Vikend fobija

Proljece je dan drugi

Sinoc je stiglo proljece, kalendarski i oprave. Zadnja su dva dana izdasno suncana mada je vjetar hladan , a planine lokalne prekrivene niskim oblacima. Svjezi je snijeg napadao.
Slusalice su mi na usima, trazim plesni ritam, zaustavljam se na nasim ranim osamdesetim . Namjestam se na kaucu, porculanska solja sa cajem od mente neprimjetno mi dodiruje lijevu ruku, pogled mi se prebacuje na tv-e, promatram kengure sa malim usima na National Geographic kanalu kako se simpaticno mlate.

Danas je bio dan fudbala na evropskom kontinenta. I umjesto da se uhvatim hokeja , ima ga na svakom kanalu u svako doba dana, ili onog kanadskog curlinga, ono nesto sto po ledu bacaju slicno bocanju, pa metlama grebu (valjda da uspore cun,) hocu ja da snimam utakmice. Kao satro, cekat ce me kad se vratim s posla, pa cu rahat da ih odgledam.
Sta cu sad, fenomen.fudbalske igre, koja je na nasim prostorima, naravno,  uvijek vise od igre, iz mene ne moze da izadje bez obzira na sjevernoamericki kontinet i godine provedene na njemu. I 'ajd da zeznem vremenske razlike, namjestim sve za snimanje i odem na posao nadajuci da cu izbjeci sve zamke interneta i da necu slucajno saznati od drugih za rezultate utakmica koje me zanimaju. I saznadoh ja sve rezultate, a da se posteno nisam ni okrenuo.

I evo me sad, poslije popodnevne espresso kafe, caja od mente i kengura sto se marisu u zabiti Australije, pregledavam highlights danasnjih utakmica. Kako se na nasem kaze-highlights, najznacajniji trenuci?  Joj, ovaj ce me mozak balkanski i jezici u njemu jednom kompletno rasturiti. Glava ce mi postat babilonska kula sto se gradi megalomanski, bez smisla i svrhe. Necu vise razumjeti samoga sebe , a kamoli druge. To neko poceo malo filozofirat, jelde? Nisi dugo.

Vracam se veceras francuskoj mi seriji, Spiral. Sezonu sam prvu smirio, drugu zapoceo. Jos jedna shizofrena inspektorica, u potrazi za kriminalcima, pravdom, sexom i ljubavi. Sjeda mi pravo. Mislim, serija, da do nezeljene zabune doslo ne bi. Vikend pocinje...

San Pedro

Spiral

Nedjelja, druga polovina marta,  proljece u zraku. Iako prohladno, danas sam zavrsio u prijepodnevnoj setnji u dijela grada gdje nisam dugo zalazio. Tako to cesto cinim za vikend, ako nemam nesto odredjeno, nasumice odaberem  kvart i odredim vrijeme za laganu setnju, rucak ili neobavezan zalogaj.
I uvijek se nesto novo nadje. Neki novi restorani, neke nove zgrade i radnje. Sa istom lakocom kao sto nastaju, takodjer,  puno njih se gasi, nestaje. Nema restorana u kojima sam nekad rucavao, iscezavaju pekare u koje sam nekad navracao. Malo sjetno zvuci, zar ne ? Sto ce reci dosta se godina nakupilo na mom stazu imigranta. Pocinjem da se sjecam (i osjecam) stvari i dogadjaja od prije deset i vise godina.

Odmaram se malo od danskih serija. Od danskih da, ali, od televizijskih, ne. Ovaj sam put izabarao francuski Spiral (Engregages). Gledam glumce i uhvatim krajickom oka, na odjavnoj spici, ime nasih prostora, Mirza. Gdje si care u tudjini, nesto mi bi drago sto vidim naseg covjeka kako se uvukao u francusku krimi seriju i odmah krenem da trazim ko bi to mogao biti i koja mu je uloga dodijeljena. I nadjem ga. Negativac.
A sta ce drugo biti sa jakim akcentom ? Trgovac umjetninama ili diplomataski atase mozda ? Negativac, nego sto. I to Rumun, makro, lopina zesca, opskrbljuje kokainom  politicku elitu, kurve i ponekog policajaca. Ma Mirza care udaraj ih sve, makar na ekranu televizijskom bilo.
Serija je dobra. Vec sam smirio prvu sezonu. Shizofreni likovi, kretnje, nasilje i erotika. U skladu sa mentalitetom, okruzenjem i ljudima. Francuz je to.

Vecer se spusta , nedjelja se blizi kraju, za sutra najavljuju kisu i hladnije vrijeme. Malo me pritisak baca, ali, generalno, dobro je. Osjecam blagu toplinu sto dolazi iz kuhinje, bacam pogled, rerna je upaljena. Pogaca sa sirom se sprema...

Ljubavi moja

Den Som Draeber

Sastavila kisa citav dan. Lije li lije, suncane zrake misaoni su pojam, a prognoza je da ce ovako da nastavi do kraja sedmice. Bas divno.
Gledam umagljena prozorska okna i sumrak sto se spusta. Glava mi je malo tupa. Kanal televizijski namjesten je na National Geographic, neobavezno slusam duboki glas naratora, govori nesto o divljini Australije, outback, krokodilima.

Sinoc me rame desno ponovo zastekalo, bilo je bolno, nimalo ugodno. Danas sam ostao kod kuce. Odmaram. Malo me sve ovo i  brine. Ne znam razlog, mogu da pretpostavljam samo. Znam da zadnje dane nemirinije spavam, san mi je isprekidan, okrecem se u polusnu. Mozda sam nezgodno tijelo okrenuo na jednu od strana, mozda sam samo losije spavao, vecerao, mozda...
Cinjenica je da mi je desno rame ili tetiva znatno osjetljivije nego prije. Mala promjena moze da iritira, bol se vraca, nikako da se sanira. Sad bi trebao ici neki narodnjacki stih. Nesto vezano za sudbinu, mladost, godine...

Trenutno pratim Den Som Draeber (Those Who Kill). Mracniji je nego prijasnje serije, medjutim, standard je isti. Kvalitno uradjeno, domisljati zapleti i odlicna ekipa glumaca. Razmisljam kako su danasnji Skandinavci potomci Vikinga, koji su bili zigosani kao krvolocni divljaci onoga vremena. Gdje god su dosli samo su ratovali, palili i silovali. Istrazivaci, moreplovci, osvajaci, ratnici, nikad nisu iza sebe u amanet istroiji ostavili  veci grad, tvrdjavu, pisane rijeci. Nije to bilo vicno poljoprivredi, stocarstvu ni trgovini.
I evo ih sad, smirili se. Dosli tobe. Njihove su drzave najuredjenije evropske tvorevine, socijalno politika stabilna, standard zivota na viskokoj razini. A ni krimi serijama nema mane. 

Lazni sjaj

Mart je polovina prva

Sutra se vrijeme mjenja. Ne mislim na metereolosku prognozu vec ono zimsko/ljetno racunanje, kad ne znas kako da pomjeris sat , jal  unaprijed, jal unazad. Znam samo da cu biti zbunjen ko kokos bez glave naredna dva dana dok mi se mozak ne adaptira i pocne racunat po novom.

Mart je na polovini i vecih desavanja nema izuzev sto mi je bolja polovina oficijelno u privatnim vodama (dala otkaz u firmi) tako da ce se nas kucni budzet (i planovi za odmor) malo stanjiti do doglednog vremena. Ali, tako to valjda ide u zivotu. Ko ne riskira ne moze niti da se nada promjeni na bolje.
Sinoc je bio 8-mi Mart, i bez obzira kako mi taj praznik pateticno zvuci (gori je samo St.Valentine) svim zenama u firmi , koje su naseg ili istocno-evropskog porijekla, iskreno i bez patetike sam cestitao Dan zena. I svima je bilo vise nego drago. Nekako se u meni sastavila balkanska otvorenost, Roza Luksemburg i Dalai Lama, zasijao sam u svojim ocima i ocima zena. Toliko o praznicima.

Na televiziji se vrti film Black Swan. Ne pratim ga, samo povremeno bacim pogled. Ne odgovara mi, tezak je, sve te neke halucinacije, metamoforze, mada je glavna glumica, Natalie Portman, usitinu dobra. Jednostavno, takav mi period dodje, u skladu sa vremenom, kisno i bez sunca. Nemam potrebu za teze filmove.
Ali, zato nastavljam sa svojim serijama iz , bratske nam i nesvrstane drzave , Danske.  Zavrsio sam dvije sezone Borgen , politicke spletke i ljubavne drame, pravile su mi drustvo u vecernje sate. Sinoc sam zapoceo da gledam Den Som Draeber (Those Who Kill), jos jedna psiho-krimi serija. I kako vec dva mjeseca vrtim razlicite serije iz Danske, svi ti glumci su mi se izmjesali u glavi, tako da vise ne znam gdje sam kojeg gledao i koju ulogu sada ima. Je li negativac ili pozitivna strana ?