Neighbouhood

Zivjeti u velikom gradu i seliti se (mjenjati mjesto stanovanja) unutar njega, dozivljaj je za sebe. Otkrivas nove stvari, imas osjecaj da si negdje sasvim drugo (a nisi), sve bi zelio da vidis, upoznas, sa okolinom da se stopis. Ja sam u fazi istrazivanja.
Sada zivim u Burnaby. Adminstrativno, on je jedan od gradova sto cine tzv. Great Vancouver. Neighbourhood, kvart iliti mahala zove se Burnaby/Gilmore Heights . Na nasem, zivim na brdu. Jesam pametan, evo topim se u salu i zakljucku svom.
Nekad, neighbourhood je bio, vecinski, sastavljen od italijanskih emigranata, tako da je , donekle, zadrzao sarm starog kontinenta sa mnogobrojnim frizerskim salonima, mesnicama, pekarama i radnjama mjesovite robe. U njima stanuje zamor, osjeca se miris dimljenog mesa i sira, odzvanjaju neizbjezni juznoslavenski jezici i crte lica.
Naravno, neighbourhood je sada izmjesan, kako oni to vole ovdje da kazu, mutikulturalan, multietnican, multi ovo, multi ono, multivitamini i ostali. Pored moje zgrade ima Kinez koji drzi pekaru "Tino's"- authentic Italian pastries and bread...wahahahahaha...mraka trgovacka. Oni nemaju problema sa prilagodjavanjem. A kako je krenulo, sljedeci put kad dodjem u Bosnu, ne bi me iznenadilo da neki od novootvorenih cevabdzinica/lokala nosi naziv "Ramzes" ili "Celo II", vlasnik, Andrew Wong. Zivjela globalna ekonomija, zivjela.

Jebote, zar je vec august !?

Paint

Evo je. Smije se, gleda me, trazi me...Ne mogu veceras sotono. Ufatilo me u ledjima...

Selidba

Ja se preselio u novi stan. Ne da me ledja bole, ne da noge ne osjecam, ne da sam izubijan, ne da...selidba je uzas. Kazu, gore od selidbe je raspremanje. Ponovno namjestanje. Uljepsavanje. Ciscenje. Lickanje. Dotjerivanje. Znaci, jos ljepsi dani su ispred mene. Dajte mi babajicku (lopata, nadprosjecne sirine u svrhu podizanja sto vece kolicine tereta, vecinom uglja iliti cumura. Dobila naziv po komoradu Babajicu...op.a) da se barem udarnikom zovem.

Tako sam se lijepo puko sipkom od kreveta po lijevoj ruci , da sada izgleda ko da sam iz tanning salona izasao. Predivna tropska boja, svijetlosmedja, sa zagasito plavicastim odsjajima po citavoj duzini. Prst sam prignjecio na ne znam sta, ali to nije ni bitno, nokat polako prelazi u crnu boju udarnistva, efekat je potpun. Ma divota. Maneken pravi. Jedino glavom nisam zapuco nigdje ko moj Zidane...

Stan je Hirosima. Sve sto sam unosio samo sam na gomilu stavljao. Zapoceo sam krecenje, ali ne ide bas sve po planu. To je i ljepota selidbe. I zivota samog. Cuj, planovi, ti bi da sve ide po njima. Nasmijmo se sad zajedno svi...buhahahaha....ah, planovi. Ni telefon mi jos nisu prikljucili, internet konekciju nemam, TV nisam ni upalio, locker(podrumska prostorija) sto sam dobio isto mlijeko- tetrapak, mogu samo poglede skloniti u njega, nestalo mi farbe, slomio sam sijalicu u kupatilu,banka zove nudi jos jedan kredit...dosta ljudi, dosta.

A sto me ledja rasturaju...

Quote of the day...V

"Mislim kao genij, pišem kao ugledan spisatelj, govorim kao dijete."

Vladimir Nabokov

Odlazak velikana

Ingmar Bergman

Umro je veliki svjetski redatelj...
http://www.youtube.com/watch?v=4M3AQMHRufY

Sushi to go...II

Luster

Sinoc, muski , bez straha, pukla moja zena glavom u luster. I razbila ga. Djelomicno. Hvala bogu, njoj nista, izuzev male ogrebotine i bolnog sjecanja.
Nosimo mi stvari u liftu, ja zongliram sa saksijama cvijeca, jedna mi ispadne, zemlja se prosu, lift; uneredi se. "Idi brzo u stan, donesi metlu, ne bilo ti naredjeno.", kazem zeni. Otrca ona. Uskoro, vraca se, sa malom posjekotinom na celu i ne tako hitro kao sto sam ocekivao.
"Sta je bilo?"
"Razbila sam luster"
"Kako?"
"Udarila glavom"
"Jesi li dobro?"
"Jesam, ali luster nije"
"Kako si samo uspjela..."
"Pusti me na miru"
"Jesi li sigurna da ti nije nista?"
"Jesam, ne budi dosadan"
"Eto, sad sam ja kriv..."

Zatrcala se ona da mi donese metlu, a u ovom novom stanu, nekakav luster sa staklenim detaljima (lude 80-te...op.a),spusten nisko na sredini sobe. Nije ga vidjela (ne pitajte kako ga nije vidjela), zapucala glavom ko golub u cisti prozor. Jazija. Dobro je i prosla.
Uglavnom, trebali smo kreciti, ali zbog nemilog dogadjaja ljetne noci mjeseca jula, krecenje smo odgodili za danas( ako opet u nesto ne spuca). Da je oraspolozim, odlazim u meksicki restoran i donosim za veceru citavu, przenu ribu (znam da obozava). Odmah se osjeca bolje.
Poslije vecere, ostatke ribe/kostura koristim kao inspiraciju za svoj foto-blog trenutak. Vidi daily photo...

Btw, od sada svoju zenicu zovem...Zidane.