mlaz vode u oko iz bidea? Pa gdje to ima? Izgleda da ima...