Na iglama

Zavrsavam sedmicu, kako sam i zapoceo. Na iglama. Tako se i osjecam. Krecem se oprezno, ne saginjem se nikako. Koraci spori, pokreti odmjereni. Sve kao pazim da se ne nabodem na nesto. Malo me je popustilo, ali napetost misicna nije nestala. Fizioterapeut jednom kaze nerv uznemiren, drugi put disk, treci put nerv i disk. Pa sta je onda u pitanju, gramofonska ploca? Jos malo pa cu zapjevati...

Igle su zeznute. Nije ugodno, ali druge nema. Lijepo se zabiju oko misica, nerva iliti ne znam cega i malo procackaju. Jest, upravo tako, procackaju. Isto ko kad drvenu cackalicu iliti higijenski stapic umetnes izmedju desni i zuba u namjeri da otklonis komadic hrane koji te iritira. E, tako je i sa ovim iglama. Samo sto zna da zaboli da ti mozak stane i mrak na oci prije vremena padne.

Bilo sta bilo, moram da nastavim sa nekom fizickom aktivnoscu. Zapocinjem sa plivanjem. Jedino tako mogu da koristim povrijedjene misice, da ih povratim u normalno stanje i tijelo u pokret. Do tada, moja zelja za borilackim vjestinama biti ce visoko ,od klin realnosti, okacena.