Friday 6 February 2009

Grlom u jabuke

Ovako stoje stvari. Uzimam casove plesa. Da, dobro ste procitali, ni manje ni vise nego, ples, ta drevna bosanska disciplina celicenja muskog sampouzdanja i aktivnosti fizicke.

Vec duze vrijeme moja bolja polovina iliti bracna druzica, ima zelju da nauci plesat. To je bas lijepo, bujrum, niko te ne zadrzava. Ali sto moram ja? E, tu dolazimo do prirode moje. Svadjam se rijetko, ne opirem se puno, idem linijom manjeg otpora, na kraju, prihvatam. Sto ce reci, dovoljno se nisam opirao i zavrsio sam tamo gdje i jesam. Na casu latinskih plesova, protivno volji i ponosu muskom.

Moja footloose avantura zapocinje. Rumba, samba, cha cha cha...korklijevo, dva koraka desno. Nista ja ne kontam. Sve je to meni isto. Ne osjecam ritam, nemam koordinacije, frustracije me saplicu. Paraliza mozga, tijelo me ne slusa, noge jos manje.
A oni, instruktori plesa, Francuzi, uvukli se u svoje "camel toe" panatalone, niti mogu da ih gledam, niti mogu pogled s njih da skinem. Uzas zivi.

Ma ljudi dragi nije ovo za mene. Drven sam ko totem indijanski, ja bih radje fudbala na male. Koji god korak pruzio, pogresan je. Koji god ritam uhvatio, ne valja. Vrtim zenu ko krpenu marionetu lose pozorisne predstave, a ona ce ti meni tiho:" Opusti se...sto si tako ukocen...daj, smiri se... ides mi na zivce...ako ti je tako tesko ne trebas vise ni da dolazis ...".


Eto, opet sam ja kriv, a place mi se od muke. Pa sta mi sve ovo treba? Pa zar nisam dovoljno sjeban, jos mi samo fali besciljno uvijanje kukovima. Budi sretna sto ne vristim. Nisam to ja! Plesa nema u mojom genima.

Naljutim se, nabacim mrku facu, isto zasjedanje centralnog komiteta bivse nam drzave i sklonim u stranu. Eno ti onog guzonje, instruktora, pa se s njim vrti.
A on jos vice, pozeljno je partnera promijenit (mislim na ples...op.a), kao vise se razlicitih tehnika nauci. Jah, jesi pametan.
Prilaze mi zene, vide sam sam, pitaju za ples. Kulturno im kazem , ne. Mozete mislit, dokle je doslo kad druge zene odbijam da u rukama drzim svojim. Katastrofa, zar ne?

Elem, prosao sam vec nekoliko casova i nista naucio nisam. Ma sta naucio, sve gori i gori sam. A da ne govorim o ono malo samopuzadnja sto imadoh ja. Neka, zavrsit cu ove plesne seanse makar i na silu. Nikad vise mene zena, grlom u jabuke, natjerati moci nece.

4 comments:

Anonymous said...

da nije to stopalom na koru od banane :)
predji u boksere, i oni vrte dupetima a rad nogu je vise nego bitan. pa kada to savladas predji na cha-cha :)
malena

Anonymous said...

svidja mi se zavrsnica: "nikad mene zena vise nece ..." :D

a osim toga, dusa me moja boli dok ovo citam, pa drago SD, zar tako o latinskim plesovima aaaaaaaahhhhhh

evo malo za inspiraciju:

http://www.youtube.com/watch?v=qL9aWuIRWTw


pozdravljaMo

sretno dijete said...

E,vidis bokseri vrte guzovima, a u plesu moras kukovima.
Jedino mene non-stop boli rame i nista ne kontam. Zasto bas rame, pa ne masem njime?

Pozdrav
SD

sretno dijete said...

Samo ti Mo zezaj, samo zezaj...
Kao da ja ne bih volio znati, ali ne moze. Ne ide mi ritam plesni, pa da se naglavacke preokrenem.

Mada, kad sam sam kod kuce, razbacam se ko Travolta, susta suprotnost totemu sa casa.
Ima l' to kakve veze sa self-esteem?

Pozdrav
SD