Thursday 31 May 2007

Hapa

Opste je poznato da djeca vole ukrast ili sto bi rekli kolokvijalno, hapit. Zasto? Uzimajuci u obzir da smo vaspitani da takvo sto ne valja, da se ne smije, dijete ko dijete, ipak , barem jednom u iskusenje doci ce. Vracam se mislima u djetinjstvo svoje.

Kad sam dijete bio ja, hapo sam sve i svasta. Novac od roditelja, cigare iz oceve kutije, cokolade iz samoposluge, romane i stripove, "macje oci" sa tablica automobila.
Jednom prilikom marno sam pracku od starijeg rodjaka iz njegove sobe i tusno za dva broja Alan Forda. Kasnije su mi romani sluzili kao clanarina, ulaznica, ausvajs za primitak u krug starije raje.
Drugom prilikom, smirio sam pola mamine place, naravno, uz pomoc buraza, kojeg sam kasnije krivio da me je upravo on nagovorio. Svaki dan uzimao sam po cenera (sto dinara, novcanica crvene boje, u nekim juznoslavenskim kulturama poznata i kao crvendac...op.a) dok me mati nije uhvatila i umalo srcani udar dobila. Tako fino dijete, a krade. Stid i sramota, nek' te bude.

Dusa mi je bilo zavlaciti ruku, diverzantski spretno, u ocev dzep od odijela i zahvatiti sicu kao ona kuka u Luna-Parku kad izvlaci cigare. Poslije sam trcao do trafike, kupovao slicice "Fudbaleri i Timovi" i ucio napamet imena, godine rodjenja kao i koliko su igraci utakmica odigrali, a koliko golova dali.

Samoposluge se bile izazov zesci. Narocito cokolade, kesten i kokos, Pionir-Subotica. Posebnu tehniku morao si znati. Dijete je to, malo, vizljasto i spretno. Uzmes dvije cokolade, drzis ih u razlicitim rukama, malo gledas, i onda, istovremeno, desnom vracas kokos-cokoladicu nazad na policu, a lijevom skrivas kesten-cokoladicu, u dzep tamnoplave, "Puma" trenerke, sa bijelom straftom.
Teta u bijelom, revnosni uposlenik drzavne samoposluge, koja je sve vrijeme pratila tvoje kretanje, ne moze da snimi dvije radnje odjednom. Hapa je usavrsena. Dalje su finese. Dolazis do kase sa kilom hljeba, litrom mlijeka (koje je vazda curilo po coskovima), 20 deka pileceg parizera i ozbiljnom facom kao da se nista desilo nije. Do vidjena.

Nekad se je znalo hapit samo iz fazona, nekada se znalo i u kradji( i lazi) uhvacen biti. I jedno i drugo nije u redu, nemam namjeru da drzim pridike, kad si dijete, nestasluka je uvijek bilo i biti ce. Samo se pravite da ne vidite.

No comments: