August svome kraju dodje

Nedjelja je, zadnji dan Augusta,ljeto na izmaku. Gledam kroz prozor, suncano je, dan polako u predvecer prelazi. Prizor se cini melankonlican, ali nije. Samo prostirem cinjenice, naslonjen na parapet prozora sobe.
Zadnje dvije sedmice kise su grlile August. Nije mi bas bilo drago, zelim da ljeto sto duze traje, kao da nebo zelju uslisava, kisa, prestala je. Sunceve zrake obasjavaju drvece, parkove, zelenilo sto se kisom hrani. Lijepo je.
Auguste vidimo se sljedece godine...

Budi moja voda

Zikis me

Na rijekah Vavilonskih

Lost Lake

Nalazi se u drzavi Oregon. Sat i po voznje od Portlanda. Ides glavnim putem, pa skrenes lijevo , pa uz brdo, pa dok ne stignes. Priroda. Skoro netaknuta.

Prosli vikend uputili se na mali odmor kod prijatelja u dragu nam i susjednu drzavu sto se Amerikom zove. Te dane Portland je zahvatio talas iliti val tropske vrucine. Grad je disao na skrge , a osjetiti 36 stepeni uzavrelog asfalta nije bas iskustvo zeljno ponavljanja. Hajmo na planinu, jezero, kupanje, zezu, rostilj sto ceka i apetit uzbudjuje.



Lost Lake je ispred nas. U pozadini, mocna silueta vjecitog snijega i leda, Mt.Hood. Jezero ne bas toplo, moze se reci prohladno cak. Idealno za osvjeziti se. Odlazak u vodu spor je i oprezan. Oko mene, vesela meksikanska familija, cca njih desetak, ako ne i vise. Glasni su, veseli, vriste i prskaju se. Glava obitelji (barem ja mislim da je tako, jer ima crne brcice, a brkovi su sta? Naravno, simbol muzevnosti i neizbjezni ukras muskog lica), zaranja u vodu sa konzervom pive u lijevoj ruci, upaljenom cigarom u desnoj, obucen u bijelu potkosulju znoja i tamnoplavi sorc. Macho. Errol Flynn izgubljenog jezera.

Osmijeh mi prekriva lica, a hladne kapi vode, naslonjene na zagrijanom tijelu, tjeraju da zaplivam sto prije.
Brrrrrr..hladno je, ali godi pravo.



Poslije kupanja, neizbjezni rostilj. Malo mariniranog mesa, malo povrca, poneka piva i suplja prica. Vrijeme se mijenja, planina je to, oblaci dolaze brzo, temperatura se smanjuje znatno. Vjetar donosi sitne kapi kise, povrsina jezera uznemiruje se. Noc polako pocinje da pada.
Ali, imamo mi i kolibu. Malenu, trosnu, izgleda skromnog. Zavucena duboko u sumi, idealno skloniste od divlje planinske cudi i vremenskih nepogoda.
Noc u potpunosti prekriva planinu i jezero u njoj. Zadnja se pica ispijaju, tihe se rijeci govore, san polako u susret nam dolazi. Lost Lake, laku noc...

Limunada

Hey Jude

The Four- Hour Workweek

Naziv je knjige. Kako da izbjegnete klasiku svakodnevnu, rad od 9-5, putujete gdje zelite i mozete, budete sretniji. Za one koji interes pokazuju cak:
http://www.fourhourworkweek.com/

Am I being productive or just active?
Am I inventing things to do to avoid the important?

Be working faithfully eight hours a day you may eventually get to be a boss and work twelve hours a day.

Neat...

Getting fired , despite sometimes coming to as a suprise and leaving you scrambling to recover, is often a godsend.
Someone else makes the decision for you, and it is impossible to sit in the wrong job for the rest of your life.
Most people aren't lucky enough to get fired and die a slow spiritual death over 30-40 years of tolerating the mediocre.

Hocu reci. Nisam otpusten, ali volio bih...

Conformist

"...the average man is a conformist,accepting miseries and disasters with the stoicism of a cow standing in the rain..."

Muuuuuuuuu...

...vrijeme je za rode, a njih nema nigdje...

Dugo me neka serija nije ovako zaintrigirala , odusevila scenarijom, muzikom, glumackom ekipom, karakterima, kao sto je, "Vratice se Rode". Neodoljivo me podsjeca na Twin Peaks sa pocetka 90-tih. Naravno, na vojvodjanski nacin.
Youtube/ladnopivce, hvala ti...

Prosto ne mogu da izdrzim, a da ne pogledam barem jos jednu epizodu. Sve je nesto misticno, obavijeno nevidljivim veom tajni, teret zivota sto ljudi nose u sebi, muka koju neko mora da cuje.
Dodatno, ima taj smek urbane price, kombinacija asfalta i sora,nestajanje i trazenje.
Vec sada sam poceo da memorisem dijaloge. Cini mi se da serija polako postaje ...cult.

Obozavam pocetak svake epizode kada lik, Milenko, drzi monolog o rodama, a muzika(cini mi se da je Koja/Losa) prekriva background:"...vrijeme je za rode, a njih nema nigdje..."

Indie corner

Reverened & The Makers



The Pigeon Detectives




Maximo Park

Pikac je umro

Sinoc na netu/youtube gledam jednu od epizoda serije, "Vratice se Rode".
I bas pricam sa zenom kako mi je jedan od najdrazih likova, Pikac, iskreni portret mladica u paklu droge.
Taman sam zavolio (sad sam se ja unio u svijet filma) tu njegovu jednostavnost,cekao kadrove kad je on u njima, taj razvuceni, nazalni, govor, filozofiju, monologe, toplinu glasa, dobrocudnost, kad...Pikac umire.

Scena je mocna. Bas sam je emotivno osjetio, trenutak kada vrijeme stane i rijeci s njim, kada draga osoba nestane, bila filmska ili stvarna.
Pikca su voljeli svi. Pikac nikome nije zelio zlo, samo je sebi cinio isto. Cak je uspio i da iskreno voli. Filmski lik koji se pamti.

"...Dule daj stavi jos malo pravog...ovo nista ne osjecam, ali znas ono, nista...ama bas nista...limunada..."

Zuco

Pocele su olimpijske igre u Beijingu. Augusta osmog dvije hiljade i osme, tacno u osam sati, lokalno vrijeme. 08.08.08 . Ovaj datum izgovoren na Cantonese trebao bi da zvuci nesto kao make money. Kinezi nista ne prepustaju slucaju.

Narednih par sedmica imat cemo olimpijske igre. Vec duze vrijeme oko ovih igara vrte se neke druge igre, politicke i ine. Tibet, nepostivanje ljudskih prava, sloboda govora, kretanja, doping, zagadjenost zraka i prirode. Samo su neka pitanja, a svijet posmatra.

Uvijek sam volio da gledam atletiku i plivanje, jer mi te dvije discipline najblize utjelovljuju (utjeloviti, uh, skoro sam si jezik slomio...op.a) olimpijski duh, zelju za pobjedom, za rekordom, za slavom. Sekunde, stotinke, centimentri sto odlucuju.
Volim to prolazenje kroz liniju cilja, uzdignute ruke, grimase iscrpljenosti, hvatanje zraka, plac, stisnuta pesnica uspjeha u zraku. Pobjeda.

Legenda tuzlanskog sporta, tadasnji drzavni rekorder u bacanju kugle i potencijalni olimpijac, bijase, Zlatan Saracevic, zvani Zuco. Bio je krupan, crvenkaste, duze kose, kretao se sporo, bacao kuglu daleko. Mi smo ga djeca gledali sa strane i divili se iskreno. Izgledao je kao Blek Stena, tek izasao iz crtanih romana sto smo mjenjali izmedju sebe.
Pricalo se da je mogao 25 kuhanih jaja pojest za dorucak, a kad djeci lopta ode pod auto, on ga jednom rukom podigne i loptu sutne nazad. Takve scenu, rasirene djecje oci zauvijek pamte.
Mogao je cak i na olimpijske ici, ali, neka afera sa dopingom sprecila ga u tome. Naravno, mi djeca nismo vjerovali glasinama, kakav doping, kakvi bakraci. Zlaja je bio heroj ulice, covjek iz naroda, veci od olimpijskog pobjednika.
Olimpijade su dolazile i u istoriji nestajale. Zuco svoju kuglu vise bacao nije. Neki drugi putevi zivotni za njega su bili odredjeni. Nije ga zanimala slava i svijetla reflektora velikih stadiona. Volio je on svoju Tuzlu, setnju Ilincicom i rahatluk nedjeljnog prijepodneva.

Internet i zavisnost

Ovako stoje stvari. Skontao sam da previse vremena provodim na netu i da nesto treba da mijenjam. Nisam jedini, jelde, trebalo bi da zvuci kao utjeha, ali, nije.

Odredjujem si sat vremena dnevno cybera. Vikendi bez njega. End of the story. Ne moze vise ovako. Hocu da procitam vijesti, ode mi dva sata, hocu da pronadjem neku informaciju, izgubim jos dva, hocu da forumam, blogiram, malo muzike poslusam, ode mi dan. E, malo sutra. Sat vremena, dosta ti je. Pa ti gledaj sto ces cinit s njim: mejlirati, blogirati,forumati, stvarati lazan osjecaj drustvene aktivnosti.

Ma ne bi ja ovako, ali naletih na jedan clanak (a gdje drugo nego na netu- www.e-novine.com) koji slikovito prezentira (i upozorava) na posast modernog doba. Internet i zavisnost od njega.
Koliko smo svi mi, manje vise, zavisni ili ne, odlucite sami. Ja cu samo da izvucem par pasusa iz pomenutog clanka:

-Prezasicenost informacijama (Information overload)
-Opsjednutost virtualnim prijateljstvima (Cyber-relation addiction)
-Opsjednutost virutalnim seksom/flertom (Cyber/flirt addiction)
-Opsjednutost igrama na netu (Net compulsions)
-Patolosko koristenje foruma i elektronske poste (Mailholism)

Aha, gdje ste se pronasli. Mislim, gdje ste se nasli najvise, jer vas ima svugdje pomalo. I pustite se price, sve je u samokontroli, individualizmu, mogu ja bez toga, nije bas tako kako nas zele prikazati. Nije, ali nije ni daleko.
I jos kaze da "internet ovisnici", uglavnom, u cyberu bjeze od zivotnih problema i da mnogo ulazu u aktivnosti koje nemaju veze sa stvarnim zivotom i jos elemente privatnosti prenose u virtualno okruzenje. Evo sam se pravo zabrinuo (kao da zabrinut dosad nisam bio) Ne mislim na net, nego, onako, u globalu.
Sad bi moja rodica (zenina je, ali je ona meni draga i mila ko daje moja rodjena)iskreno porucila:"...jarane, Yoga, nema ti druge..."

Opet, kontam dalje, sve to stoji, ima logiku, ali, bez obzira na istrazivanja i strahove, ja nisam internet generacija. Ne pripadam toj grupi, bez obzira sto dosta vremena provodim online.
Formirao sam se bez njega. Znam kako se upoznava, kako se sa ljudima postupa, znam kako se dise, znam kako da se postavim, znam da nestanem, da se povucem. Razlikujem sta je crno, a sta bijelo.
Sta pokusavam reci?Za one koji su se razvili ili se i dalje razvijaju na netu i nemaju prijatelja osim u cyberu, sta sa njima? Kakvo je njihovo odrastanje? Da li se to uopste odrastanjem zove?
Poceo sam da filozofiram , siguran znak da polako treba da prestanem. Evo, prestajem...

Joj, jesam se "nablogovao" isto ko da pisem za Glas Koncila, kolumna, pitajte naseg internet strucnjaka.
Hajmo sada svi zajedno:"...ja nisam internet ovisnik, ja nisam internet ovisnik, ja nisam internet ..."


P.S Otkrio sam na netu beogradsku seriju "Vratice se Rode". Svako vecer jedna epizoda. Ponekad dvije. Zanimljiva je,svidja mi se, glumacka ekipa, zapleti,muzika, sve, na nivou je. Mozda veceras pogledam i tri. Sta cu kad se zakuhalo pravo.

Ja ono rekoh, samo sat neta dnevno, jelde ?!