Breaking Bad

Napokon pravo ljeto. Na obali mojoj, juli je mjesec vise nego izdasan sto me cini lijenim da pisem, da mislim, da radim bilo sto. Jer kad sunca u ovom gradu u izobilju ima, lijepo je, i ne ide mi se nigdje.  Okean je mocan, azurno plavetnilo nad glavom i brodovi sto stoje. Meni dosta.
Mada, vecinom se u gacama izlezavam pred laptopom,  malim ekranom ili nestanem  u hladu obliznjeg parka.  Tamo sam pronasao sebe, ljetno ja, upoznao novu igru, novi vid odrzavanje kondicije i otklanjanja negativnih naleta misli. Ime ove razbibrige, badminton je.
Malo odmorim poslije posla , reketi su vec u gepeku, skok u auto i pravac park. Barem se pola sata razvlacim ko jufka na zelenoj povrsini parka, ganjam lopticu reketom ( koja se na engleskom zove birdy), imitiram poznate zvijedne velikog tenisa, znoj mi se spusta niz celo, ugodan me umor savladava. Osjecam se dobro.

Filmove slabo gledam. Rekoh, juli je predivan, dani su dugi, iskoristavam ih maksimalno. Sve ostalo moze da ceka. Medjutim, snimio sam odnosno skinuo s neta, 5 sezona americke tv-serije, Breaking Bad . To sad polako mezetim svake veceri po dvije, a mozda i tri epizode, uz hladno pivo i poneki zalogaj .
Naravno, upoznat sam sa  Breaking Bad serijom od prije, ali, nikako da se nakanim da na miru odgledam. Na preskoke sam hvatao epizode sto me je sprecavalo da osjetim seriju u potpunosti.. Sada je sve nadoknadjeno.
Uzivam u ljetu i seriji. Kombinujem dan. Red aktivnosti fizicke, red zadovoljstva filmskog.  Promatram okean sa balkona i nebo New Mexica na ekranu. Sve to upotpunjuje originalan soundtrack, pulsirajuci ritam serije i simbolizam cudnovat. Bas je lijepo gledati filmske likove kad totalno popizde i iskoce iz zone komforta bez obzira na posljedice. Moram se barem malo naci negdje...