Sinoc je dan bio suncan. Zadnjih dana kisilo je (danas takodjer), tako da se ne treba puno cekati, nego, oblaci se toplije i pravac napolje. Barnet Marine Park. Pozvali nas prijatelji (Rusi, Bijelorusi, sta li vec) na rostilj i poslijepodnevno druzenje. Park se nalazi nedaleko od nas, lijep, prostran , na obali oceana, vide se usidreni brodovi u daljini, divlje guske slobodno setaju njime. Nije ziv kao u ljetnim mjesecima, mada ima dosta ljudi za ovo doba godine. Jesenje lisce polako ga prekriva.
Uzeli smo svasta nesto (kako to obicno biva) malo ovog, malo onog, skupi stvari, ugalj i raspali. Oni su donjeli ko neko meso od bizona, bili na odmoru u sjevernim krajevima ove provincije, pa smo to rostiljali kao i neizbjezni salmon iliti na nasem losos. Meso od bizona nije bilo lose, ali nista da kazem, wow, malo mi je neobicno, malo cak i tukne, valjda divlje. Riba je bila dobra takodjer, ali, u ovakvim prilikam najljepse je druzenje i susret sa prirodom, oceanom, liscem jesenjim...
Odlazim u sobu, uzimam kameru, budim zenu:"...ustaj, da vidis cudo, magla se zove...". Osjecam da je mogu dodirnuti i doticem je, osjecam da ce ubrzo nestati i nestaje, osjecam da ovaj momenat moram da ovjekovjecim, to i cinim; ovjekovjecujem. Magla jednog oktobarskog jutra ...
Ali, tu se izbor isprecio pred odluku nasu. Tako to biva, kad ga nema, ne valja, kad ga ima, opet isto. Ne mozes se odluciti. Inace, moja je zenica po profesiji u arhitektonsko-dizajnerskim vodama, tako da joj nas, nedavno kupljen stan, predstavlja mali projekat. Neka, u redu je, udri, odluci, spoji nijanse, spari tonove, izaberi, taman, svijetao, saren, samo nemoj mene puno pitat. Eh, kad bi to tako lako islo.
Ako ne kazem nista, nisam dovoljno ukljucen u uredjivanje zajednickog nam stana, ako nesto predlozim, to mora proci duboko analiziranje i dizajnersku zamisao mog perfekcioniste, ako sutim, ne valja sto sutim, ako dignem ton, sto se deres, cujem te...Dobro je da smo zajedno u finansijskim vodama, tako da nas one i drze dobro na povrsini nasih ideja, zelja i mogucnosti. Jednog dana, biti ce, zasijati ce cork pod u mome stanu, do tada, evo primjeraka, svaki prijedlog dobro je dosao.
Ostala mi jos jedna soba da zavrsim tj. okrecim. Malo ce pricekati. Trenutno sam iscrpljen, ne fizicki, vec jednostavno takve mi faze dolaze, imam vise pitanja nego odgovora. A i kisa pada. Zasto toliko razmisljam o kompleksnosti zivota? Treba mi odmor, knjiga, englesko prvenstvo u fudbalu, krizaljka, setnja ulicom i pogled na promjenu boje lisca. Treba mi energija. Treba da se pokrenem, a ne krecem se.
Spominjem lisce. Da, pocelo je da pada. Kad vec kisa pada neka to i lisce cini. I da, skuplja se na trotoaru kao tepih godisnjeg doba koje slijedi, koje je vec tu. I boje su zanimljive. Zavise od vrste drveca, nisam znalac, pretpostavljam, svako je drugacije, raj za slikare, govorim o liscu...oktobar je.
