Wednesday 11 April 2012

Down south

Blaga , proljetna, kisa osvjezava prasnjave trotoare grada i srijedu sto se polako sumraku blizi. Prosla je sedmica bila neuobicajeno topla (i neradna) koju sam iskoristio za kratkotrajni odmor i uputio se malo juznije, prema americkim i susjednim mi drzavama, Washington i Oregon.
Vjerovatno sam vec pisao, posto ovaj blog vodim vec godinu petu, uglavnom, uslo mi je u tradiciju da svaki uskrsnji vikend provodim van svog prebivalista i drzave. Dodatno, imam prijatelje u dole spomentim teritorijama, tako da pokusavam da spojim ugodno s korisnim. Malo druzenja, malo shopping i sto manje misli sto covjek u sebi konstantno nosi i u glavi vrti.


Seattle je najveci grad drzave Washington i sjeverno pacificke regije. Za americke pojmove, mladji je grad, muzicki centar, dobrostojeci, ekonomski stabilan. Ovdje su takse manje sto automatski nosi sa sobom da su cijene , generalno, nize nego kod nas, u Vancouveru. Mislim na osnovno, od benzina, odjece, cigara, pa do izlaska u restoran. Nemam neko logicno objasnjenje zasto je grad u kome zivim tako skup izuzev da nagadjam, a posto nisam ekonomista, a jos manje biznismen, ovo ostavljam za ljude od struke.  Da sam svojevremeno sluso sta se prica na casovima Marksizma mozda bih i nesto skonto, bio vise upucen u beskrupuloznost kapitalizma, ali, bilo je previse dosadno, suhoparno i nije bilo zanimljivih slika u udzbenicima.  Vazda sam vrtio neke druge filmove u glavi, a i hormoni djetinjstva cinili su svoje.


Gradjevina koja dominira panoramom grada je tzv. space needle, toranj u obliku leteceg tanjira izgradjen prije, cirka 50 godina,  prigodom svjetske parade ondasnjih tehnoloskih dostignuce.  Izgleda interesantno cak i danas, bilo gdje da krenes, space needle te promatra, iza tebe je, prati u stopu.
Na moju veliku radost i iznenadjenje, vrijeme je bilo vise nego idealno. Vecinom je u ovo doba i dalje prohladno, tako da se ovaj put nisam dao iznenadit, ponio sam kaput, dzempera dva i udobne cizme. Medjutim, sunce sinu, toplina mi obasja celendru visoku, noge same lete procvjetalim kvartovima grada, meni lijepo, mozak u leru, ne treba mi nista vise.
Navecer, posjeta prijatelju i njemackom pabu, ugodan razgovor i vecera. Hladan zrak sa okeana prijateljski podsjeca da proljeca jos daleko je.


Portland, Oregon, velicinom manji od Seattle-a, duhom lezerniji, eklektican, laid back, za americke prilike cak i prespor, sto , naravno, meni odgovara. Ko je jos vidio da se u haosu saobracaja, korporativnom glavoklimanju, zadatim rokovima i neisplacenim kreditima, uzivati moze ?
Ali, vrijeme, prosto da covjek povjerovati ne moze!  Sunce, izvor zivota, miluje me sve vrijeme, subota se naslanja na nedjelju bez oblaka niti moguce kise. Ovo se zove odmor, makar, kratkotrajan bio. Zavlacim se po sporednim uliciama, posmatram probehralo drvece, disem duboko proljece. Penjem niz obliznji park, zelenilo, cvrkut ptica, neizbjezne, trantincice. Tu mi je cilj. Ne idem dalje. Spustam se citavim tijelom na tepih od trave, ne mogu da vjerujem, u kratkim sam rukavima, zaklapam oci, neka vrijeme na trenutak stane. Lijepo mi je.


No comments: