Get it on

Napokon, daleko zujanje u usima, nestalo je. Zadnjih nekoliko dana, neugodan osjecaj zagusenosti usnih cijevi, prati me. Razlog, bilo se na koncertu australskog proizvodjaca buke i interesante lirike. Ime mu je Nick, prezime Cave, a prateci se band odaziva na Grinderman.
Vidim ja odmah napocetku bice nekog belaja. U prodaji su cepovi za usi iliti earlplugs. Kontam, kome to treba, pa nije ovo pozoriste, ipak, rock se koncert ovdje sprema. Normalno je da ce biti glasno, zar ne? Kome se ne svidja komotno kod kuce neka ostane. Ali, avaj, ne bijase tako.
Jednom rijecju, ono sto slijedi moze se opisati kratko, intense. Ne znam kako bih drugacije okarakterisao kanonadu cvrstog zvuka, sirovu energiju i melodiju buke sto iza Grindermana ostaje.


Nick sam, izgleda asketskog, karizmatican i down to earth. Bez mnogo najave i uljepsavanja, priblizava se mikrofonu, udara po gitari. Spretne kretnje, masa se pokrece, inferno na pomolu. Nesputan, nenamjesten u kontaktu s publikom, totalno uronjen u svaku pjesmu. Nick Cave je performance za pamcenje.
Bez obzira na skoro probijene bubne opne, koncert je bio vrhunski. Cave je bio profesionalan, umjetnik svoga zanra, stavise, iznenadjen sam bio prijatno. Izlazim napola gluh, sredjujem sa jaranom utiske, hvatam zrak i bus za povratak kuci. Petak jednog novembra polako nestaje...