Na danasnji dan

Prije nego sto spomenem sta bijase prije godinu dana na danasnji dan, simpatican dogadjaj odigrao se danas.

Odlazim na pauzu, obliznji libanonski restorancic, brza hrana srednjeg i bliskog nam istoka. Narucujem chicken shawarmu raznim sosevima umotanu, sirim usta i halapljivo uzimam zalogaj.
Lagano zvacem, osjecam dobro znan ukus, lijepo mi je, uzivam u odmoru svom, stomak zadovoljstvom prede. Medjutim,cekaj malo, kao da mi nesto u ustima fali. Kao da neka praznina se siri, kao da sam bez zuba prednjeg. I jesam.
Joj, Tito dragi, bas mi sada to treba. Moj famozoni prednji zub. Moja bol i moja muka. Moj pejn in di es.

Umjetni zub, koji bi uskoro trebao da dobije pokrivac sa krunom, puce i ostade u usnoj supljini zajedno sa chicken shawarmom i sosevima njenim. Divota.
Prvo rukama isceprkaj zub, pazi da ga ne progutas, zatim krezav hodaj ulicama Vancouvera. Predivno.

Vracam se nazad svakodnevnom poslu. Pokusavam da ga vratim nazad, nesto da izmajmunisem, samo da mi stoji. Pokusavam da komuniciram sa okolinom, da ne pricam puno, krezav sam, pomislit ce ljudi da sam se vratio sa netom zavrsenog fudbalskog derbija.
Zovem zubara hitno, stanje alarmantno, zakazujem posjetu hitnu. Umjetni ostatak zuba u dzepu, muka se skupila u grudima. Upitnik iznad glave stoji pravo. Pitam se:" Dokle cu imati probleme sa zubima?".

A sta je bilo na danasnji dan prije godinu dana? Zaboravio sam...