August je na polovini

August je mjesec na polovini svojoj, dan je srijeda, predvecer se spusta polako. Zadnjih je dana ugodno toplo, na moju veliku radost, mjesec je prijatan, bez neugodnih iznenadjenja. Tako zamisljam i pamtim ljeta.
Danas je bas vruce. Gori nebo i asfalt, a kazu, tako ce i da nastavi u narednim danima. Meni drago , neka gori, neka se hori, meni ne smeta. Sto bi nasi stari rekli , pasja vrucina. Jadne cuke, uvijek oni nesto najebu, cak se i po njima visoke, ljetne, temperature zovu. Mada, danas se taj izraz modernizovao i strucno se klice, a heat  wave.

Sta ima kod mene vrijedno spomena? Boli me zub, kutnjak, eto, sta ima novo. Jednog se belaja rjesis, dodje drugi. Nije ni zub konkretno, jos gore, zivac, celjust, vilica, laloka. Prosle sedmice pocelo me zigat, citava lijeva strana, zvijezdice raznih oblika mi se pred ocima prividjale i to bez joge i meditacije.
Ne bi meni bilo krivo da taj kutnjak nisam popravljao, lijecio, mazio, pazio, krunu stavljao. Mucili me, razvlacili me, i naravno, dobro me po dzepu udarali i nista. Da bi sad, naposljetku, upalio se i  moram da ga vadim. Nema druge. Pa mogli ste mi odmah reci, nema od njega nista, ali znam ja vas, gamad kapitalisticka, hocete da izvucete zadnji dolar imigrantski iz mene prije nego sto, sa osmijehom pomoci na licu, saopstite mi vijest radosnu. Ma ni u hali gladni necete ostat.
Uglavnom, uzimam neke antibiotike i trebao bi naredne sedmice kutnjaku reci, zdravo i dovidjento.

Nedostaje mi olimpijada u Londonu. Bas sam se bio ustelio, gurnuo kompjuter u stranu i raspalio po kanalima sto prenose sportske discipline sto me interesuju. Ova mi je nekako legla, ne znam, valjda se covjek pozeli te atmosfere, puni stadioni, borilista, skandiranje.  Iako je vremenska razlika bila prepreka da vidim i vise, dosta sam upratio, najvise atletiku i timske sportove drzava bivse mi zajednice.
Takodjer, jedna od drazih razonoda bili su mi forum komentari u vezi olimpijade. Uhvatila raja u masinu bosanskog predstavniku u streljastvu., Fazliju, jadan covjek, ni kriv ni duzan, postade svakodnevni predmet zajebancije.
Navodno, covjek je vec cetvrti ili pet put  na olimpijadi i uvijek bude medju zadnjim. I sta ces sad? Kakvi smo mi budalasti, jedva docekamo da neko nesto provali ili se provali , pa da ga mezetimo dok se od muke ne savije. Prica se da su Fazliju toliko pogodili komentari na net forumima da je pokusao samoubistvo, ali je, na srecu,  promasio za pola metra.
August je na polovini. Pripeklo.