Ponedjeljak je zadnji u mjesecu

Vikend je prosao ugodno. Vrijeme suncano, toplo, idealno za setnju, odlazak vani, bijeg od rutine.
Jucer, na svom putu stazama urbanim, posmatram zivotinje razne, sto nehajno plove na obliznjem jezeru: patke, guske, labudove bijele... Lijepo im je.
Kad, iznenada, ispred mene izleti nezgrapan stanovnik obliznjeg gaja, bandit sa prirodnom maskom na licu. Rakun.
Zaustavljam se i propustam ga. Vozi jarane, prednost imas. Divlja je to zivotinja i iako izgleda simpaticno, sa njima se ne salim.
Razidjosmo se u miru. Svako na svoju stranu. Ja prema obali okeana, a on do kante za smece.


Nekako mi zao , sjetan sam cak, sto je zadnji dan u mjesecu augustu. Ljeto bi kao , po nasem nametnutom uvjerenju, trebalo biti svrseno. Zavrsetak ili kraj mi uvijek tuzno zvuci.
Necu da razmisljam tako. Samo cu mahnut nevidljivo rukom u znak zahvalnosti na ugodne dane i nasmijati se blago. Auguste, do vidjenja do sljedece godine.