Ljeto je na pocetku svom

Prvi je dan ljeta. Kalendarski. Ujedno, najduzi je dan u godini. I sunce je, u inat, zasjalo danas sirokogrudno i bez rezerve. U redu, sta zelis da ti kazem, hvala?  Pa dobro, hvala, vrijeme ti je i bilo. Tumacim ovo kao dobar znak, nagovjestaj toplijih dana , jer ovi dani  juna sto su se do sada vukli bili su sve samo ne pocetak ljeta. Bili su uzasni, grozni, depresivni, neprijateljski, normalnom covjeku neprihvatljivi.  Kazu metereolozi ovdasnji, ponosno, onako kako samo oni to znaju kad je neki rekord bezvezni u pitanju, da je ovo jedan od nahladnijih mjeseca juna zabiljezenih.
Bas lijepo. Bas mi je drago i milo za cuti, meni covjeku juznoslavenskog mentaliteta, tople krvi i podneblja ovakva mi saznanja nevjerovatno puno znace, stavise, ispunjavaju me do srzi. Ovaj mi rekord bas sjeda tacno u celendru,  u sridu, da poboljsam stanje psihe, nesto kao parce mozaika sto mi fali, da bi u potpunosti i plucima sirokim uzivao prebivaliste svoje. Ovakva saznanja uvijek mi dobro dodju da ugrijem kosti , pacifickom klimom nagrizene, i razmislim malo na sadasnjost, buducnost i moje mjesto u njoj. Sto se tice sadasnjosti, gripa me drzi zadnjih par dana , a o buducnosti slabo razmisljam, navodno ne valja,  barem tako kazu na casovima yoge koje uzimam.

Htio ili ne, moram se vratiti malo unazad, ovom odvratnom mjesecu junu, u kome nije sastavilo dva suncana dana. Toliko sam se bio raspizdio da sam htio zapucat sedam dana , last minute deal, negdje u tropske krajeve. Ne mogu vise ove kise i oblaka tmurnih. Dosta devet mjeseci dugih rukava i jakni. Dosta ! I normalan covjek se oneraspolozi, a gdje nece ovakava budala kao ja. Mozda me i ne bi ovo tako poremetilo da nisam bio u Evropi u mjesecu maju i uzivao u ljetnim temperaturama i kratkotrajnom odmoru. I onda , po nekom bioloskom satu, mislio sam da ce se lijepo vrijeme samo nastaviti i da naredni su mjeseci najbolji u godini. Mislio sam...

I onda me uhvate razmisljanja razna. Sta  radim ovdje kad mi grad, ljudi i klima ne odgovaraju? Zar ne mogu jednostavno dici sidro odnosno guzicu i potraziii neku bolju luku za zivot. Nista me ne veze, nista ne osjecam za ovu sredinu, a godina je proslo dosta. Sta cekam? Zanimaju me britanske krimi serije, pratim BBC vijesti, odusevljavam se britanskim obrazovanim programom, pratim nase dokumentarne serije o bivoj drzavi i sistemu, mucim se sa vremenskim razlikama pokusavajuci da uhvatim atmosferu sa evropskog prvenstva u fudbalu. Grohotom se smijem  na nase seksisiticke net komentare. 
I kad sve ovo navedeno pratim, a dio je nekog drugog podneblja, a ne ovog, ponovo me misao posjeti i sasijece i to u korijenu. Sta radis ovdje?
Fizicki sam na sjeverno-americkom kontinentu, a Evropa nikako ne izlazi iz mene. To bi kao trebalo da bude, seljak izadje sa sela, a selo nikada iz njega. Ako je to objasnjenje, prihvatam, tako se nekako i osjecam. Ili su tehnoloska dostignuca, internet, youtube, pruzila mogucnost da mogu da biram, a kad covjek ima izbor gubi se u njemu. Dosta vala i mene. Ljeto je na pocetku svom...