Gle, cudo. Predivan, suncan dan nagradjuje nedjeljno poslijepodne i ulice ozivjelog grada . Prognoza za sljedecu sedmicu, optimisticna je. Vrijeme je i bilo, juni mjesec zapocinje. Ljeto je pred vratima kalendarskim i meni, milo je.
Tipkam po blogu i gledam najnovije BBC vijesti. Poplave u srednjoj Evropi, uzbuna na sve strane, a pravo se i zakuhalo na ulicama Istanbula. Lete Molotovljevi kokteli i poneka kaciga , strucno se pomjeraju rebra demonstranata . Revolucija socijalna , suzavac i poneki pendrek revnosnog cuvara reda po ledjima. Turska je na nogama.
Ma garant su to zakuhali oni lezihljebovici, atesiti, komunjare, socijalisti, lezbo-gay kamarila i ostala bagra liberalna. Vazda oni nesto palamude. Cuj hoce park, zelenu povrsinu u centru grada, socijalnu zastitu, ? Pa sta vam je ba ljudi ?, Jeste l' se opet lose trave naduvali ? Aman jarabi, sto se nasekirah.
Nista vise ne kontam. Umrtvila me ova rutina zivotna, nedostatak energije i cangrizavost unutrasnja. Ne zivim na starom kontinetu, ne znam kako stoje stvari, u cemu je problem: recesija globalna, nezaposlenost, takmicenje za pjesmu Evrovizije ili nesto deseto ? Ali, kad sam vidio da se Slovenci i Svedjani bune, e jebiga jarane moj, onda stvarno nesto i nije bas potaman.
Medjutim, tjesim se da je kod nas u Bosni pravo dobro. Ekonomsko blagostanje, zadovoljna srednja klasa i rahatluk duhovni, obiljezja su drzava u kojima za demonstracije socijalne mjesta nema. Vidim, citam, kod nas se ljudi ne bune, sto ce reci , super nam je. Samo neka 'vako potraje.
Elem, sinoc bi u mom komsiluku neki karneval, tacnije, a neighborhood day, muzika, ulicni performans, igre za djecu i odrasle. Odrzava se svake godine, prva subota u junu mjesecu, saobracaj se zaustavlja i razne se aktivnosti nude. Malo prosetali s prijateljima i upotpunili neradni dan. Navecer sam se opet oduzeo hranom u iranskom restoranu. Nikad pameti doci necu.
Nego, svoju sam filmsku sezonu nastavio djelima sa spanskog govornog podrucja. Prije par dana sam odgledao No, cileanski film za koji sam imao namjeru ici u kino, medjutim, nadjoh ga na netu lako.
I tako, odgledah ga. I mogu slobodno reci dobro osmisljen film. Kamera je aktivna sve vrijeme i stalno te drzi napetog , iako film sam ima jasno odredjenu temu. Plebiscit za demokratske, legalne, izbore.
Drugi film koji sam skinuo bijase argentinski ,The Secret in Their Eyes. Citao sam o njemu i htio sam davno vec da odgledam, ali, da sad ne pravdam sebe i lijenost moju, i on je dosao na red. Odlicna gluma, perfidni dijalozi, emocije.
Bacam pogled na grad. Lijep je uistinu i steta bi bilo da ne izadjem jos jednom i prosetam noge. Odoh.
No comments:
Post a Comment