Socijalno odmrezavanje

Citam clanak koji tvrdi, maj trideset i prvi se sprema na odlucno ne. Quit Facebook Day.
Sastace se raja virtualna, njih tisucu i jedan ako ne i vise (kao u bajkama), i izvrsiti masovni suicid socijalni. Na spomenuti datum, u znak protesta, zauvijek ce ugasiti svoje ime na stranici, dragog nam i pristupacnog fejsbuku. Kao satro, privatnost se ugrozava pravo, nema se kontrola nad podacima licnim, sloboda misli je pod pitanjem. Ma hajde. Nije valjda. Zar i toga ima? Evo me se tresem, a zima mi nije.

Ideja vodilja i misao pokretacka, djelo je dva jarana iz bratskog nam grada Toronta. Uzeljeli se ljudi promjene ili su jednostavno ljubomorni, te pokrenuse inicijativu i sajt koji bi trebao da prodrma ljude tj. virtualne korisnike. Ugasite svoj fejsbuk, sto bi nasi stari rekli, account. Poruka je njihova kratka.
I sad ja nesto razmisljam. Kako se dogadjaji odnosno virtualna komunikacija u sajberu brzinom svijetlosti odvija i kako sve to dodje i nestane, a da nemas vremena ni posteno da se osvrnes.
Prvo ti je pruzen email, pa si upoznao chat, pa je dosao forum, pa iznikose razni blogovi, pa je MySpace preuzeo primat, pa se naposljetku pojavi fejsbuk i pomete sve redom. Da li je doslo vrijeme da i on krene silaznom putanjom? Virtualno-elektronsko-evolucionarni proces. Novo skida staro. Ko je sad na redu da preuzme tron najvisi?

Sto se mene tice, account imam, , navratim da ostavim misao dana ili zanimljiv video-clip. Nasmjesim se, provjerim mail, podignem palac odobravanja prema gore, napisem rijeci par. Dosta, zar ne?
Prica se da vec novu mrezu socijalnu u pripremi imaju. Opet su to nekakvi studenti zakuhali, a nazvat ce je simbolicno, kazu barem tako, dijaspora. Da, dijaspora, rasulo, disperzn, ta predivna grcka rijec sto spaja ono sto se spojiti tesko moze. Duh i tijelo, realno i virtualno, globalno i lokalno.

Ali, mene svrbi kaziprst desne ruke. Sve me neki srklet hvata okrivit cu zasicenost sto me steze. Mozda cu i ja na maj trideset i prvi na delete tipku pritisnuti, a mozda i necu. Mislim, hvala mrezi, fejsbuku i ostalim vidovima, posluzili su svrsi. Ljeto dolazi, vakat je pravi da se socijalno malo odmrezim na neodredjeno vrijeme.