Thursday, 9 December 2010

A funny guy

Prica druga, poenta je ista. Jos jedan fenomen drustva u kome zivim, a ne prihvacam ga lako. Ne znam kako je kod nas, ali ovdje, zadnjih nekoliko godina, jedan od najpopularnijih "sportova" je mlacenje jedan drugog do iznemoglosti iliti UFC, ultimate fighting championship. Drustvo koje nije osjetilo rat, drustvo koje je bazirano na toleranciji, suzivotu, zastiti prava covjeka i zivotinje, drustvo koje te nece ruzno pogledati, a kamoli reci neku grubu rijec, obozava da gleda okrvavljene glavuse i deformisana lica aktera ove "borilacke" vjestine. Uzbudjenje, stisnuti zubi i pesnice, bodrenje iz dubine grla. To se prepricava na poslu, kod kuce, ulici, obicni ljudi pretvaraju se u zvijeri. Djavo ih obuzmima, adrenaline rush, to se strucno zove. I 'ajd ti mene sad uvjeri da je to normalno.

Onda ja lijepo pitam. Kakva je razlika u borbi, tih takozvanih atleta i zivotinja, recimo, pasa? I jedne i druge strpaju u kavez i puste ih da se tuku dok prvi neiskrvari odnosno potpuno slomljen fizicki bude.
Ko je ovdje pusten s lanaca? Psi, moral ili gledaoci(drustvo)? Kako to da, ustirkani manageri, slatkorjecivi univerzitetski profesori, moralni glasnogovornici i sportski zaljubljenici (sve sami strucnjaci), vecinom, zauzimaju zastitni stav u ovom masakru humanizma i ljudskih vrijednosti . Kazu, nista neobicno, takav je sport.
Eh, lijepi moji eticari, usiljenih osmijeha, vi cete meni pricati da je to sport? Plemenita vjestina? Plemenita je jedino kita druga Tita, sve ostalo je kloaka ljudske brutalnosti i drustva. Istetovirani momci zajebana izgleda, slomljenih noseva i izvrnute realnosti, su vasi idoli? A da ja nesto vama kazem. Oni su vi, a vi ste oni. Jedino sto oni imaju muda, a vi prodajte muda za bubrege. Gladijatori 21-og vijeka, entertainment za frustrirane i dokone. U redu. Platite i gledajte.

"Eh, ti to ne razumijes. UFC ima pravila, kategorije, nije bas tako kako ti hoces da prikazes.", pravdanje zapocinje.
Ma sta nije? 'Ajde onda mi ti reci, zasto borbe pasa smatras brutalnim i drustveno neprihvacenim, a ovaj cirkus, sto se oficijelno zove, ultimate fight, odobravas i zadovoljstvo pronalazis?", zila na celu mi iskace.
"Pa zivotinje su nezasticene, ne odlucuju same, dok ultimate fighters voljno ulaze u borbu."
"Ma nije to poenta covjece. Govorim o brutalnosti i drustvenim normama. Iza nasmijana lica prosjecnog gradjanina, doktor Jekill se krije."
"Boks je brutalniji, ljudi uzivaju i vise povreda ima"
"I moja je cuna brutalna, ali ne uzivaju svi u njoj"
"You're a funny guy."
"Funny how?"

6 comments:

jungle queen said...

Lepo si to primetio. Zapravo, ljudi koji su na neki način doživeli nasilje ili prošli kroz rat i šta ja znam, neke pucnjavine, ne uživaju u agresiji i scenama nasilja na sceni, u neku ruku klone ga se. Ovi drugi, balavurdani, koji nemaju muda da rasprave nešto na konstruktivan način, ili nisu bili u ratu, osećaju se moćno kroz te junake. Debili, tipično!
Zgražavam se nasilja nad životinjama, zapravo svakog oblika nasilja.

sretno dijete said...

Ono sto me nervira je sto se nasilje zeli opravdati kao sport i to vecinom od onih za koje ne bi nikada rekao da nose nasilnost u sebi? I to je ono sto plasi.

pozdrav veliki
SD

salko said...

Cini mi se da je Neron rekao "HLJEBA I IGARA"a i ova supacka globalizacija ne da covjeku gram rahatluka.Hvala drugu Titu sto me je postedio od ovakvih sportova,turbofolka,realiti emisija,modnih gurua i slicnih sranja.Velicanje gluposti je ocito najgora bolest danasnjeg vremena s tendencijom rasta.Moj rahmetli otac imao je obicaj reci"CIME SE BUDALA(GLUPAN)PONOSI,PAMETAN SE STIDI"

sretno dijete said...

Eh, da je Mate Parlov ziv, sve bi on njih jednim lakim direktom ko onog Argentinca na spici sportskog pregleda. Elegantno i sa stilom...

salko said...

MATE PARLOV-DEDA MRAZ Deda mraza nikada nisam gotivio,jebi ga ni na sto me ne podsjeca.A Mate,njega sam cekao ko ostala dijeca dedu. .Kreka veso,Rudi Cajavac otac i ja cekamo kralja tehnicara.Dok mati isestra spavaju mi brojimo minute do pocetka meca.Pred njim sudzuka i rakija a meni traubi soda i halva.Ne sjecam se niti jednog protivnika al se sjecam njegovog odnosa prema meni.JA KO VELIKI.Dok stari navija za Matu ja navijam za starog i boga molim da Mate pobijedi i donese jos jednu noc sa ocem.Vjerovatno je ovo razlog sto probudim Dinu kad dodjem u sitne sate.

sretno dijete said...

Nikad nisam docekao da uzivo vidim Matu Parlova. Vazda mu mecevi bili negdje kasno ujutro, pa nikad docekat.
Al' sam zato, na nagovor bake, jednom cekao svetog Nikolu. Kaze baka stavi cipelicu na prozor i sveti Nikola ce ti darove donjet. A ja uzeo od djeda kunduru , broj 47, rekoh, kad vec silazi sa kraljevsta nebeskog da ne dolazi za dzabe...