Metric

Kalendarski, ljeto je na pragu, mada, realna slika drugacijom se cini. Mjesec sto prolazi, nestabilan je. Kisa zamjenjuje oblacne dane. Sunce se stidljivo pojavi, malo ugrije i ubrzo nestane. Nikako da sastavi par lijepih dana. Jos uvijek se krecem u dugim rukavima, ponekad cak umotan u jaknu sam. Nisam bas ni dobre volje.

Metric je kanadski bend. Zadnjih su par godina stekli vecu pozornost na domacem terenu, pa i sire. Ostavljaju iza sebe plesnu melodiju, indie sound, sinth-pop, prijatan za slusat i gledat. Lider je pjevacica plave kose, barsunasta glasa i spretnih kretnji. Ime joj je Emily. Proslu sam subotu na njihovom koncertu bio.
Nisu losi. Emily je bila sjajna, lezeran kontakt sa publikom, pjeva, igra, bez puno price i foliranja. Prijatan vecernji izlazak sa zivom svirkom u utrobi glavnog gradskog parka. Kisilo nije.

Veceras previse rijeci nemam. Nemiran sam i zabrinutost je cest gost u meni. Ponekad bacim pogled na televizijski ekran, osluskujem vuvuzele juzne afrike na tribinama stadiona. Cudnu buku stvaraju. Nesto kao probudjena kosnica, roj pcela, slonova rik. Zuji na ekranu i mojim mislima. Konstanta junske noci sto ne prolazi.