Destroy everything you touch

Mammoth

Kisni je dan oktobarski. Sve oko mene mracno je, a i ja nisam bas najbolje. Uklapam se savrseno.
Nemam namjeru da se zadrzavam na meteorolosko-mentalnom izvjestaju, zelim nesto vise da kazem o Mammothu.

Trenutno se u gradu Vancouveru odrzava internacionalni festival filmski. Tacnije, sutra se zavrsava, sto ce reci, zadnje su dvije sedmice bile poslastica za ljubitelje ne-holivudskog filmskog izrazaja.
I naravno, ja nisam nasao vremena niti smogao volje da barem predjem pogledom kroz program festivala, a kamoli da odem na jednu od predstava.
Tako to biva, bez obzira gdje zivis, dnevne te obaveze lome, a koncerti/festivali, kulturni zivot, nazovi ga kako hoces, ispred tebe nestaje. I uvijek ce biti nesto sto te sprecava, i uvijek ces se pitati zasto i zato i uvijek ces traziti razloge. Nema opravdanja.
I zato sam sinoc prosao brzo programom filmskim, procitao recenzije od interesa, osluskivao komentare. Zelim da pogledam film, nece festival tako lako pored mene proci. Pozornost mi privuce svedski film, Mammoth.

Idemo. Pred kinom, guzva. Dva nepregledna, duga, paralelna, reda. Jedan je za one sa kupljenim ulaznicama, a drugi je za one bez nje. Pogodite u kojem sam redu ja?
Da ne razvlacim. Jedva sam usao, odnosno ulaznice uspio kupiti. Kino je do posljednjeg mjesta bilo ispunjeno. Dupke puno. Kao u drevno doba filmova Bruce Lee-ja...
Mamooth je drama. Na momente, tezak do bola. Gluma, vrhunska. Jedino mi malo zasmetalo sto je film nekako, amerikaniziran. Ipak, svedska je produkcija, reziser, ocekivao sam malo nordijske originalnosti. Ne znam, mogu to Skandinavci, imaju oni nesto u sebi, zatajenost koja prijeti da eksplodira.
Vala mogao je barem neki komad IKEA namjestaja u scenografiju ubacit, mozda onog Klippana, kauc od jarece koze, ili onaj dzem od jagode, kako nehajno, poluotvoren, stoji na jednoj od polica frizidera nenormalne velicine. Ovo bi ko bilo smijesno.

Mammoth je dobar film. Dizem palac gore, mada ovih dana nisam spreman za drame. Film preporucujem, ako nista onda zbog upecatljive glume glavnih protagonista (odakle samo izvukoh ovu strogu rijec-protagonist), Gael Garcia Barnel & Michaelle Williams.
Dodatno, the soundtrack je mocan (Ladytron & Cat Power), klizi atmosferom filma, upotpunjuje.

Sinoc mi je vecer bila sa sadrzajem. Puno kino, dobro uradjen film, muzika koja ostaje. Jednostavno. Ponekad se pitam :" Zar je tako tesko ugoditi sebi?".
Samo ti kiso padaj...

Vivre Sa Vie

Gresnik

Thanksgiving...II

I danas se zahvaljujem. I danas ne radim . I danas prirodi u pohode.
Jesenji je dan, ne bas ugodan kao prethodni, ali, dovoljno dobar da se iskoristi. Brz dogovor s prijateljima, ruksak, auto, pravac lokalne planine. Hodam ubzano, ne pricam puno, vecinom cutim, odgovori su mi kratki. Nisam raspolozen. Tezina je u meni. Nemam namjeru da ulazim dublje u objasnjenje. Lakse mi je reci da sam prehladjen. Misli su me zarobile.
Ocito da me rijeci ne sluze danas. Ali, imam zato fotku zanimljivu. Manekeni, zahvaljujem na poziranju...

Secer

Thanksgiving

Sad, ja bas i nisam siguran da li je danas ili sutra, praznik drzave mi adoptirane, Dan zahvalnosti iliti Thanksgiving. Bez obzira na kalendarsku zavrzlamu, sutra, ne radi se.
Dan se zahvalnosti razlikuje u datumu, u Kanadi i susjednim americkim drzavama. Kod njih je kao malo kasnije, a ovdje kao malo ranije. Zasto je tako, ne znam, ali, obicaji su isti. Zasto se zahvaljuje tacno, ni to ne znam. Sta znam je, da i jedni i drugi prave one slatke pite od tikve iliti bundeve i one nisu lose. Uz to ide obiteljska vecera i neizbjezna curka.
Glede obiteljske vecere, ona moze biti svaki dan. Glede curke, ne spremam je nikad, bio praznik ili ne, a jos manje volim ukus njen. Sve je to meni suho, rascereceno, nedoreceno, nekim neukusnim filom ispunjeno. Ne gotivim, nikako. Ili sto bi drevna bosanska misao vodilja definisala :"Nikad kokos meso nije bila".

Dobro, to je moje laicko objasnjenje, imigrantska prica balkanoida odraslog u drzavi drugoj i isto takvom uredjenju. Sta ja znam o Danu zahvalnosti? Nista. Joj, jesam nezahvalan. Sad bi sam sebe deportirao, kad ovako karikiram praznik drzavni. Ako ti se ne svidja ovdje i praznici nasi, ajmo, kupi instrumente, bugija. To ja malo razgovaram , nasamo.
Kod nas je bila lakse. Imas Novu godinu i znas cemu sluzi. Zadnji je dan u decembru, godini, pokupi se s rajom u neciji stan, udri po pivama i rezolucijama. I to bi bilo sve sto me moje sjecanje sluzi u vezi obiljezavanja drzavnih praznika.

Ali, ja stvarno zelim da se zahvalim nekome i necemu i ne treba mi praznik da ucinim to. Ja stvarno zelim da pokazem na jedan simbolican nacin, sa par rijeci, da sam zahvalan za zdravlje, za prijatelje, za ljude koji mi vole i koje volim. I ovo nije moje preseravanje, nego nenamjestena iskrenost za sve koji navrate na stranicu moju. Zelim da osjete da mislim na njega ili nju. Danas je bio divan jesenji dan...