Friday 17 April 2009

Kino Mladost

Kino je Mladost bilo jedno od tri kina predratne Tuzle. Smjesteno nedaleko od Doma zdravlja, uz ugostiteljsko-turisticki-upravno-ekonomoski srednjoskoloski centar, na putu do osnovne skole Dzemal Mandzic, sadasnji Pazar i slasticarnu "Sacir", kino je Mladost bilo kulturolosko i ljubavno odrediste za generacije mladih tadasnje Tuzle, a i sire.

Prva sjecanja na kino Mladost vode me u doba velikog mestra borilackih vjestina, malog zmaja, takodjer znanog kao Bruce Lee-ja.
Da bi malog zmaja vidio na velikom ekranu filmskom, morao si doci s jednim od roditelja ili starijom rajom sto ranije moguce. Navale za kartu bile su legendarne, slobodno mogu reci, neponovljive.
Karte su bile sicusne, od loseg papira, na koje si morao dobro paziti da se kupon ne otkine. Na ulaznim vratima uvijek je bio neki grmalj zajebane face ili teta u zelenkastom mantilu bez osmijeha na licu.
Poslije predstave si, vintlajuci rukama i nogama, uz povremene prigusene krikove i misicne tikove, bezuspjesno imitirao kretnje neponovljivog Brusa.

Kino je Mladost bilo prostrano i za one uvjete dobro. Stariji su pricali kako je akustika u redu , a mi smo ih djeca gledali ocima strahopostovanja, jer`pojma nismo znali sta bi akustika mogla biti.
Dobacivalo se sa svih strana i redova, psovalo glasno, bacalo kokicama i kospama. Odvazniji su znali i cigaru da zapale. Visi su morali da sklanjaju glave ili u gorem slucaju mjenjaju sjedista. Vecinom su uljudno bili zamoljeni od onih najzajebanijih:" Halo, momak, je l' ti to babo staklar?"

Era kina Mladost dostize svoj vrhunac kada su prvi pornici zasjali na sirokom bioskopskom platnu. Ovaj put nije bilo dobacivanja i provala bez kraja. Sarolika publika bila je mirna i disciplinovana. Povremeno, mogao si samo cuti mutirajuci glas pubertetlije u daljini:" Tita mi, sve se vidi" i nervozno suskanje sa balkona.
Karakteristicno za kino Mladost bila je predstava od 11am. Radni je dan u sedmici, pobjegnes sa casa, samoinicijativno se uputis ka objektu dragom, pornic na repertoaru, kino puno ko sibica. Kulturoloska nadgradnja ucenika, studenata i radnih ljudi socijalizma. Seksom do ravnopravnosti.

Raja mi se zali da danas Tuzla vise nema nijedno kino. Nove generacije imaju tehniku raznu, telefone mobilne i download sa neta za dzabe. I to je lijepo. Svaka generacija ima nesto svoje. Kina Mladosti vise nema, ali, ostaju mi sjecanja na jedno nevino doba i jutarnje predstave.

No comments: