The art of happiness

Sinoc bilo lijepo, danas kisa sastavila. Petak je predvecer, tisina miluje parket dnevne sobe, huk saobracaja u daljini lomi se. Televizor cuti, ugasen je, kuhinjsko svijetlo upaljeno stoji. Nemarno prebacena deka preko kozne fotelje, providne kapi kise nezainteresovano vise niz vlaznu balkonsku ogradu. Sumrak se spusta polako i bez najave. Uprosteni prikaz prve polovine marta i vikenda sto pocinje.

Vec sam mjesecima u fazonu yoge, sto implicira,  aktivniji sam duhom i tijelom.  Razne poze prakticiram, asane, povremena meditacija i vjezbe disanja,  sastavni su  dio moje svakodnevnice.  Raspolozenje i energije nivo, sta reci, tu je negdje, nekad dobro, nekad ne, promjenjljivo. Sve je relativno.
Izmedju yoga pauza nekako je u obliku knjige, dolutao do mene Dalai Lama i njegova razmisljanja. Uglavnom, razgovori sa stanovitim americkom psihologom tokom Dalai Laminog boravka (predavanja) u Arizoni prije jedno dvadesetak godina, pretoceni u knjigu. Razgovori ko razgovori, filozofski i spontani, jednostavni i kompleksni,  o svemu i svacemu, a o sreci i rahatluku najvise. Njegovo je vjerovanje da, bez obzira bili religiozni ili ne, negativni ili pozitivni, tjeskobni i prezabrinuti, osnovni smisao zivota je potraga za srecom. I kapak. Nema druge. That is clear.
Mislim si ja, dobro ba Lama nisi se bas pretrgo da mi kazes nesto novo. Itekako znam, i bez tebe, ako si srecan da ti je sve ravno i da covjek prede od zadovoljstva, a mozak radi ko svicarski kuku sat, precizno,  tacno i bez zadrske.  Kako doci, kako definisati i najvaznije, kako zadrzati taj jedinstven osjecaj srece, kada se uznemirene misli smire ko more nakon bure i ugodna te toplina prekrije. To mene zanima Lama moj, sve ostalo je, sto bi rekli nasi ljudi, trice i kucine.

Dobro, necemo sad sitnicariti, ono sto me je privuklo knjizi je koncept vjerovanja u Budizma. Posto sam, kao i mnogi iz moje generacije, odrastao bez, a i sumnjicav sam po prirodi prema glavnim monoteistickim filozofijama iliti religijama, pokusavam da otkrijem nesto sto mi odgovara, a da nije apstraktno ili nadprirodno. Nesto sto ima veze s vezom, nesto poslije cega cu se osjecati bolje. Da li je to meditacija, vjezbe opustanja, lake droge ili nesto cetvrto, nisam jos skonto, ali, moj interes za Budizam, iskren je. Zelim samo da gledam i prihvatim stvari, oko i u sebi, nesputano, koristeci zdrav razum, bez idolopoklonstva i zamisljanja nadnaravnih sila. I dolazim do zakljucka da sam nekako najblizi ucenju i konceptu Budizma, da mi nekako najvise lezi i da bi tu moglo biti nesto i za mene i misli moje uznemirene. I evo me, petak je predvecer, trazim malog Budu u sebi.
Bas sam se lijepo objasnio, tako da ako neko i navrati na stranicu moju, biti ce vise nego odusevljenom mojim novim prosvijetljenjem, zabezeknut cak. Hoce to kad kisa sastavi...