Jad & Cemer

Ljeto je, juli se blizi kraju, dani su topli, ne pretjerano vreli. Bas onako kako treba. Lagano prelazim netom i vijestima.
Sve je isto. Niti se ima sta za reci, a jos manje za procitati. 'Ajd sto ja nemam sta za reci, ali sto novine, elektronske i papirne, mogu dosadne biti, pa to ti je cudo nevidjeno. Smor zivi.

U novinarskom bi se zargonu ovaj period nazvao, sezona kiselih krastavaca. Sto ce reci, pisi, ponavljaj gluposti i bezvezarije, uvijek ce se naci neko da ih cita. Jedan od njih sam, nazalost, ja.
I tako pocinju moja jutra ljetna. Kafa, laptop i zanimljivosti rodnog kraja.
Edin Dzeko prelazi u Juventus, Edin Dzeko ostaje u Wolfsburgu, Bayern se zanima za Dzeku Edina, Edin Dzeko se osjeca relatvino, Edin se Dzeko naslonio na ogradu pomocnog igralista, Dzeko sutno loptu desnom nogom, Dzeko na treningu podrigno slasno, Dzeko prdno iznenada, pometnja ziva, vrata su se stadiona otvorila treskom.
A najbolje od svega su, slag na tortu budalastina i novinarske nekreativnosti, hvalospjevi drkadzijski o napucanom techno-klubu na Jadranu, u uvali Zrce, a ostrvo je Pag. I to je zadnjih godina moderno pravo i to je sada in i svi koji zele biti vidjeni ljetuju tamo.
Tu se prostru fotografije nabildanih muskarca sa skupocjenim suncanim cvikama, sve sam mucho do mucha, prepanule cure sa izvjestacenim osmijesima i istim takvim oblinama. I sad oni nesto masu, vrte guzicama, igraju, kao zabavljau se pravo. Techno ritam udara, alkohol ih nosi i pokoja blaga droga. Zive zivot sto deset na sat. Apsolutno romanticno. Samo im jos treba Deen i Hana, a u backgroundu, Vlatka i Dolores, kako izmjenjuju netom napisane memoare i lascivna iskustva o metuzalemima. Slika je upotpunjena.

I sad kao ja treba njima da zavidim. Na cemu? Na paradi kica i neukusa? Na nebesko izvajanim tijelima i laznim osjecajem vaznosti ? Kao , oni uzivaju, a ja ne. Kao, oni su face, a ja samo jos jedan kompleksas skriven iza tastature.
Pa eto, zavidim, sta mogu. Ja cu se ispucati na netu i vratiti svom nezanimljivom zivotu, bez disco kugli i lakih droga. Necu imati o cemu da pricam, necu imati o cemu da se hvalim. Oni su moji idoli i ja bih volio da sam kao oni, da sam na njihovom mjestu, a oni nikad ne bi voljeli da su kao ja, a jos manje da mijenjaju mjesta odnosno stil zivota.
Nabijem ja uvalu Zrce i sve zajedno sa svim njihovim dizajnerskim naocalima i osmijesima bez sjaja. Nabijem sve te ustogljene sponzoruse, silikone, skrivene celulite, depilirane moralne maske i ufurane tipove bez sarma. Nabijem i samog sebe sto citam ovakve clanke i ostatak dana uznemiren budem.

Bas sam se lijepo ispucao. Dobro je da su izmislili internet, lakse je. Mada, iskreno, kad se ovako iznerviram bezveze, radost veliku mi predstavlja citanje komentara na spomenute zanimljivosti. Nalaktim se lijevom rukom na lice i polako, uz kafu, dok osmijeh iskreni me ne prekrije.