Seine dijeli grad odnosno radi lakseg snalazenja korisiti se izraz lijeva i desna obala. Nemojte me pitati prema kojoj idem, jer sam vec spomenuo da mi orijentisanju u Parisu i nije bas od ruke islo.
Hodajuci Montparnasse, Luxembourg Quarter i Latin Quarter, gdje su svojevremno bile poznate studentske demonstracije iz'68, stize se do Seine.
Kazu da niko nije tako privrzen svojoj rijeci kao Parizani Seinu. Nije pretjerano siroka, cak bi rekao izgleda pitomo, zelenkaste je boje, a obale prikladne za setnju. Uglavnom, prvo sto pada u oci je monumentalnost dobro znane gradjevine, gotickog remek djela, crkva Notre-Dame.
Smjestena na rijecnom ostrvu poznatom kao Ile dela Cite, jedno je od glavnih turistickih atrakcija Parisa. Horde turista , naoruzani fotoaparatima, grupiraju se ispred, pored ili iza nje, Guzva, bjezim ...
Ne ide to tako, ne. Barem ne kod mene. Monumentalnost se ne biljezi foto-aparatom nego mozgom. Stane se u stranu, uputi pogled na neki detalj i uziva. A, ne trckarati naokolo ko muha bez glave sve u cilju da uslikas sebe i crkvu i pokazes kasnije da si bio tu. Notre-Dame je detalj po detalj...
Ujedno, Ile de la Cite je i najstariji dio grada odnosno historicari tvrde da je tu, na obali Seine i na ovom malom ostrvu nastao Paris.
Pleme Parisi imalo naselje svoje, dodje Julie prezimena Cesar, demokratski iskreno opali im dva-tri samara, zapali selo i obeca rimski odresito:" Napravit cu ja vama grad jos ljepsi i stariji".
Dobro, moram ja malo, pisceva sloboda i ti fazoni, idemo dalje, na drugu obalu Seine. Nisam siguran je li lijeva ili desna?
Mislim da je desna. Tu se nalazi dio grada kojeg imate u nazivu teme, da ne lomim jezik, ja cu ga nazvati Bobi i Ale.
Ovaj mi se dio bas svidio , mnostvo kafica, malih radnji, uske ulice ispunjene setacima. Zivo je i manje turisticki.
Hodajuci dalje nailazi se na Pompidou centar, svojevremeno avangardni prikaz moderne arihtekture. Zgrada koja vise lici na urbani baobab nego na gradjevinu. Njegova gradnja izazvala je razne kontraverze, jer je to ustvari pocetak trenda 80-tih kada se pokusava naci sklad u arhitekturi, staro sa modernim.
Pompidou centar je muzej moderne umjetnosti, a izgleda kao da je naopacke postavljen. Industrijskog je dizajna, sve nekakve cjevcuge i ispusti vire iz njega, velik je kao i trg koji ga okruzuje. Neko me se svidja, nekome ne. Meni je bio zanimljiv za vidjeti, mada nisam ulazio u muzej sam. Zasto nisam, pa vecer se spusta i gladan sam. A u Parisu gladan ne mozes biti i da hoces. Pravac restoran...
No comments:
Post a Comment