Vrijeme ratno, mjesec juli, godina je prva. Sunce je visoko, podne je, vjetra ni iz glave. Pripeklo.
Sve je zatvoreno,tiho, nema se gdje. Malo uzbuna, malo nije. Malo svira, malo stane. Ne znas pocetak, ne znas kraj. Pokoja granata u daljini se cuje. Rat je.
Dogovorilo se nas nekoliko na brzinu sastaviti. To bi kao izlazak trebao biti. Mjesto dogovora, Stupine, kod Kazablanke. Skupilo se za cigara, ima se za kafu. Nekom od nas pametnjakovica famozna ideja u misli dodje. Hajde da sjednemo na zidic iza kafica sto prema brdu gleda. Bez razmisljanja, upucujemo se prema tamo. Iza smo Kazablanke, zezamo se, suplja prica, zgode i nezgode vremena u kome zivimo. Inat i prkos zajedno. Ko u krizaljkama.
Najednom, nesto zareza zrak. Upravo tako, zareza. Niti zvizdi, niti huce, niti grmi, niti sjeva, vec reze. Nevidljiva sila, snaga, kada cak ni strah ne osjecas u nemoci svojoj. Sekunda je to. Zaglusujuci udar, prasak, visoki stup barutnog dima u blizini. Komadici asfalta lete u zrak. Granata.
Instiktivno, trgnuti iz prvobitnog soka, uletismo u najblizi haustor. Usplahireni, sa nevjericom u ocima, pipamo se i gledamo je li sve u redu. Lice, ruke, noge, sve je tu. Dobro je. Nigdje traga krvi, ali…Nesto me pecka na desnoj donjoj guznoj strani.
Blagi trzaj prodje mi tijelom. Neprimjetno, zavlacim ruku u panatlone i osjecam pod prstima toplinu krvi. Ranjen sam. Ma, kako ranjen, sta pricam? Ranjen u guzicu. Ko je cuo za to? Gdje to ima? Eto ti heroja, geler ga strefio u desni guz, vec cujem kako me raja zajebava.
Prijatelji me pitaju jesi l’ dobro? Jesam, jasta, ne govorim nikom nista. Cuj, geler u guzici. Nabacujem facu ravnodusnosti, hladnokrvan kao mermer kamen, pozdravljam se s njima i pravac kuci.
Kod kuce prepricavam zgodu/nezgodu. Vrtim u glavi film sta bi sve moglo biti da je geler pogodio samo malo nize. Zakacio nesto, sto se kaciti ne smije. Vise mi smijesno nije. Gledam guz na ogledalu u hodniku, rasjecen sam, ali ne i puno. Trag je mali, skoro nevidljiv, ipak, trebao bih do ambulante. U ambulanti kazu, rikoset. To je ono kad se komad gelera odbije od asfalt, umanji ubojitost, pa si kao i sretan kad te pogodi.
Jedini stradalnik bijahu panatalone moje. Farmerke, skoro nove, Leviske 501, dva puta oprane. Vrijeme ratno, mjesec juli, godina je prva.
Thursday, 25 January 2007
Monday, 22 January 2007
How to win friends & influence people
FUNDAMENTAL TEHNIQUES IN HANDLING PEOPLE
"...my popularity, my happiness and sense of worth depend to no small extent upon my skill in dealing with people..."
"If you teach a man anything, he will learn."
Bernard Shaw
When dealing with people let us remember we are not dealing with creatures of logic. We are dealing with creatures of emotion, creatures bristling with prejudices and motivated by pride and vanity.
Criticism is dangerous, because it wounds a person's precious pride, hurts his sense of importance, and arouses resentments. Any fool can criticize and condemn and complain and most fools do. But it takes character and self-control to be understanding and forgiving.
"Don't complain about snow on your neighbor's roof,
when your own doorstep is unclean."
Confucius
"...a great man shows his greatness by the way he treats little man..."
"...the deepest urge in human nature is the desire to be important..."
"Everything you and I do, springs from two motives:
the sex urge and the desire to be great."
Sigmund Freud
"The deepest principle in human nature is the craving to be appreciated."
William James
People who can put themselves in the place of other people, who can understand the workings of their minds, need never worry about what the future has in store for them.
The only way on the earth to influence other people is to talk about what they want and show them how to get it.
"If there is any one secret of success, it lies in the ability to get the other person's point of view and see things from that person's angle as well as from your own." Henry Ford
"...my popularity, my happiness and sense of worth depend to no small extent upon my skill in dealing with people..."
"If you teach a man anything, he will learn."
Bernard Shaw
When dealing with people let us remember we are not dealing with creatures of logic. We are dealing with creatures of emotion, creatures bristling with prejudices and motivated by pride and vanity.
Criticism is dangerous, because it wounds a person's precious pride, hurts his sense of importance, and arouses resentments. Any fool can criticize and condemn and complain and most fools do. But it takes character and self-control to be understanding and forgiving.
"Don't complain about snow on your neighbor's roof,
when your own doorstep is unclean."
Confucius
"...a great man shows his greatness by the way he treats little man..."
"...the deepest urge in human nature is the desire to be important..."
"Everything you and I do, springs from two motives:
the sex urge and the desire to be great."
Sigmund Freud
"The deepest principle in human nature is the craving to be appreciated."
William James
People who can put themselves in the place of other people, who can understand the workings of their minds, need never worry about what the future has in store for them.
The only way on the earth to influence other people is to talk about what they want and show them how to get it.
"If there is any one secret of success, it lies in the ability to get the other person's point of view and see things from that person's angle as well as from your own." Henry Ford
Thursday, 18 January 2007
Night Life
U Tuzli, osamdesetih, i nije se bas imalo izbora. Noci ne je zivot bio limitiran, ali, izlazilo se. Omladninski Dom ili ti skraceo samo, Dom, Partizan, ljeti Telex, kasnije se pojavio na sceni Pelikan, disco u hotelu “Tuzla”, a malo buntovniji i rock zvuku naklonjeni , nasli su mjesto za sebe na Stelektu ili u jednoj od najvecih rupa Tuzle, Fokusu.
Naravno, neizbjezni kafici, njih na desetine, medju kojima se isticao Pike sa svojom bastom, Kapija , Sacir i jos neki. Da, islo se i u vrtic, a stariji pamte da Tenis nije bio los.
Moji prvi izlasci vezu me za stariju raju, koja me je tretirala kao njima ravnom, i prostor iza galerije omladinskog Doma. Imao sam fizicku zastitu, prijeko potrebnu u godinama odrastanja, kao i duhovno/materjalnu nadgradnju starijih od sebe. Ulazak u svijet pica, ica i tuzlanskih picica. Tu sam cjevcio tuzlanskog pivkana, imao duzu kosu oblika ofucane metle, izlizane wrangler pantalone, gusio se u dimu prve cigarete, sa otsrinutih prozora Doma, slusao zvuk Azre. Osjecao sam se velik u ocima svojim, mada sam jos uvijek za druge bio vise nego mali.
Prvi izlazak u neki klub, disco, bio mi je, Partizan. Sjecam se velikog bijelog platna u donjem uglu prostorije i na njemu najnoviji spot Eurythmics. Krave i kompjuteri. Sweet dreams are made of this. Cool.
Ko nije bio u Domu ne zna sta je guzva. Dom se mrzio i volio. Love & hate relationship. Ljeti nekako, zimi nikako. Legendarna naguravanja koja su prijetila da te uguse. Ako su uspio da uhvatis “vozic” od mase koja kruzi , mogao si ga obici dva puta za izlazak nocni, vidjeti slucajno nekoga, izmjenjiti par rijeci u prolazu cak.
Pelikan je bio nastavak Doma. Na pocetku, imali su pecate, obiljeze te ko govedo, tako da mozes izaci na svjezu havu i vratiti se nazad ako zelis. Bilo je raje koji nisu ruke prali po dvije sedmice. Tek toliko da se zna koliko je ekperimetn sa pecatima trajao.
Rekoh, Pelikan, ista prica. Kruzis ko vostana figura na pomicnoj traci besmisla vecernjeg izlaska. Iz zvucnika su izlazili Falco i Samantha Fox. Amadeus…Amadeus…touch me, I wanna feel your body next to mine…Engleski se nije znao, a kamoli rijeci pjesme. Zato su svi otvarali usta u horu, njihali se nespretno i zvjerali okolo bez cilja.
Citava filozofija nasih izlazaka bila je da gledas i da budes vidjen. Slabo je ko plesao, skoro nikako. Gdje ces to u discu radit? Ovo je vec pitanje za psihologe. Vecinom su se za tebe zanimali oni koji tebi nisu bili zanimljivi, kao sto si i ti mastao o onima kojima nisi ti interesantan/privlacan bio.
Dobre cure su uvijek imale prosjecne frajere, dobri momci su uvijek imali prosjecne cure. Svi su znali svakog. Svi su se pravili da ne znaju nikoga. Nocni izlazak ,Tuzla, osamdesetih...
P.S ...posveceno mom vjernom citatelju HH...
Naravno, neizbjezni kafici, njih na desetine, medju kojima se isticao Pike sa svojom bastom, Kapija , Sacir i jos neki. Da, islo se i u vrtic, a stariji pamte da Tenis nije bio los.
Moji prvi izlasci vezu me za stariju raju, koja me je tretirala kao njima ravnom, i prostor iza galerije omladinskog Doma. Imao sam fizicku zastitu, prijeko potrebnu u godinama odrastanja, kao i duhovno/materjalnu nadgradnju starijih od sebe. Ulazak u svijet pica, ica i tuzlanskih picica. Tu sam cjevcio tuzlanskog pivkana, imao duzu kosu oblika ofucane metle, izlizane wrangler pantalone, gusio se u dimu prve cigarete, sa otsrinutih prozora Doma, slusao zvuk Azre. Osjecao sam se velik u ocima svojim, mada sam jos uvijek za druge bio vise nego mali.
Prvi izlazak u neki klub, disco, bio mi je, Partizan. Sjecam se velikog bijelog platna u donjem uglu prostorije i na njemu najnoviji spot Eurythmics. Krave i kompjuteri. Sweet dreams are made of this. Cool.
Ko nije bio u Domu ne zna sta je guzva. Dom se mrzio i volio. Love & hate relationship. Ljeti nekako, zimi nikako. Legendarna naguravanja koja su prijetila da te uguse. Ako su uspio da uhvatis “vozic” od mase koja kruzi , mogao si ga obici dva puta za izlazak nocni, vidjeti slucajno nekoga, izmjenjiti par rijeci u prolazu cak.
Pelikan je bio nastavak Doma. Na pocetku, imali su pecate, obiljeze te ko govedo, tako da mozes izaci na svjezu havu i vratiti se nazad ako zelis. Bilo je raje koji nisu ruke prali po dvije sedmice. Tek toliko da se zna koliko je ekperimetn sa pecatima trajao.
Rekoh, Pelikan, ista prica. Kruzis ko vostana figura na pomicnoj traci besmisla vecernjeg izlaska. Iz zvucnika su izlazili Falco i Samantha Fox. Amadeus…Amadeus…touch me, I wanna feel your body next to mine…Engleski se nije znao, a kamoli rijeci pjesme. Zato su svi otvarali usta u horu, njihali se nespretno i zvjerali okolo bez cilja.
Citava filozofija nasih izlazaka bila je da gledas i da budes vidjen. Slabo je ko plesao, skoro nikako. Gdje ces to u discu radit? Ovo je vec pitanje za psihologe. Vecinom su se za tebe zanimali oni koji tebi nisu bili zanimljivi, kao sto si i ti mastao o onima kojima nisi ti interesantan/privlacan bio.
Dobre cure su uvijek imale prosjecne frajere, dobri momci su uvijek imali prosjecne cure. Svi su znali svakog. Svi su se pravili da ne znaju nikoga. Nocni izlazak ,Tuzla, osamdesetih...
P.S ...posveceno mom vjernom citatelju HH...
Scena
Kao zreo covjek, koji trenuto zivi na americkom kontinentu i neku drugu drzavu zove svojom, mogu napraviti ozbiljnu retrospektivu sa zavidnom vremenskom distancom i reci bez pretjerivanja. Imali smo mocnu rock scenu za jednu socijalisticku zemlju.
Za fenomen pop-rock subkulture poceo sam da pokazujem interes veoma rano. Izrezivao sam slike grupa iz Politikinog Zabavnika i lijepio u tamnozelenu svesku sa tvrdim koricama. Cak sam i svirati instrument poceo, gitaru akusticnu. Nije islo nikako. Prvo moje razocarenje, ujedno i saznanje da nisam talentovan, ali barem mi je data kriticka misao i shvacanje poruke. Valjda to ide tako kad ti je talenat prirodni uskracen. Razlikovanje dobrog od loseg, sunda od kvaliteta.
Dobro se sjecam Dzuboksa, mada sam dijete bio, i magicne tekstove/recenzije iz pera Pere Lukovica. Drag mi je bio Rock'82. Uzak, dug, pola muzicki casopis, pola strip. Stidljivo se pojavljuje ITD magazin, vise zabavnik, manje muzicki casopis. Ali, bilo je dobrih provala. Narocito sa dvojnicima.
Kasnije, kada sam vec formirao vlastiti ukus i trazio neke alternativne , meni zanimljive bendove nasih prostora, Ritam i Heroina bili su pravo otkrovenje. Odlicni tekstovi, novinari iznad prosjeka, lucidne recenzije albuma i filmova.
Samu rock scenu, mogu da podijelim regionalno. Pojedini krajevi bivse nam drzave, su odskakali po svom muzickom i kulturoloskom izrazaju. Tako da, kada bih krenuo sa sjevera, bila je slovenska scena, Laibach, Videosex, Borghesia...Na nju se nadovezuje rijecko-pulska, zatim zagrebacka. Da ne nabrajam bendove, sjeticete se. Sarajevo je imalo svoju specificnu, new primitivism, scenu. Veliki muzicki centri, Novi Sad i Beograd, bili su malo ispred. Na jugu, makedonska, meni draga, darkwave scena. Iz Crne Gore, izuzev kantautora Miladina Sobica i grupe Makadam nisam znao bas puno.
Bili su razni festivali, a medju njima najpoznatiji Subotica i gitarijada u Zajecaru. Mladi su bendovi pokusavali da ostave trag i skrenu paznju na sebe. Bilo je i dobrih koncerata, a za najbogatiji i kulturoloski najinventivniji domet jedne socijalisticke zemlje, smatra se tzv. period Novog Vala, kraj '80 i prva polovina '81. Tada su izdati legendarni albumi ovih prostora, koji se i poslije 25 godina religiozno slusaju bez obzira kojoj generaciji pripadas. Zato i ovo kratko podsjecanje mora ostati zabiljezeno.
Za fenomen pop-rock subkulture poceo sam da pokazujem interes veoma rano. Izrezivao sam slike grupa iz Politikinog Zabavnika i lijepio u tamnozelenu svesku sa tvrdim koricama. Cak sam i svirati instrument poceo, gitaru akusticnu. Nije islo nikako. Prvo moje razocarenje, ujedno i saznanje da nisam talentovan, ali barem mi je data kriticka misao i shvacanje poruke. Valjda to ide tako kad ti je talenat prirodni uskracen. Razlikovanje dobrog od loseg, sunda od kvaliteta.
Dobro se sjecam Dzuboksa, mada sam dijete bio, i magicne tekstove/recenzije iz pera Pere Lukovica. Drag mi je bio Rock'82. Uzak, dug, pola muzicki casopis, pola strip. Stidljivo se pojavljuje ITD magazin, vise zabavnik, manje muzicki casopis. Ali, bilo je dobrih provala. Narocito sa dvojnicima.
Kasnije, kada sam vec formirao vlastiti ukus i trazio neke alternativne , meni zanimljive bendove nasih prostora, Ritam i Heroina bili su pravo otkrovenje. Odlicni tekstovi, novinari iznad prosjeka, lucidne recenzije albuma i filmova.
Samu rock scenu, mogu da podijelim regionalno. Pojedini krajevi bivse nam drzave, su odskakali po svom muzickom i kulturoloskom izrazaju. Tako da, kada bih krenuo sa sjevera, bila je slovenska scena, Laibach, Videosex, Borghesia...Na nju se nadovezuje rijecko-pulska, zatim zagrebacka. Da ne nabrajam bendove, sjeticete se. Sarajevo je imalo svoju specificnu, new primitivism, scenu. Veliki muzicki centri, Novi Sad i Beograd, bili su malo ispred. Na jugu, makedonska, meni draga, darkwave scena. Iz Crne Gore, izuzev kantautora Miladina Sobica i grupe Makadam nisam znao bas puno.
Bili su razni festivali, a medju njima najpoznatiji Subotica i gitarijada u Zajecaru. Mladi su bendovi pokusavali da ostave trag i skrenu paznju na sebe. Bilo je i dobrih koncerata, a za najbogatiji i kulturoloski najinventivniji domet jedne socijalisticke zemlje, smatra se tzv. period Novog Vala, kraj '80 i prva polovina '81. Tada su izdati legendarni albumi ovih prostora, koji se i poslije 25 godina religiozno slusaju bez obzira kojoj generaciji pripadas. Zato i ovo kratko podsjecanje mora ostati zabiljezeno.
Retro...II
THE CURE
Osnovani krajem sedamdesetih, zapoceli kao post-punk band, nastavili kao goth rock, postali mega popularni kao alternativni pop... Sada su legende.
Bili su uistinu raznovrsni, zanrovski neodredjeni, a glavni pecat bendu davao je njihov karizmaticni vokal i gitarista, Robert Smith.
Imao je visok, spor, na momente mracan glas, koji je nosio, karakteristican The Cure stil kroz sve ove faze.
Meni najdrazi albumi su : Kiss me, Kiss me...Pornography i Disintegration. Mada i rana faza :Boys Don't Cry i Seventeen Seconds bude lijepa sjecanja...
http://www.youtube.com/watch?v=qoWdrOILymQ
Osnovani krajem sedamdesetih, zapoceli kao post-punk band, nastavili kao goth rock, postali mega popularni kao alternativni pop... Sada su legende.
Bili su uistinu raznovrsni, zanrovski neodredjeni, a glavni pecat bendu davao je njihov karizmaticni vokal i gitarista, Robert Smith.
Imao je visok, spor, na momente mracan glas, koji je nosio, karakteristican The Cure stil kroz sve ove faze.
Meni najdrazi albumi su : Kiss me, Kiss me...Pornography i Disintegration. Mada i rana faza :Boys Don't Cry i Seventeen Seconds bude lijepa sjecanja...
http://www.youtube.com/watch?v=qoWdrOILymQ
Wednesday, 17 January 2007
Malo o politici...II
"Politics is about getting outside of yourself and your own problems for a while and fully immersing yourself in the lies and deceit of others."
Procitao jutros na Starbucks fiber coffee cup...Tako oni mene navuku da razmisljam...
Procitao jutros na Starbucks fiber coffee cup...Tako oni mene navuku da razmisljam...
Tuesday, 16 January 2007
How to stop worring and start living...III
PREVENT FATIGUE AND WORRY
"...rest is not a matter of doing absolutely nothing. Rest is repair...".
"...worry, tenseness, and emotional upsets are three of the biggest causes of fatigue...".
"...tension is a habit. Relaxing is a habit. And bad habit can be broken, good habits formed...".
"...read this paragraph, and when you've reached the end, lean back, close your eyes, and say to your eyes silently: let go, let go. Stop straining. Stop frowning. Let go. Let go...".
The reason the eyes are so important in relieving nervous tension is that burn up 1/4 of all the nervous energies consumed by the body.
Ever since the days of Freud analysts have known that a patient could find relief from his inner anxieties if he could talk, just talk...
Strangly enough, a good hard floor is better to relax on than inner-spring bed. It gives more resistance. It is good for the spine.
"...one of the main causes of fatigue is boredom...".
"...our fatigue is often caused not by work, but by worry, frustration, and resentment...".
"Our life is what our thoughts make it"
Marcus Aurelius
5 WAYS TO BANISH WORRY
I. Live with gusto and enthusiasm
II. Read an interesting book
III. Play games
IV. Relax while your work
V. Try to see troubles in their proper perspective
"...I stood yesterday. I can stand today. And I will not permit myself to think about what might happen tomorrow...".
"...don't try to saw sawdust ! Accept the inevitable ! If you can't go lower, you can try going up...".
Now listen. As long as you can walk and feel yourself and free from intense pain, you ought to be the happiest person in the world. No matter what happens, never forget that as long as you live! Never. Never...
" The secret of being miserable is to have the leisure to bother about whether you are happy or not".
Bernard Shaw
"God grant me the serenity to accept the things I cannot change, the courage to change the things I can, and wisdom to know difference".
"...rest is not a matter of doing absolutely nothing. Rest is repair...".
"...worry, tenseness, and emotional upsets are three of the biggest causes of fatigue...".
"...tension is a habit. Relaxing is a habit. And bad habit can be broken, good habits formed...".
"...read this paragraph, and when you've reached the end, lean back, close your eyes, and say to your eyes silently: let go, let go. Stop straining. Stop frowning. Let go. Let go...".
The reason the eyes are so important in relieving nervous tension is that burn up 1/4 of all the nervous energies consumed by the body.
Ever since the days of Freud analysts have known that a patient could find relief from his inner anxieties if he could talk, just talk...
Strangly enough, a good hard floor is better to relax on than inner-spring bed. It gives more resistance. It is good for the spine.
"...one of the main causes of fatigue is boredom...".
"...our fatigue is often caused not by work, but by worry, frustration, and resentment...".
"Our life is what our thoughts make it"
Marcus Aurelius
5 WAYS TO BANISH WORRY
I. Live with gusto and enthusiasm
II. Read an interesting book
III. Play games
IV. Relax while your work
V. Try to see troubles in their proper perspective
"...I stood yesterday. I can stand today. And I will not permit myself to think about what might happen tomorrow...".
"...don't try to saw sawdust ! Accept the inevitable ! If you can't go lower, you can try going up...".
Now listen. As long as you can walk and feel yourself and free from intense pain, you ought to be the happiest person in the world. No matter what happens, never forget that as long as you live! Never. Never...
" The secret of being miserable is to have the leisure to bother about whether you are happy or not".
Bernard Shaw
"God grant me the serenity to accept the things I cannot change, the courage to change the things I can, and wisdom to know difference".
Subscribe to:
Posts (Atom)