Jack Daniels je bio zestoko pice, zestokih momaka, zescih manira i iste takve muzike. Jack Daniels je bio viski. Imaginarni simbol zapada, onog pravog, otvorenog, drustvenim normama nesputanog, duhom sirokog, dobrim koncertima ispunjenog. Zapada o komu smo mastali. Jack je Daniels imao lijepo ime i jos ljepsi oblik flase. Mirisao je na sume Kentakija, narandzinu koru i mladalacke iluzije.
Nije se mogao tako lako nabaviti. Nije ga bilo na policama nasih oskudnih supermarketa koji su samo nosili taj superlativ u imenu svom. Zbog navedenog, bio poseban. Skup, magican, nedostupan.
Polako, skoro neprimjetno, poceli su otvarati duty free shopovi, bljestave radnje natrpane stranim cigaretama, parfemima, i naravno, zestokim picima. Vecinom su radile dobre koke, uvijek nasmijane i neprirodno ljubazne. Osjecaj zapada bio upotpunjen. Lazni sjaj i poroci na jednom mjestu. Sitnim koracima hitali smo ka njemu...zapadu.
Prilikom jednom, dobih ga na poklon. Zapremina sadrzaja, nesto manja od litar. Donio mi ga brat iz Splita. Naravno, kupljen u duty free shopu. Zasjao je Jack Daniels u sobi mojoj. Postadoh zestok momak, zescih manira, i iste takve muzike. Zapad je bio u mojim rukama, a nisam cak iz sobe trebao da idem.
Cujem zvono. Neko je na vratima. Otvaram, a ono, jaran moj. Prototip bosanskog tinejdzera na hormonalnom putu prema zreloscu. Sitan, zilav, kusa malo kad prica. Sminkeri ga nerviraju pravo.
Lafo, samo malo navratio, a znam garant da je cuo od nekoga da imam Jacka zasnjiranog. Pod miskom mu dvije ploce Judas Priesta, na licu seretski osmijeh i pitanje sto slijedi.
“Cujem, ima se Jack Daniels?”
“ Ima se”
“Pa, moze se i gosta malo ponudit, jelde?”
“Moze se”
“Evo, donio sam ti neke ploce”
“Ne slusam Judas”
“Eto sad, ne slusa Judase, a Jack Daniels se pije”
“Nikad ih nisam slusao”
“Jah, ti to nesto posebno”
“Nisam, al’ njih ne mogu”
“De ba, dosta suplje. Izvadi Jacka da mu vrat zavrnemo”
Uz svestranu pomoc mog jarana, nestade Jack Danielsa za dva dana. Zajedno s njim, nestadose slike zapada i mladalacke iluzije u njima. Ostadosmo ja i on, i prica o viskiju mirisa narandzine kore.
1 comment:
miris materine kuhinje
Kuhinja svake domacice ima karakteristican miris pa tako i moje matere.Taj miris je duboko urezan u mojoj glavi,vjerovatno je to miris sretnog dijetinjstva i
majcinske ljubavi.Pokusavao sam ga pronaci i nisam uspio jer je mati mrtva.Drago mi je da ovakva situacija nije sa ostalim culima,tako da ste mi vas dvojica jednostavno nerazdvojni(ti i jack).Pogled ili pomisao na jednog izbaci mi sliku drugog.Mozda je to slika nekih sretnijih vremena,mozda je ta flasa simbol jednog prijateljstva,mozda samo mozda al je sigrno dobar osjecaj.
Post a Comment