Saturday 11 December 2010

Carlos

Carlos je dugometrazni film, a moze se pogledati i kao mini-serija. Bio je na programu ovdasnjeg oktobarskog filmskog festivala, dobio kritike pozitivne, ali zbog duzine i obaveza( procrastination...op.a), nisam otisao, vec sam od poznanika posudio skinutu (downloaded) kopiju. Uglavnom, CD je bio sklonjen u stranu za neko drugo/mirnije vrijeme. Ipak, 6 sati filma vala pogledati, nije mala zajebancija. Vrijeme je povoljno doslo, kisni vikend bez planova, petak vecer i subota jutro, rezervisani su za Carlosa. Odgledan je na miru i natenane.
Odmah da se izjasnim. Film je dobro uradjen, pun pogodak i ja ga toplo preporucujem. Zanrovski; politicki triler, moze i akcija. Radnja; spletke i intrige, teroriste Carlosa. Dogadjaji i likovi; stvarni, ali i fikcija. Gluma na nivou, dinamika u skladu. Napet, iako dugacak, drzi te do kraja.
Kostimografija, rastura. Namjestaj, televizori, frizure. Volkswagen kombi, karirani sako i pripijena kosulja sa debljom kragnom. Zene u mini-suknjama, visoke cizme, muskarci sa solufama. Seksualnost prozima, desnicarski liberalizam, u stopu, prati ga. Originalna kopija sedamdesetih. Soundtrack, prijatno iznenadjenje filma.

Medjutim, ima nesto u filmu sto odmah primjecujem. Fenomen vremena, kulturoloski pecat ili sam jednostavno u toj fazi, ali, cigara je u skoro svakom kadru! Nevjerovatno. Ama bas svugdje! Na aerodromu, u autu, ispred saltera, u hodniku, u skladiste oruzja, u teroristickom kampu, ispod stola, ispod tusa, prije seksa, poslije seksa, sa picem, bez pica, u avionu, ma nema gdje nema, svi puse, stiklaju jednu za drugom i tako sest sati. Cigara kao zastitini znak filma. Buntovnistvo, stres relief, fashion statement 70-tih. Ah, bivsi pusac u meni sjetno progovara. Zar je takvo vrijeme zaista i postojalo?
I kud bas sad kad prolazim kroz krizni period preispitavanja, pusenje i zdravlje, zapaliti ili ne, gledam Carlosa, a oni se ubise nikotinom, zamotani u dim cigarete i teroristicke planove. Nije mi bilo lako, nije.
Dodatno. Glumice ne da su dobre, isijajavaju seksulanoscu i neskrivenom pozudom. Pouka filma. Pusenje nije stetno za zdravlje, para vrti gdje burgija nece, a zene se pale na ideju revolucionarnu, teroriste i vatrenog oruzja dodir. I 'ajd ti sad blogiraj...

2 comments:

salko said...

Tipicna kapitalisticka propaganda u kojoj se poistovjecuje revolucionarna ideja i terorizam.Tesko onom kome svijetske sile donesu demokratiju.Za vrijeme TITE zatvoreno 5000 ljudi(prevaspitano)a demokratija nam ubi 300000(u YU),za vrijeme Sadama ubijeno 50000 a otkako je amerika u Iraku 1500000...Matematika je jasna,ko s djavolom pakt pravi zauzvrat mora dati dusu!!!
ZIVIO HUGO SANCHES

PS:Jutros gledam nekakvu kuravu za zastitu zivotinja koja je dobila oko 2000000 km za izgradnju azila za sarajevske dzukele.Dan ranije bila dzenaza djevojcici od 13 god jer nije bilo 30000-40000 da bi izvrsila transplataciju organa.Boga ne mogu da krivim(haman ne radi)TITO umro,tako da smo prepusteni na milost i nemilost demokratiji(popisam je). Odo zlo mi je od ovog.

sretno dijete said...

Uh, nesto si mi pun goricne. Nadam se da je prolazno. Mozda citas neku knjigu , neki dokument gore spomenutih desavanja, pa te ponjelo, Ne brini, normalna reakcija za vrijeme u kome zivimo. No sikiriki.
Ili sto bi ona celovina Sting reko...mesidz in d Badel...:)

pozdrav veliki
SD