Wednesday, 22 December 2010

Kupka od sarmi

Vecer se spusta.  Svjeza kafa ispred mene, nije mi dobro, stomak me muci . Vrtim se na kaucu, prebacujem s jedne strane na drugu, nemiran sam. Pokusavam da lezim, tijelo da umirim. Ne ide.  A sve je tako lijepo pocelo.

Naime, da bih istjerao dosadnu bolest iz tijela, odlucio sam napraviti kupku toplu. Hamam mali. Ne mogu vala vise ovih cajeva, sirupa i supa, samo mi se pisa, a pomaka nema. Prehlada me ne pusta.
Odem u kupatilo, podesim odgovararajucu temperaturu , pustim vodu. U medjuvremenu, uhvati me glad. I to ona prava, iskonska, zvijer u meni budi se. Otvorim serpu punu bozicnih sarmi i izvadim tri da podgrijem. Uzmem tanjir, pola kile hljeba i prelijem punom kasikom kajmaka . Smirim sarme u sekundi. Ali, oci gladne, nije mi dosta. Izvadim jos dvije i onako hladne, ko udav amazonski,  s nogu ih samo progutam.
U daljini, osluskujem mlaz, kada samo sto nije puna do vrha. Skidam se i , u prolazu, marnem neku cokoladu, tek toliko, da zasladim veceru. Uranjam lagano u toplu vodu, para me zarobljava,  miris lavande i raznih soli, prozima zamagljenu prostoriju kupatila. Raspadam se od miline. Joj, jest lijepo.

Ne znam koliko se dugo nalazim potopljen u kadi. Ona ljepota sa pocetka nestaje, nesto se cudno desava, vrti mi se u glavi, muka mi je. Probudile se sarme, secer cokolade, masnoca kajmaka i skrob hljeba. Omamljen parama i pretjeranom kolicinom unesene hrane,  ne mogu da ustanem. Lijepo bogami, hocu ja da istjerujem prehladu, a  utjerah djavla u sebe. Prokletinja, eto sta ti je. Sto jedes toliko kad znas da ce ti kasnije biti muka!
Zovem zenu, vicem, dolazi ovamo, umirem ti. Uzvuci me odavde kako znas, zar ne vidis da lose mi je. Ona se smije, odmahuje glavom, sta ce drugo, zna da sam pretjerao kao i obicno. Jedva se izmigoljih iz kade, i evo me sada, ko morz nasukan na obali Kalifornije, lezim na ledjima, gledam plafon, trazim tamo spas. A samo sam htio prehladu da pobjedim...

6 comments:

Retka Zverka said...

Totalno mi je fascinantno kako si uspeo da strpaš tolike sarme u sebe, a pri tom ti nije dobro. :) Još kada sam pomislila na sve te ukuse na gomili, jao, odmah mi je pozlilo, i to ovako - na neviđeno. Zamisli, a treba danas da jedem sarme za ručak. :))

sretno dijete said...

Zverka, trpanje hrane u sebe bez mjere posljedica je imitiranja sudionika drage mi emisije ranog djetinjstava- Opstanak.
Ako moze ona anakonda tele provarit vala mogu i ja tri sarme (+ dvije hladne):)

PS Nije meni dobro ni danas...

salko said...

Nisi ti ba jarne bolestan cim ti petardu sarmi opalis.Mora da su manje(ko bokser)pa se cojk lako zabroji.Od sad se drzi starih bosanskih pravila,lijepo se kaze:jedna sarma-tri deca rakije tako da ne narusavas balans u organizmu.

PS:Jebase te one dvije hladne!!!

sretno dijete said...

E, Salkane, svaka cast. Vidi se ko je Dr. Arslanagic. Rakija, taj predivan bosanski homemade penicilin...:)
Vam' lafinu udaram, bolestan, prehlada i ti fazoni, a petardu sarmi juce smirio u deset minuta. Ili sto bi drevni Rimljani rekli :" Ni u hali gladan ne bi osto".

pozdrav iz, kisom heftenjacom, prekrivenog Vancouvera

jungle queen said...

Hahaha, koji si ti lik! Sarmi nikad dosta, potvrđujem. Ali znaš kako, čini mi se da nisi ti hteo prehladu da pobediš, već da se dobro nažbokaš :DD Bilo kako bilo, bitno izađe ti iz te kade :))

sretno dijete said...

JQ...ma ja sam ti dobar ko hljeb samo sto obican dogadjaj pokusavam u prijatnu pricu da pretvorim. Cuv'o se za interneta...:)

veliki pozdrav