Selidba

Ja se preselio u novi stan. Ne da me ledja bole, ne da noge ne osjecam, ne da sam izubijan, ne da...selidba je uzas. Kazu, gore od selidbe je raspremanje. Ponovno namjestanje. Uljepsavanje. Ciscenje. Lickanje. Dotjerivanje. Znaci, jos ljepsi dani su ispred mene. Dajte mi babajicku (lopata, nadprosjecne sirine u svrhu podizanja sto vece kolicine tereta, vecinom uglja iliti cumura. Dobila naziv po komoradu Babajicu...op.a) da se barem udarnikom zovem.

Tako sam se lijepo puko sipkom od kreveta po lijevoj ruci , da sada izgleda ko da sam iz tanning salona izasao. Predivna tropska boja, svijetlosmedja, sa zagasito plavicastim odsjajima po citavoj duzini. Prst sam prignjecio na ne znam sta, ali to nije ni bitno, nokat polako prelazi u crnu boju udarnistva, efekat je potpun. Ma divota. Maneken pravi. Jedino glavom nisam zapuco nigdje ko moj Zidane...

Stan je Hirosima. Sve sto sam unosio samo sam na gomilu stavljao. Zapoceo sam krecenje, ali ne ide bas sve po planu. To je i ljepota selidbe. I zivota samog. Cuj, planovi, ti bi da sve ide po njima. Nasmijmo se sad zajedno svi...buhahahaha....ah, planovi. Ni telefon mi jos nisu prikljucili, internet konekciju nemam, TV nisam ni upalio, locker(podrumska prostorija) sto sam dobio isto mlijeko- tetrapak, mogu samo poglede skloniti u njega, nestalo mi farbe, slomio sam sijalicu u kupatilu,banka zove nudi jos jedan kredit...dosta ljudi, dosta.

A sto me ledja rasturaju...