Thursday, 16 June 2011

Funcouver

Ova carsija ima reputaciju no fun city. Sto je to tako, ne znam, kao sto ne znam sta se podrazumjieva pod zabavom, jer moje je poimanje zabave drugacije od ljudi rodjenih i odraslih na ovom kontinentu. Nama je poltika i sex na pameti prije nego sto se rodimo, tako da se bez vecih muka zabavljamo i uvijek imamo nesto o cemu mozemo barem pricat i na sta emocije trosit.

 Prosle su godine bile Olimpijske igre, a zadnjih su mjeseci, uz pomoc hokejaske groznice, malo  vise ozivjeli ovu sredinu i popravili rejting na svjetskoj karti gradova sto se dotice nocnog zivota odnosno provoda. Sinoc su imali jedinstvenu priliku da to i definitvno potvrde. Biti domacin finala Stanley Cup-a i mogucnost osvajanja istog desava se jednom u zivotu. Medjutim...


Das budalama malo, sto bi nasi stari rekli, furseta, oni se, sto bi opet nas stari rekli, pohase. Grad je dozvolio okupljanje u centru, obezbjedio mjesto za coporativno gledanje utakmica sa velikog ekrana, atmosfera se je karnevalska napravila, bilo je zivo, veselo i pod kontrolom. I tako sve do sinoc.
Lokalni je tim izgubio, zasluzeno, a razocarenje, potpomognuto alkoholom i lakim drogama , prenjelo se na ulice grada. Mada, ne treba kriviti  poraz,  isto bi bilo i da su pobijedili. Jednostavno, osjecalo se u zraku da se nesto sprema sto veze nema sa sportom i izljevima navijackih emocija.

Zapalise hajvani, njih stotinu i vise, par automobila,  i ko oni majmuni iz Kubrickove Odiseje, okupise se oko zeljezne lomace. Sve poslije toga sto je uslijedilo je obican neposluh, lancana reakcija mase, koji se na kraju pretvora u opsti haos. Sreca u nesreci, nije bilo teze stradalih odnosno mrtvih.
I 'ajd sto su oni palili i gazili i krali i lomili, nego su ko idioti slikali sami sebe, za uspomenu i dugo sjecanje, misleci valjda da ih niko nece vidjeti. Oj budala majko draga, jah bezlicne interent generacije i govana, pa zar su toliko glupi da ne znaju da zivimo u doba tehnologije kad svako ima digitalnu kameru u dzepu, kad te svako moze snimiti, kad tvoja slika bez problema i odobrenja na nekom web portalu moze osvanuti, kad privatnost vise ne postoji.


Znam da je lako general poslije bitke biti, ali, da sam sinoc policija bio, mlatio bez pardona sve oko sebe dok se one gumene palije ( takodjer znane medju narodu i kao pendrek) ne bi slomile od rebra ili glavusu onih retardosa sto nerede pokrenuse.  Hoces da ti grad bude zabavan, pa ne moras ga zapaliti, jebem te blentava! I ko zna kad ces se opet ovakva sansa ponoviti i kada ce gradski oci ponovno masovno okupljanje dozvoliti. Pruzis stoci prst, ona ti odgrize citavu ruku. Eh, da se mene pita, svi bi ste vi meni klavir na Golom otoku zasvirali.  Vidjeli bi ste vi svu ljepotu Jadrana i razudjenost obale nase. Joj, jesam zajeban. Titin pionir pravi...

2 comments:

Moj tzv. ΕΎivot said...

Bilo na vestima juce. Mislim, beogradskim...Da nije isao propratni tekst, mi bi mislili da je kod nas..;)

sretno dijete said...

Tacno tako. I meni je na trenutak , gledajuci slike nerede, neka prijatna toplina tijelom prosla. Mora da je nostalgija.:)

veliki pozdrav
SD