Thursday, 31 July 2008

Malo retra...

The Kinks

Prodje ovaj dan

Plava jutra

Na kraju jula

Danas je zadnji dan u mjesecu julu. Uvijek mi je nekako zao sto jula nema vise, sto je sredina ljeta i sto ce dani biti sve kraci.
Danas je kisa, bila je i sinoc, kazu i sutra ce. Zadnjih dana bas i ne izgleda kao da je ljeto.Glavobolju blagu osjecam, umor takodjer, govorim samome sebi, garant je do promjena vremena.Ili su mi opet misli uzbudjene i glavi mira ne daju?

Kad mi se desava takvo sto, krivim net, trazim odmor. Odredim se period bez elektronskog slova, smanjim pristup na minimum, uzmem knjigu, prosetam misli putevima drugim, pokusavam da se organizujem. Nesto kao mentalna higijena.

I tako, sto bi rekla neka stara pjesma osamdesetih...dok misli mi vrludaju...ja i nemam puno sta za reci. Jednostavno, talas elektronskog zasicenja oplakuje me. Odoh onda na Youtube neki videoklip da pronadjem. Auguste, zar si vec tu...

Wednesday, 30 July 2008

In Memoriam

Sinoc je u Puli, nakon teske bolesti, umro jedan od velikana boksacke vjestine i sporta uopste. Mate Parlov. Ljudina.

Za sve nas odrasle u 80-tim, u sjecanju ostaje spica sportskog pregleda i legendarni direkt koji Cuella salje na spavanje. Svi smo zeljeli barem za trenutak da budemo Mate.
Veliki covjek, nikad eksponiran u javnosti, nikad u sluzbi drzavne politike, povucen,skroman, tih, samo svoj. Mate Parlov.

Mate, laka ti zemlja. Velikani nikad ne umiru.