Sunday, 9 November 2008

Stomak-Eliminator

Prebirem u kaleidoskopu sjecanja jednu od smijesnih epizoda odrastanja. Pronalazim je brzo.
Sjecam se kad sam kupio stomak-eliminator. Bio mlad, neiskustvo je klicalo iz mene, kao zrno graha ostavljeno na vlaznoj vati domaceg zadatka iz biologije. Godine su bile pubertetske, sredina osamdesetih, doba liberalnog socijalizma i Dzirlo-cura. Gledam reklamu na TV-u, marke Iskra-Kranj, kad ono, stomak-eliminator.
Ko biva , a lagati se tada nije smjelo, nakon 15 dana vjezbe isti si Svarceneger Arnold.

Joj, oci se meni zasjase u dupljama tinejdzerskim. Podpazusna toplina uzbudjenja osjeca se snazno. Hocu da budem Terminator! Odoh ja sebi uzet stomak-eliminator, pa kud puklo.
Mrsav sam ja ko fosna, kila nemam ni za pantalona, ali kao da je to sada bitno. Stomak mora biti cvrst, jebes svaku pricu, to je nova moda, a i one cure sa reklama porucuju:" Dzirlo proizvod, za Dzirlo narod".

Kupim ti ja stomak-eliminator ( nije bio niti jeftin), gledam ga tuzno, nista narocito. Polukruznog oblika, nesto kao luk, rucke, guma, isto jeftina igracka. Samo mi jos strijela fali i Robin Hood kapica.
Raspakujem ga, skinem se u podkosulju, naslonim na stomak. Uhvatim cvsto objerucke, udahnem, izdahnem i pocnem sa vjezbom.
Ma nisam ja niti krenuo, raspade se stomak-eliminator. Puce ko mjehur od sapunice. Jedan komad ode na regal, a drugi zavrsi na zavjesi prozora sobe. Jos kad je mene ona guma razvalila po vilici, Tito dragi, ako nisam televizor nogom razvalio.

Jebavo sam ja sve po spisku i sto mi je na pamet doslo. I mene, i Dzirlo djevojke, i Sasu Zelepugina (bas je nesto na tv-u objasnjavao), i novi album Hende, i Jugoplastiku-Split, i Videoton, i Znanje i Imanje, i drugi Dnevnik i raskrsnicu kod "Jupitera".
Huja je mene uhvatila, masem onom gumom po stanu ko Zagor Te-Nej. Da mi je nekog sad razvalit, vilica me rastura, place mi se koliko mi je krivo.
Brzinom munje pokupim ostatke stomaka-eliminatora, spustim brzo niz stepenice zgrade, i zafijarim u kontejner. Eto ti ,jebo li te stomak-eliminator i Svarceneger Arnold.

I tako, godina je prosla dosta, sjecanja u meni i dalje ziva su. Sad mi ne treba nikakav eliminator, dobro mi je, prirodni slaufovi sala, okruzuju me. Ne pomazu ni trbusnjaci, niti Dzirlo djevojke, ostaje mi samo slatkasto podsjecanje na jedan dan u djetinjstvu i marketinske iluzije.

4 comments:

mirela said...

Dobro si ti prosao, ja koliko znam taj je stomak eliminator svakog ko ga je kupio zdrmno u glavu, moj tetak sa sljivom ispod oka duuuugo hodao i psovao onog ko ga izmisli...lol Ja ga nisam imala, ja sam u to vrijeme sa Dzejn Fondom aerobikom se bavila, bez ikakvih rezultata, naravno...:)Sva sreca pa su ovih dana u nasim godinama love handles u modi lol.

sretno dijete said...

Ciao Mirchi,

Ne bi meni bilo krivo da sam ja bio debeo. Nego, tinejdzer, nemas me sta vidjet, isto ko da sam izasao iz nekog spota Bob Geldofa i jos budalas idem kupit stomak-eliminator.

A i tebe je Jane Fonda navukla. Jesi li imala one stucne, znojnice na nogama...buhahahha...jest' to meni sega bila.

Sta ces. Djeca socijalizma. Upali smo naivno u zamku trulog kapitalizma...

pozdrav
SD

Anonymous said...

hahhaha, nasmejao si me do suza...
pa ti si Dijete bio opasnnnn Terminator, hahahaha
Hej, i nad popom ima pop, haha
Brava, brava
malena

sretno dijete said...

Ciao Malena,

Da, to mi je i bio cilj. Nasmijati sebe i ljude koji te citaju. Uvijek se moze isceprkati epizoda djetinjstva, cak i zrelog doba, (ispricana na pravi nacin), i svako se moze naci u njoj.

pozdrav
SD