Nastupilo je ljetno vrijeme. Tacnije, racunanje vremena. U nedjelju ujutro, pomjeren je sat. Unazad ili unaprijed, ne znam ni sam vise, ionako uvijek zaboravim. Znam samo da mi nesto zadnja dva dana fali. Spava mi se, umoran sam vise nego sto treba biti. Hronican nedostatak sna. Vratite mi sat.
Kud sam ja jos jedan sat u stanu ostavio da ide po "starom" vremenu, tako da me jos vise buni koliko je ustvari sati. Sta je sada tacno vrijeme?
I mislim si u sebi da li trebam ici leci, kao vrijeme je, sutra se radi. Ili da li je vrijeme za veceru. Gladan sam. I onda ugledam onaj drugi sat sa "pravim " vremenom i nista ne kontam. Danasnje jutro, prespavao sam. Vratite mi sat.
Sada kafenisem i o veceri razmisljam. Prestao sam na satove gledati. Sada, kao moreplovac bez broda, samo u nebo gledam. Koliko bi to moglo sati da bude? Mozda 7:30pm.
Uzeo sam knjigu "A Brief History of Time". Citam, dok o veceri razmisljam. Garant tamo odgovori leze.
Ali, glad iznenadjuje, ne pita za vrijeme i promjenu sata. Pecene paprike lebde mi u mislima. Pokajmacene. Dodirujem ih usnama, vrele su, ne mogu cekati da se ohlade, uzmimam komad, pusem u njega, ustima prinosim, davim se.Cini mi se da je vani sve tamnije i tamnije, ni nebo mi pomoci ne moze. Vratite mi sat.
No comments:
Post a Comment