Tuesday 14 October 2008

South Kensington & Science Museum

South Kensington takodjer predstavlja malo gotivniji kraj grada Londona, tacnije njegova zapadna dijela. Ali, ja se nisam tamo uputio zbog gotive i raznih ambasada, vec muzeja sto ga okruzuju. Samo da napomenem, ulaz u muzeje Londona je besplatan. Da, dobro ste procitali, besplatan. Ako hoces, mozes da doniras nesto, uglavnom, lijepo od njih. Nesto se vrijeme krmelja, malo ce kisa, pa nece. Idealno za odlazak u muzej.


Znaci, South Kensigton tube station, izadjes iz nje i biras: lijevo Museum of Nature do njega Science Museum, preko puta Albert & Victoria hall (tamo nisam bio) ili tako nekako.
Meni se vise ide u ovaj prirodni, volim zivotinje, biljke, hocu da gledam dinosaurusove kosture, ali, prevagnula je zenina ljubav prema nauci. Voli i ona prirodu, ali, nauka je nauka.
Muzej ima jedno pet spratova. Odakle da krenemo, toliko toga se ima za vidjeti, jedan dan malo je. Krecemo od zadnjeg...


Na zadnjem spratu, istorija medicine. Od Mezopotamije i Egipcana, preko srednjeg vijeka, Freuda i danasnjih dana. Idem polako, gledam eksponate, citam sto me zanima. Uistinu ima se sta za vidjeti, saznati, nauciti.
Iako nisam covjek nauke, ovaj me dio bas privlaci. Stojim ispred nekakvog umjetnog zubala, most, sta li je vec, gledam ispitivacki. Vec u starom Rimu si mogao imati implant zubni. Eh, jesu ljudi napredni bili.
Mene, koji muku mucim sa zubima, ovo me bas zaintrigiralo. Garant su zube vadili macolom. Hajde, nasmjesi se, tako...ahhhh...vidis da ne boli.


Sto vrijeme leti u muzeju. A jos nismo ni sa zadnjeg sprata krenuli. Zagledas se, zadubis, nemas osjecaj koliko je vremena proslo.
Moramo se odluciti sta jos da vidimo inace nam ode citav dan. Silazimo na sprat gdje je istorija avijacije. Kao i medicina, vise je nego zanimljiv.
Dijete u meni ugleda nekakav svemirski brod, time-simulator, sta li vec, ubacis par funti, izaberes vremenski period, pet minuta voznje, rollercoaster, zeno hocemo li? Hocemo...


Super, isto luna-park, mogao bih do sutra . Ipak, pokret iz muzeja dok jos dana ima.
Bez obzira na ambasade i konzulate strane, cim udjes malo unutar glavne ulice, South je Kensington vise nego imucan.
Setam, tiho je, kuce u nizu, raznobojne, besprijekorno uredne. Negdasnja skladista pretvorenu u moderno naselje. Prilazimo nekom parku, gledamo zelenilo, prijatno je...


Najljepse je upoznati grad kroz setnju. Najljepse je naci dijelove grada o kojima u vodicu ni spomena nema. Najljepse je pronaci nesto sto nisi trazio.
I ovaj park sto se stvori pred nama ( ili mi pred njim), dise mirnocom,svjezina vlage se osjeca. Stojim pred njim, sutim, smiren se cinim. Par fotki i idemo dalje.

Nebo je tamno, vecer se polako spusta, vrijeme da se nesto u kljun stavi. Izlazimo iz naselja, ispred smo dobro znane robne kuce, Harrods. "Eh, jesmo i mi bas nasli gdje cemo prezalogajiti" , mislim si ja. Gdje ces tamo, Harrods je gotiva.
Nisam posteno niti prohodao, vec mi se pocelo mantat od silne hrane: morski plodovi, sirevi, kolaci francuski, deli razni, indijski curry, pasteta guscja, sushi japanski...
Ima l' kakav sendvic ovdje?

2 comments:

Anonymous said...

bese davno
Holand park...svako jutro setnja...pa me cuvar parka vec 3. jutro pozdravljao a i ja njega. Čudan osećaj izazivala u meni ta silna ljubaznost. Bez Please and Thank you, komunikacija je nezamisliva. Engleska mi je kao lutkina kuća, sve doterano do perfekcije...
Lepe slike :)
hvala SD, London zove...
Malena

sretno dijete said...

I ja sam bio iznenadjen, s obzirom na velicinu grada, urednoscu i cistocom. Barem tamo gdje sam setao, a moja setnja jos zavrsila nije.
Svijetlost se stidljivo iza oblaka javlja, suncani dani Londona ispred mene su...

Citamo se...
SD