Sve mi se nesto po mislima vrte stihovi legendarnih Puljezana, stihovi, sada vec nekog davnog vremena, cija je poruka aktuelnija vise nego ikada. Isli bi nesto kao ovako:"...oni sto dolaze za nama imat' ce WC-e i u WC-u televiziju, putem kucnog kompjutera sklapat ce prijateljstva. Oni sto dolaze za nama imat' ce sterilizirane osjecaje bez klica?!...".
Vizionarstvo ili jednostavno tekst sto pronalazi mjesto svoje jednog petka mjeseca proljetnog sto tek zapocinje. Mislim da znam odgovor.
Citam sinoc clanak na sarajevo-x, u vezi tehnoloskih dostignuca, modernih vidova i mreza komuniciranja (facebook, e-mail, mobilni telefon...). Elem, ljudi cesce putem istih "idu na sijelo", kafenisu, odrazavaju prijateljstvo i rodbinske veze nego face to face. Pa dobro, to je posast elektronskog doba. Sta cemo sad?
Uglavnom, istrazivanja pokazuju da vecina ljudi danas, da ne postoje ove stranice sa "drustvenim umrezavanjem" rijetko bi se culi s rodbinom/prijateljima, a kamoli veze odrzavali.
I sad pitanje meni brzinom munje hita. Da li je poplavom ovih tehnoloskih dostignuca doslo do veceg zblizavanja ili totalnog otudjenja? Da li onaj, koji je po svojoj prirodi asocijalan, ovim vidom komunikacije pronalazi sebe ili, onaj, cija je narav socijalna sama po sebi, svoj drustveni zivot samo nadogradjuje? Da li je lakse napisati nesto preko neta nego reci lice u lice? Da li su to mozda oni sterilizirani osjecaji bez klica sto u misli su mi navratile?
Kako to biva, bolje od samog clanka su komentari citaoca, koje uvijek sa sirokim osmijehom i zadovoljstvom citam. Vow populi, neukroceni duh nacije i zdrave zajebancije:" A mozes li ti komsinici stavit' u ruku preko Facebooka?". Narod se pita.
Zima se vratila, nemir je u meni, vikend zapocinje. Oni sto dolaze za nama imat ce barem priliku da odu sutra na skijanje...
No comments:
Post a Comment