Thursday 25 November 2010

Santa Fe

Palermo je najveci barrio/kvart Buenos Airesa. On sam dijeli se na vise manjih: Palermo Vijeo, Soho, Chico, Hollywood...
Nekad a middle class neighbourhood, sa niskim, obiteljskim, zidanim kucama i mehanicarskim radnjama (prvobitno naseljen italijanskim imigrantima), danas predstavlja neki novi Buenos Aires. Spoj modernog i starog, intelektualnog i manje obrazovanog. Turisti/renters vecinom biraju Palermo kao svoje privremeno boraviste. Palermo Hollywood je moj dom naredne dvije sedmice. Krecem u istrazivanje...


Prva vecernja setnja sporednim ulicama i jos uvijek otvorenim radnjama. Naizmjenicno se smjenjuju kaldrma i asfalt, drvoredi gusti stite zgrade i ublazuju buku saobracaja. Kisa je prestala, ugodno je. Izlazim na glavnu aveniju, bljestavilo velegrada docekuje me. Osjecam se cudno.
Od prvog trena, instantly, sve me podsjeca na pocetak 90-tih, na gradove mog odrastanja: Tuzlu, Sarajevo...apsolutno sve. Kafici su puni, mladi u trendu, brand names dominiraju, neizbjezne Starke, zene su napucane, miris skupog parfema, stariji su eleganti i sa stilom. Puse svi i svugdje.
Nonsalanto baceni opusak, prepunjena korpa za otpatke, razbacano smece po trotoaru, izduvni gasovi, skripa kocnica autobusa gradskog prevoza. Umor od puta nestaje, iznenadna energija, obuzima me. Koracam dalje niz aveniju, bljeskovi proslosti me prate. Retrospektiva, gdje se nalazim, sve oko mene, nestvarno je. Zar je ovo juzna Amerika?


Obozavam ovaj smrad grada. Ovo su slike djetinjstva mog, ovo su sjecanja. Obozavam ove razvaljene rubove ulica, izlizane stubove, pocijepane plakate po zidovima, poluotvorene sahtove i buku automobila. Ovo su trotoari na kojima sam odrastao.
Ubija me uniformiranost i sterilnost zapada!
Kao Jack Nicholson u "As good as it gets", nastavljam svoju setnju plocnicima Palerma. Izbjegavam pseca govna, izguzvane kutije cigare i plasticne flase od dvolitarske Coca-Cole. Improvizovani standovi, ulicni prodavaci svega i svacega, nenametljivo mi nude svoje proizvode. Radni je dan, skoro ce ponoc, sve oko mene, zivo je.
Promatram umascene izloge, konobare u bijelom, besprijekorno dotjerane zene u ranim pedesetim, drvene barske stolice, kolac natopljen karamelom i sok od iscjedjene narandze. Ovdje se osjecam dobro. Avenida Santa Fe...

5 comments:

Moj tzv. život said...

uuu-jeee! Kakav raj! :)) Uživaj!

Retka Zverka said...

Jebeš ti i ex YU, i Kanadu i USA, ovo je prva stvar. Izvor života. :)

sretno dijete said...

Eh, odmor prodje brzo. Sad se utisci sredjuje i slike gledaju. Ponekad se nesto i napise...

pozdrav
SD

sretno dijete said...

RZ...upravu si...ima nesto tamo....samo ne znam sta.
Saobracaj je haos, ali ljudi ne vriste. Redovi su ogromni, ali niko ne negoduje. Prosjaka ima, ali nametljivi nisu. Svi izgledaju namrgodjeni, ali kad ih pitas nesto, ljubazni su i zele pomoci.
Cak su im i psi disciplinovani. Sjede, cute i ponekad bace pogled na turiste sto pored njih prolaze. Buenos Aires...

pozdrav
SD

Moj tzv. život said...

atmosfera mi je nešto poznata...;)