Tuesday 20 February 2007

Bol

Bilo jednom u Sarajevu. Radnja zbivanja, stan rodbine buduce mi zene. Svi su tu, svima smo dragi, svi zele da nas vide. Svi se nude za nocenje, kod nas ce te, aman ni govora, kod nas ce te. Dobro onda, idemo kod vas.

U stanu , atmosfera opustena. Meze je na stolu, suho meso, kravlji sir sa obliznje planine, pice, sarajevska bijela Drina na stolu, osmijeh, zamor i zavjesa od nikotinskog dima. Lijepo nam je. Ali, sati brzo prolaze, vec je kasno, umorni smo i na pocinak polako se spremamo. Tisina zavlada stanom.
Medjutim, kako to i prilici mladim i nadobudnim parovima, safata smo se mi, bez obzira na vrijeme i mjesto. Noc je tiha, svijetla Trebevica sitna i u daljini, ljubavni klinc kao u prici.
Avaj, igra je ljubavna gotova, u kupatilo se mora ici. Kupatilo, ko za inat, na drugom kraju stana. Ide se kroz hodnik, onda uzimas pravac kroz dnevnu sobu ili zaobilazni, kroz kuhinju, pa do predsoblja.

Ustajem iz kreveta , ko macak cekam par sekundi da mi se oci naviknu na mrak. Osjecam se sigurno , uzimam pravac kroz kuhinju. Tamo, u cosku, skrivena kao urbani gerilac netom zavrsenog rata, cuci pec na drva. Bubnjarica, sa nogarama od livena zeljeza. Moji koraci su puni, moje poznavanje mracne prostorije samouvjereno. Do jednom...

Kad sam ja razvalio prstima desne noge, onim najmanjim i onim do njega, od nogaru zeljezne peci na drva, dugine boje zasjale se pred ocima mojim. Da li od soka ili straha da ne probudim stanare , krik, koji je trebao biti glasan i dug, ostao je u meni.
Gusim se. Otvorenih usta, pokusavam da uhvatim dah, rukama masem ko utopljenik. Skakucem na jednoj nozi, moja moc govora , nestala je. Moja kicmena mozdina, odumire. Mislim da su mi cak i suze krenule. Bol je potpuna.Bol je paralizirajuca.

Nisam valjda slomio prste? Nisam valjda ljude probudio? Skupivsi pribranost i snagu, nekako dosepah nazad do kreveta.
“Kakva je to buka ?
“Suti”
“Ja te posaljem u kupatilo, ti lomis po stanu”
“Suti”
“Sta si sad opet uradio”
“Nista, boli…”

Jutro je svanulo, bol je skoro nestala, prsti nisu slomljeni. Samo, neprimjetni, plavicasti oreoli i crvenilo koze, sjecanje na noc iza mene. Da li je neko cuo? Ne znam. Da li me je boljelo? Jeste. Mogu li docarati bol? Pokusao sam.

No comments: