Monday 12 July 2010

Vrati se

Drago Ljeto. Ne pisem ti tako cesto kao prije, ne sto ne zelim, jednostavno, lijepo je vrijeme. Barem je bilo.
Uzivao sam u suncanim danima sto su iza mene, osjecao se privilegovan, nagradjen. Strpljiv sam bio i docekao tvojih njedra zagrljaj. Setao sam podignuta cela ulicama probudjenog grada, pracen larmom razdragane mase i mirisima znanim. Lakonski ostavljao poglede neprimjetne na oskudno obucene zene sto cutke su prolazile. U potpunosti, predao sam ti se.
Drago Ljeto, zasto si nestalo ponovo, iznenada i bez najave?

Zar cemo opet prolaziti dobro znanom stazom patnje i pitati se u sebi tiho gdje su nestali dugi, ljetni dani sa suncem? Zasto je tvoja cud nepredvidljiva i teska za prihvatiti?
Danas su se vratili krupni oblaci, vjetar je pojacan, hladan cak, temperature su pale znatno. Dan je tezak i neodredjen. Ne mogu vise ovako. Reci, da li ima buducnosti za nas?
Ponovo obucen u kosulju dugih rukava, prazan sam. Sve mi se cini kao da nikada nismo ni bili zajedno, kao da prosla sedmica samo daleki san bila je. Boli me ovaj julski ponedjeljak sto uskoro ce da nestane.

Drago Ljeto, ovako vise ne ide. Rostilj sam ocistio, cevape zamijesio, povrce sezonsko pripremio, balkon pospremio. Bradu skratio, navukao osmijeh iskreni, radovao se dolasku tvom. Otvorio sam ti se i vise nego sto je trebalo. I sta dobivam zauzvrat? Oblake tamne s mogucom kisom i hladan vjetar sto na jesen vuce.
Gubim povjerenje u tebe. Nezamjeri mi, moram ti reci. Znam da nikada u potpunosti necemo pripadati jedan drugom, ali, zar je tri mjeseca u godini tako tesko odvojiti, ljepotu toplih dana sa dragim ljudima podijeliti?
Necu ti vise pisati. Uzalud su moje rijeci, uzalud je zelja da budemo sto vise zajedno. I bolje je tako, manje boli, igrati se mojim emocijama vise neces.

Nazalost, nisam izrezbareni totem , okruzen hordom turista sa digitalnim kamerama, sto nepomicno stoji i prkosi promjenama vremenskim. Nisam. Covjek sam, kao i drugi, od krvi i mesa, satkan od osecaja i zelje za ugodnijim sutra. Zivo sam bice kome treba paznja, toplina i suncevih zraka sjaj. Drago Ljeto, ne zelim da ti dosadjujem vise. Samo mi se vrati, znas da volim te.

2 comments:

Aleksandar said...

super!

sretno dijete said...

BC...pacific coast...klimatske inspiracije raj...:)