E, eto, kako je vrijeme ovdje. Kratko i jasno . Citav dan vrtim po glavi kako da opisem ove kise sto su sastavile, ovu tminu sto se dan zove, kojim rijecima da ih "nagradim" i evo odgovora nadrealnog. Ja kise i govana.
Ustao sam, mrak je. Krenuo sam u susret jutru sto pocinje, mrak je. Vrijeme prolazi i dalje je mrak. Je li vec podne ? Nije, mrak je. Je li proslo barem pola dana? Otkud znam, mrak je. Vracam se kuci, epopeja mraka, nastavlja se. Sta je ovo ljudi dragi, kao da dan uopste svanuo nije?
Samo mi jos fali lopata Babajicka i mracna idila bila bi upotpunjena. Koliko kubika treba, tu sam, iznemogao jesam, ali, straha u meni nema.
"O covjece mali, kakav plafon zelis da imas u odajama svojim", bozanski glas u meni govori.
"Neka bude boje prirodne, crn, kao sto nebo je", iskrenost iz mene izlazi.
Ovo bi kao pocetak vikenda trebao da bude...
No comments:
Post a Comment