Richmond Upon Thames

E, nismo mi nasu danasnju setnju ni zapoceli. Dok polako ispijamo pivo, u sjeni lokalnog puba Kew Gardensa, nasu knjigu listamo i daljni plan razvijamo. Gdje bih sada mogli ici?
Dan se polako budi, oblaci nestaju, sunce izlazi, toplije je. Ponovo na voz i pravac Richmond Upon Thames, samo jedna stanica juznije.


Ako zelis da odes na selo, countryside, ukloniti se na trenutak od vreve Londona, a da si jos u gradu, Richmond je mjesto kao stvoreno za to.
Richmond Upon Thames, sastavni je dio velikog Londona, ali, cim stignes tamo, osjetis da je poseban. Temza hipnoticki vijuga pored naselja, a prostrani zeleni pasnjaci, livade i sume cine jedan predivan park. Jos ako je vrijeme lijepo, kao sto je slucaj bio, Richmond je dragulj koji se ne propusta.


Imas osjecaj da si na selu, ali nisi.Imas osjecaj da si daleko od Londona, ali,tu si blizu. Pametni su bili oni, clanovi kraljevske obitelji, kad su Richmod otkrili i svojim omiljenim setalistem proglasili.
Nisam isao kraljevskim stazama (samo se Titovih sjecam iz skole), nesto mi to snobovski zvuci, ja sam rak, uz rijeku, pa gdje me ona uputi. Iz oklopa svog izlazim. Ja to figurativno...



Rijeka s jedne strane, a significant other s druge, pasnjak u daljini, kravice se odmaraju, brodovi nevidljivo se micu. Richmond Upon Thames. Ovako odmori treba da izgledaju.
Nego, mi smo malo ogladnili. Hodaj malo tamo, hodaj malo tamo, energija se gubi, a i ovi krompirici ili sto bi Englezi rekli, chips, dobro kao zalogaj uz setnju izgledaju. Moze jedna porcija, medium size.


Chips je u rukama, setnja se nastavlja. Citam putokaze, pokusavam se odluciti u kojem pravcu da krenemo. Sve mi se cini da ako idemo tamo, propustit cemo ovo, a ako vidimo ono, necemo moci ono. Park uz rijeku prostire se u nedogled.
Odlucujemo se za pravac kroz okolne ulice, prema mjesnom groblju. Nije sto sam ljubiteljih istih, nego, tako nam nasa knjiga ukazuje. Idite, pogledajte, zanimljivo bi moglo biti (cuj groblje bi moglo zanimljivo biti...op.a).


Groblje je staro ( a sta to u Engleskoj nije) i nikog nema. Koracam sporo, foto-aparat je na gotovs, ali nemam sada vremena za razgledanje drugih spomenika. Moja je misija drugacija. Ovdje sam da otkrijem kod, tajnu, po komu je moj adoptirani grad dobio ime. Prilazim tiho sa stahopostovanjem, nalazim njegovo vjecno prebivaliste. Captain Vancouver je sahranjen ovdje. Richmond Upon Thames...


Naklon kapetanu Vancouveru i nazad uz Temzu. Dosta vala groblja, nesto me suhva uhvatila, ovako lijep dan, a ja nasao spomenike slikat.
I ovaj se chips u meni upalio, slano, masno, jedna piva/pint sjela bi mi samo tako. Okrecem se, gledam ima li kakav pub u blizinu. Vidim jedan u daljini. Noge me odnose ka basti njegovoj. Hladan napitak niz grlo silazi. Ah ljepote, ah gotive...


Cini mi se da je mene pivo malo uhvatilo. Vidim ja manta mi se , Temza jos vise vijuga, a i veseliji sam no sto jesam. Nema nista lose u tome, jedino vala setnju nastaviti. I to uz brdo.
Idem ja, pricam gibberish, zena se smije, pita :" Je l' ti lijepo?", jest, odgovaram, lijepo mi je.


Napokon, kraj brda. Vec sam poceo da kuham ko pokvareni fico, ali spas je dosao u vidu cilja. Brdo je iza mene, a ispred pogled puca.I to kakav...
Temza ko na dlanu, zeleni se Richmond, mirno je i bez buke. Naslanjam se na nekakav kameni zid promatram i sutim. Rijeci mi potrebne nisu. Ovo je momenat koji cu da pamtim.


Bez pretjerivanja, ovo je bio najbolji dan mog kratkog boravka u Londonu. Sve se je sastavilo. Vrijeme, mjesto, ugodjaj, selo koje je grad. Nakon londonske guzve i saobracaja, Richmond se cini nestvarnim. Tako blizu, a ipak, dovoljno udaljen. U sjecanju mom , ostati ces.
I dalje osjecam miris krosnji drveca za koje nisam siguran kako se zovu...