Wednesday 16 May 2007

Jibacoa

Imena odmarilista vec sam zaboravio, ali mjesto znam. Zove se Jibacoa. Na pola puta od glavne turisticke destinacije(aerodroma) Varadera i glavnog grada Havane.
Odmaraliste, zidane kucice, bungalovi. Nisam ljubitelj velikih hotelskih naselja, gdje imas sve samo ne osjecaj intime. Ovo smo nasli preko interneta, izabrali, odlucili, prihvatljiva cijena, a i nema pretjerane guzve. Air-conditioning ima, tus radi, kupatilo je cisto, evo i peskira. Krevet, mekan, nista narocito, sa strane plakar za stvari. Pored njega mali frizider, litar ruma, kafa i TV-set. Napolju terasa, dvije plasticne stolice i sto, pogled na palme i okean. Meni dovoljno.

Neobican dodatak odmaralistu su psi i macke. Slobodno se krecu, sjednu ispred bungalova, ne namecu se.
Uz simfoniju pticjih zvukova, od kojih sam odmah prepoznao djetlica (nije Pera, vjerovatno je Pedro), sjedis i promatras i imas osjecaj da si u minijaturnom zooloskom vrtu. Meni ne smetaju. Simpaticni su, nikog ne diraju, stavise, smiruju.


Promatram ljude oko sebe. Vecinom osoblje odmaralista. Konobare, sankere, recepcionarke, cistacice, kosace...Svi se smiju, rukuju, pozdravljaju, grle, ljube. Pricaju brzo, rukama gestikulisu, glasni su. Garant su bosanskog porijekla. Lijepo ih je gledati. Kubanci. Narod ponosan i veseo. Barem mi se tako cine.

Odlazim za sank, uzimam listu sa koktelima, citam u sebi, trazim nesto sto nikad probao nisam. Nadjoh. Ime mu je -mojito. Kasika secera, lime juice, mint leaf (koji se stavi u casu i malo izgnjeci) kap gorkog likera, soda-voda, i nezaobilazni bijeli rum. Malo promijesas i polako u sebe saljevas. Milina. I think this is the beginning of beautiful friendship. Nije ni Ernest od jucer. Sigurno je Mojito tusio dok je Starac i More sastavljao.

Mojito godi. Ima karakteristicni opori ukus sa dodirom minta (je l' se na nasem kaze-metvica?), ali tu je rum, da se zna, tako da nakon par mojitosa polako osjecas kako ti noge nestaju, a glava lebdi ko balon od helijuma. Raspric'o se ja sa sankerom, na neuspjesnim pokusajima spanskog jezika, on se lomi na engleskom, masemo rukama oboje, vicem glasno :"...uno mojito por favor...". Sankeru je ime Pedro, ali djetlic nije. Moj je jaran novi...

2 comments:

Anonymous said...

E sretno dijete svaka di dala i velika i mala:D kada si ovako lijepo uzivao....sve pohvale za blogg a bogami i ovu kratku slikovitu lektiru putovanja na KUBU:wink

Ostaj mi veseo,sretan,nasmijan i DEBEO hahahahahahaah

sretno dijete said...

Vozdra sotono virtualna...

Da, Kuba...bi lijepo...vratit' cu se sigurno. Citamo se...