Monday 24 May 2010

Dugi vikend

Dugi je vikend izraz koji se koristi kao podsjetnik da imas ili ces imati ili si imao jedan dan vise slobodnog preko vikenda. I ja sam imao ponedjeljak slobodan. I sutra se vracam na posao i ne radi mi se nikako.
Ne da je ovaj dugi vikend bio nesto posebno, stavise, nigdje sunca, nekako krmeljav, oblacan, otuzan, kao i citav maj, ali, ipak, neradan. Dovoljan razlog da se osjecas bolje.
Drzavni je praznik bio, vise sam zaboravio i sta je povod odnosno koji je datum od znacaja. Nonsalantno odmahujem glavom, sta me muce datumima koji se pojavljuju u sredini ili pred kraj mjeseca. Slab sam sa brojkama, samo okruglo zapamtiti mogu. Jedino sto znam da je sljedeci dugi vikend July 1, Canada Day i da je Titi sutra rodjendan i on bi , da je ziv, imao 118 godina, a ja bih zivio u rahatluku i sreci. Mozda bih cak i stafetu opstinsku nosio.

Govoreci o Jozi, u ilegalnim krugovima takodjer znanim i kao Valter, upravo gledam na netu jos jednu u nizu dokumentarnih serija o liku i djelu njegovom. Vidi se da je covjek plaho popularan bio tako da i trideset godina nakon smrti nikako da se dogovore je l' bio rdjav ili ne i u koje povijesne stranice da ga smjeste.
HRT proizvodnja, rezija Antun Vrdoljak. Kao sad ce on pravu istinu o njemu iznjeti, bez uljepsavanja i grubih rijeci. A on, reziser igranih filmova diskutabilnog kvaliteta, ne moze bez dramaturgije i sumnjivih insinuacija .
Smjesti on jednu scenu , drvena baraka, prostrana soba, pec na drva, vihor rata, Sutjeska gori, a jedna zgodna zena, crnka, brzim pokretima namjesta posteljinu i jastuke izguzvane. U medjuvremenu, ulazi naglo druga zena, partizanka naravno, duge plave kose sa loknama revolucionarke. Lakonsko pitanje slijedi:
" A gdje je drug Tito?"
"Sto vam treba drugarice? Ne moze svako do vrhovnog komandanta tako lako"
"Ja sam mu supruga vjencana i ime mi je Herta. A ko ste vi?"

Muk u sobi. I to onaj tezak, sto stoji , sekunde postaju minute, a minute sati, kao sto samo zna na filmovima biti. I pravo je mene bilo stislo pred kompjuterskim ekranom kad vidjeh da drama na pomolu je istinska. Sta li ce dalje biti? Hoce l' sada samari obostrani poletjeti? Poklepat ce se za kosu , to je garant. Medjutim, u sljedecem kadru pojavi se Tito, trznu se malo, pribra u sekundi i sve to razbuca na vrijeme sa par rijeci vrhovnog vodje i lukavog lidera :" Rijesite to zene same. Ja sad imam pametnijeg posla."
Eh, jedan je Valter. I u vrijeme najzescih ofanziva i gladi, obruca i bezizlaznih situacija, nalazio je mjesta za culnu stenografiju i kezualno taslacenje.

Kakve ovo veze ima sa dugim vikendom? Dobro, nema bas puno, ipak, ukazuje koliko sam vremena proveo na netu u ova protekla tri dana neradna. A lot.
Pronalazio serije dokumentarne i igrane, strane i davno zaboravljene. Jednu od njih upravo gledam, "Kuda idu divlje svinje". Meni draga, djetinjstvo ispred ociju mi se odigrava, Crni Rok, Veriga, Mile Vrbica i ostala svercerska raja, vrijeme drugog svjetskog rata, prezivljavanje i politicka previranja. Ko se sjeca, sjeca se, a ko ne ili nikad gledao nije, evo vam youtube. Samo ukucajte...

2 comments:

Anonymous said...

Odgledala i ja pre kratkog vremena Roka i Verigu. Fenomenalna serija, dijalozi predobri...najbolja ratna drama.
kraj mi je mnogo nepravedan. volim hepi end.

Poz SD
malena

sretno dijete said...

Kazu da je serija svojevremno bila kritikovana od strane vlasti, skoro zabranjena cak. Slicno kao i "Prosjaci i Sinovi". Zbog dijaloga...
Kasnije, kad je reprizirana polovinom 80-tih , 'ajd sto sam se uzivio u seriju vec sam i istoimene romane skupljao. Jos uvijek ih negdje zavucene imam...

Pozdrav
SD