Cetvrta je sedmica novembra, kisa ne prestaje. Zrake svijetla nisam vidio danima. Automobili usporeno prolaze, odzvanja natopljeni asfalt ceste pod tockovima. U usima sum, ali nije morski.
Vlazna noc prekriva grad. Tamno je i ne vidi se puno. Kakva je razlika? Noc ili dan, svejedno je. Probudis se, mrak. Na poslu si osam sati, polumrak. Vracas se kuci, u susret, sumraku. Novembarske kise nimalo prijatne nisu. Cini mi se da cujem sirenu u daljini.
Ovdje postoji izraz kojim se zeli ukazati na problem tame. Kise i kratki dani, krivci su glavni.
Seasonal disorder, zovu ga strucno. Pomanjaknje prirodnog svijetla. Mozak drugacije reaguje. Odnosno, uopste i ne reaguje. Sunce sija, lijepo je. Nema sunca, osmijeh nestaje.
Razmisljam, cista biologija. Svjetlost je izvor zivota. Ne trebaju mi enciklopedije. Znam ja dobro sto je disorder sezonski. Kada kise stanu, progledat cu. Za sada, samo skiljim...
No comments:
Post a Comment