The Esctasy of Gold/ the Good, the Bad, and the Ugly
Friday, 30 November 2007
Thursday, 29 November 2007
Wednesday, 28 November 2007
Srijeda
Srijeda je u sredini sedmice. Ni tam, ni vam. Niti je pocetak, a jos manje kraj. Slabo mi se pise zadnjih dana. Kratki su. Mislim na dane. Ustajem; mrak, vracam se s posla; mrak. Mozak bez svjetlosti ne radi bas najbolje.
Vecinom stavim slusalice, poslusam muziku, igram pac-mana. Odem neobavezno na forum, popricam sa ljudima, vise budalasam, glupiram se, nego sto imam volju da se upustam u ozbiljnu raspravu.
Zasicenje. Osjecam ga. Novembar mi je uvijek tezak mjesec. Priblizava se decembru. Pocinjem da razmisljam, sta sam postigao, a sta nisam, sta sam planirao, a nisam ostvario. Pokusavam da sabirem, oduzimam, sagledavam postupke svoje. Lijenost, inertnost, strahovi,pitanja... Zasto covjek mora da razmislja?
Da, zasicenje. Cega, cime, cemu. Svim, svacim i svacemu. Serem ko mediteranska foka iliti medvjednica. Vrsta u izumiranju. Znate, ona, maskota mediteranskih igara u Splitu.
Jucer je kisa bila, danas takodjer i sutra ce. Zasicenje. Znam, ponavljam se, a i srijeda je.
Vecinom stavim slusalice, poslusam muziku, igram pac-mana. Odem neobavezno na forum, popricam sa ljudima, vise budalasam, glupiram se, nego sto imam volju da se upustam u ozbiljnu raspravu.
Zasicenje. Osjecam ga. Novembar mi je uvijek tezak mjesec. Priblizava se decembru. Pocinjem da razmisljam, sta sam postigao, a sta nisam, sta sam planirao, a nisam ostvario. Pokusavam da sabirem, oduzimam, sagledavam postupke svoje. Lijenost, inertnost, strahovi,pitanja... Zasto covjek mora da razmislja?
Da, zasicenje. Cega, cime, cemu. Svim, svacim i svacemu. Serem ko mediteranska foka iliti medvjednica. Vrsta u izumiranju. Znate, ona, maskota mediteranskih igara u Splitu.
Jucer je kisa bila, danas takodjer i sutra ce. Zasicenje. Znam, ponavljam se, a i srijeda je.
Monday, 26 November 2007
Sunday, 25 November 2007
Thursday, 22 November 2007
Tuesday, 20 November 2007
Magla... II
Jos jednom je magla prekrila moje jutro. Jos jednom sam uzeo kameru u ruke. Jos jednom sam vidio obrise. Novembarski dan pocinje da svice.
Uzivam u kafi i gledam bjelinu ispred sebe. Magla se zanimljivo krece. Sporo se cini, ali ipak, brzo prolazi, mijenja oblike. Jutro je prohladno. Svjez zrak sa planine pruza mi signal. Vracam se u sobu, zatvaram vrata balkona, ostavljam pogled iza sebe. Magla nestaje...
Uzivam u kafi i gledam bjelinu ispred sebe. Magla se zanimljivo krece. Sporo se cini, ali ipak, brzo prolazi, mijenja oblike. Jutro je prohladno. Svjez zrak sa planine pruza mi signal. Vracam se u sobu, zatvaram vrata balkona, ostavljam pogled iza sebe. Magla nestaje...
Monday, 19 November 2007
Sunday, 18 November 2007
Confederation Park
Nedjelja poslijepodne, prohladno sa suncem. Dovoljan razlog da se malo prohoda u prirodi. Blizu mene nalazi se park. Imenom, Confederation.
Izlazim iz auta i citam upozorenje:" Na nasim stazama mozete naici na kuguare, medvjede i kojote. Hraniti ih nemojte."
Ne znam samo kako cu ih hraniti. Poturiti sebe i reci:"...izvoli, bujrum, lunch buffet..." Bas bi bilo zanimljivo sresti medvjeda i upoznati sprinterske sposobnosti u sebi.
Suma ja vlazna, dosta stabala je sruseno, izrezana su i uklonjena sa staze. Pretpostavljam, nevrijeme je nekad davno bilo. Dan je kratak, mraci se brzo, sumrak polako pocinje da pada. Nije vazno, sat vremena i dosta. Malo fizicke aktivnosti, dovoljno je. Ubrzani hod, povratak u auto, pa na tusiranje.
Izlazim iz auta i citam upozorenje:" Na nasim stazama mozete naici na kuguare, medvjede i kojote. Hraniti ih nemojte."
Ne znam samo kako cu ih hraniti. Poturiti sebe i reci:"...izvoli, bujrum, lunch buffet..." Bas bi bilo zanimljivo sresti medvjeda i upoznati sprinterske sposobnosti u sebi.
Suma ja vlazna, dosta stabala je sruseno, izrezana su i uklonjena sa staze. Pretpostavljam, nevrijeme je nekad davno bilo. Dan je kratak, mraci se brzo, sumrak polako pocinje da pada. Nije vazno, sat vremena i dosta. Malo fizicke aktivnosti, dovoljno je. Ubrzani hod, povratak u auto, pa na tusiranje.
Daily Photo...XXIX
Caution
Jest, hvala na upozorenju, bas sam imao namjeru da nahranim medjeda ako ga vidim...
Jest, hvala na upozorenju, bas sam imao namjeru da nahranim medjeda ako ga vidim...
Saturday, 17 November 2007
Sapunska opera iliti opereta
Ne mozes covjece, tako ti je to, internet, mediji, novinski stupci, usli su u sve pore nase.
Surfam ti ja netom, kad naletim (kao slucajno) na jos jednu epizodu hrvatske sapunice Vlatka-Dikan (cuj covjek se zove Dikan i to jos od miloste, ne kontam).
U studiju, voditeljica obucena u crno, puna razumijevanja i naravno, gadjenja za sve sto se desava oko njene gosce, gluho bilo, ozbiljna je ko sahrana, atmosfera komorna. Suze same samo sto mi ne krenuse.
Zadnja epizoda kaze da je Vlatka imala pobacaj. Za svaku zenu, pobacaj je nesto najgore sto moze da se desi. Trauma koja ostaje samo njoj znana. Tema emisije bi kao bila medicinska etika odnosno zastita pacijenata, jer, boze moj, kako se je mogao desiti takav propust i da takva vijest izadje u javnost. "Gdje moral ide?", pita se gosca emisije.
Kako to obicno biva, voditeljica preuzima uzde i zapocinje sa dobro spremljenim pitanjima:"...znate li da je vas bivsi suprug podnio zahtjev za DNK...kakav je vas komentar..."
Sad ja ne znam ko je gori, ona , koja tako nisko ide, Vlatka koja pristaje na intervju i iznosi najinitmnije detalje u medije ili ja, koji sve to citam/gledam.
Znam, ja sam, priznajem, kriv sam. Ali sta cu kad me zanimaju vijesti, desavanja i kulturoloska zbivanja prostora sa kojih dolazim. Cak sam i glas'o u anketi:" Kome vise vjerujete , Vlatki ili Dikanu?". Wahahaha. Sta ces,dijaspora...
Surfam ti ja netom, kad naletim (kao slucajno) na jos jednu epizodu hrvatske sapunice Vlatka-Dikan (cuj covjek se zove Dikan i to jos od miloste, ne kontam).
U studiju, voditeljica obucena u crno, puna razumijevanja i naravno, gadjenja za sve sto se desava oko njene gosce, gluho bilo, ozbiljna je ko sahrana, atmosfera komorna. Suze same samo sto mi ne krenuse.
Zadnja epizoda kaze da je Vlatka imala pobacaj. Za svaku zenu, pobacaj je nesto najgore sto moze da se desi. Trauma koja ostaje samo njoj znana. Tema emisije bi kao bila medicinska etika odnosno zastita pacijenata, jer, boze moj, kako se je mogao desiti takav propust i da takva vijest izadje u javnost. "Gdje moral ide?", pita se gosca emisije.
Kako to obicno biva, voditeljica preuzima uzde i zapocinje sa dobro spremljenim pitanjima:"...znate li da je vas bivsi suprug podnio zahtjev za DNK...kakav je vas komentar..."
Sad ja ne znam ko je gori, ona , koja tako nisko ide, Vlatka koja pristaje na intervju i iznosi najinitmnije detalje u medije ili ja, koji sve to citam/gledam.
Znam, ja sam, priznajem, kriv sam. Ali sta cu kad me zanimaju vijesti, desavanja i kulturoloska zbivanja prostora sa kojih dolazim. Cak sam i glas'o u anketi:" Kome vise vjerujete , Vlatki ili Dikanu?". Wahahaha. Sta ces,dijaspora...
Skotska-Italija
Subota, jutro je, zena mi se sprema da ode sa jaranicom u nekakvu korejsku saunu, masage parlour, sta li vec (cuj joj price, provjerit cu ja to kasnije), a ja srcem prvu kafu.
Ubrzo, pozdravljam se i odlazim u obliznji kafic da gledam fudbalsku utakmica za evropske kvalifikacije, Skotska-Italija.
U kaficu sve se plavi, salovi i majce, ukazuju za koga se navija. Narucim capuccino, nisam ni sjeo, a Italija vec postize gol. Raja vristi, a ja sutim. Rekoh sebi, sta cu budalasat, volim fudbal, gledam i uzivam. Ali, lezi vraze...
Prilazi mi neki covjek i tiho, sa smijeskom na licu, progovora:"..its not a smart idea sitting by yourself...". Opet, ja ne kontam, sta mi fali, tu je capuccino, fudbal se gleda, mogu ja sam kad zena ne voli fudbal, a i otisla ja na kiselenje...
Kad, sinu meni sijalica balkanska, jest' da se kasnije pali, ali ipak, upalila se. Oni misle da sam ja Skot. A budala...
Nisam ljudi, jebo li vas Cannoli, San Remo i Alberto Tomba. Dos'o sam samo utakmicu pogledat i bugija. Mani te mi belaja, cuj Skot, ne skacem kad Italijani vode, sta da radim, da vristim. Joj, jesu me iznervirali. Samo sto nisam drekn'o:"... Trst je nas..."
I tako sam ja proveo divno subotnje prijepodne u italijnskom kaficu , okruzen nabildanim grmaljima u plavim trenerkama i mobitelom u nervoznim rukama.
Ili sto bi Benigni rekao:" If looks could kill, I am a dead now."
Ubrzo, pozdravljam se i odlazim u obliznji kafic da gledam fudbalsku utakmica za evropske kvalifikacije, Skotska-Italija.
U kaficu sve se plavi, salovi i majce, ukazuju za koga se navija. Narucim capuccino, nisam ni sjeo, a Italija vec postize gol. Raja vristi, a ja sutim. Rekoh sebi, sta cu budalasat, volim fudbal, gledam i uzivam. Ali, lezi vraze...
Prilazi mi neki covjek i tiho, sa smijeskom na licu, progovora:"..its not a smart idea sitting by yourself...". Opet, ja ne kontam, sta mi fali, tu je capuccino, fudbal se gleda, mogu ja sam kad zena ne voli fudbal, a i otisla ja na kiselenje...
Kad, sinu meni sijalica balkanska, jest' da se kasnije pali, ali ipak, upalila se. Oni misle da sam ja Skot. A budala...
Nisam ljudi, jebo li vas Cannoli, San Remo i Alberto Tomba. Dos'o sam samo utakmicu pogledat i bugija. Mani te mi belaja, cuj Skot, ne skacem kad Italijani vode, sta da radim, da vristim. Joj, jesu me iznervirali. Samo sto nisam drekn'o:"... Trst je nas..."
I tako sam ja proveo divno subotnje prijepodne u italijnskom kaficu , okruzen nabildanim grmaljima u plavim trenerkama i mobitelom u nervoznim rukama.
Ili sto bi Benigni rekao:" If looks could kill, I am a dead now."
Thursday, 15 November 2007
Malo novog izgleda...
Eto, meni doslo malo da osvjezim izgled bloga. Vi, koji navratite, kako vam se svidja? Mozete li da citate? Mozete li da pratite? Da nema previse ovh cajnih kolutica, pa se sudaraju sa slovima? Cekam vase odgovore. Predlozite , ako ne valja, mijenjam, barem je to najlakse, ako valja, recite.
I just wanted to change something , pick a new look, color, template...How does it look like? Can you read/follow it smoothly or is it too busy? Suggestions are welcome.
I just wanted to change something , pick a new look, color, template...How does it look like? Can you read/follow it smoothly or is it too busy? Suggestions are welcome.
Bol
Danas sam se tako lijepo puk'o na poslu u nogu da sam u prvi mah pomislio da mi je nesto...puklo. Na srecu nije, ali blizu, bilo je. Bol prekri lice moje.
Elem, idem ja hodnikom i zvjeram negdje okolo, a ispred mene nekakva zeljezna kolica, sa izbocinom u visini moga desnog noznog zgloba. Kad sam ja to zakacio u punom hodu, nekakve plavicaste iskre protutnjale su mozgom mojim, a instantna bol zgrcila me da ne kriknem. Predivan udarac primih izmedju zgloba i cjevanice. Zidovi, cuvajte me.
I sve sam ja to pretrpio na poslu, kao radi se, nema se vremena da se stane, pogleda, moze se na nogu, dobro je. Dodjem kuci, kafica je tu, malo internet i blogiranje. Kad, moja ce ti noga, polako signale boli da salje. Skinem carapu, pogled bacim i imam sta i vidjeti.
Kruskolika oteklina u fazi formiranja, ukrasena spektrom nadolazecih boja. Sta cu, uzmem ice pack (kako se na nasem kaze-pakovanje leda) i zamotam oko otecenog mjesta iliti otoka . Ako sutra ustanem, pocet cu cak i u piramide da vjerujem. A ne da boli...
Elem, idem ja hodnikom i zvjeram negdje okolo, a ispred mene nekakva zeljezna kolica, sa izbocinom u visini moga desnog noznog zgloba. Kad sam ja to zakacio u punom hodu, nekakve plavicaste iskre protutnjale su mozgom mojim, a instantna bol zgrcila me da ne kriknem. Predivan udarac primih izmedju zgloba i cjevanice. Zidovi, cuvajte me.
I sve sam ja to pretrpio na poslu, kao radi se, nema se vremena da se stane, pogleda, moze se na nogu, dobro je. Dodjem kuci, kafica je tu, malo internet i blogiranje. Kad, moja ce ti noga, polako signale boli da salje. Skinem carapu, pogled bacim i imam sta i vidjeti.
Kruskolika oteklina u fazi formiranja, ukrasena spektrom nadolazecih boja. Sta cu, uzmem ice pack (kako se na nasem kaze-pakovanje leda) i zamotam oko otecenog mjesta iliti otoka . Ako sutra ustanem, pocet cu cak i u piramide da vjerujem. A ne da boli...
Zanimljivosti
Preuzeto sa: http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimljivosti
Osudjen Skot koji je htio obljubiti bicikl
Škotski neženja koji je uhvaćen kako pokušava obljubiti 16-godišnji bicikl osuđen je na tri godine uvjetno te mu je ime uneseno u Registar seksualnih prijestupnika zajedno sa silovateljima, pedofilima i drugim tipovima kojih se treba čuvati.
In flagranti su ga uhvatile čistačice hostela u Ayru u kojem se nastanio, i to kad su s pomoću "ključa za sva vrata" ušle u njegovu sobu jer im na kucanje nitko nije odgovarao. No, Robert Stewart (51) bio je u sobi, odjeven u majicu i gol od pasa te je, zajahavši nesretnu dvokolicu, pomicao bokove naprijed-natrag simulirajući seks. Obje su čistačice, "ekstremno šokirane" gnjusnim činom, prijestupnika prijavile menadžeru hostela, koji je zatim obavijestio policiju.
Osuđeni je Škot na suđenju priznao da je nezakonito pokušao seksualno napastovati spravu te simulirao seks s njome, a sudac Collin Miller izjavio: Mislio sam da sam se u četiri desetljeća svoga rada na sudu upoznao sa svim perverzijama koje čovjek može zamisliti, no ovo je za mene nešto sasvim novo. Nikad nisam čuo za "bicikl-seksualca"!
Buhahahahaha...Tito dragi. Najbolji je dio teksta koliko je godina imao bicikl, kaze 16... najzajebanije godine. Dobro je i prosao sa tri godine uvjetno. Sta bi da je biciklu bilo tri godine....
Osudjen Skot koji je htio obljubiti bicikl
Škotski neženja koji je uhvaćen kako pokušava obljubiti 16-godišnji bicikl osuđen je na tri godine uvjetno te mu je ime uneseno u Registar seksualnih prijestupnika zajedno sa silovateljima, pedofilima i drugim tipovima kojih se treba čuvati.
In flagranti su ga uhvatile čistačice hostela u Ayru u kojem se nastanio, i to kad su s pomoću "ključa za sva vrata" ušle u njegovu sobu jer im na kucanje nitko nije odgovarao. No, Robert Stewart (51) bio je u sobi, odjeven u majicu i gol od pasa te je, zajahavši nesretnu dvokolicu, pomicao bokove naprijed-natrag simulirajući seks. Obje su čistačice, "ekstremno šokirane" gnjusnim činom, prijestupnika prijavile menadžeru hostela, koji je zatim obavijestio policiju.
Osuđeni je Škot na suđenju priznao da je nezakonito pokušao seksualno napastovati spravu te simulirao seks s njome, a sudac Collin Miller izjavio: Mislio sam da sam se u četiri desetljeća svoga rada na sudu upoznao sa svim perverzijama koje čovjek može zamisliti, no ovo je za mene nešto sasvim novo. Nikad nisam čuo za "bicikl-seksualca"!
Buhahahahaha...Tito dragi. Najbolji je dio teksta koliko je godina imao bicikl, kaze 16... najzajebanije godine. Dobro je i prosao sa tri godine uvjetno. Sta bi da je biciklu bilo tri godine....
Tuesday, 13 November 2007
Monday, 12 November 2007
Stress Relief
Ovako ja kad mi nema zene kod kuce (na poslu ne smijem). Ne moze covjece, dzaba se ja trudio, ne ide. Kada dodje do rjesavanja kompjuterskih problema, prokljucam. Jednostavno, mozak mi ne misli, nece da radi elektronski. Ja sam covjek rijeci i uhodanih staza.
S druge strane , kad je ona kod kuce, sramota me traziti da mi pomogne, jer znam da je garant neki mali problem, a to na moju sujetu djeluje porazavajuce. Zato sutim, buljim, i cekam prvu priliku da ga "pomilujem" forhandom.
Neki ljudi(kao sto je slucaj sa mnom) imaju strah od kompjutera, osjecaju odbojnost, koriste ga samo sto moraju. Medjutim, kao u inat, masina osjeca sta ti osjecas i kao da neke elektronske silnice salje da te jos vise uznemiri. Kazem ja,elektronska zavjera.
Ovaj klip je simpatican, zagorsko-bosanska verzija, bez udaranja nema nista. Inace, ovako su se nekad i televizijske antene namjestale...prebaci na drugi...gruuuh.
S druge strane , kad je ona kod kuce, sramota me traziti da mi pomogne, jer znam da je garant neki mali problem, a to na moju sujetu djeluje porazavajuce. Zato sutim, buljim, i cekam prvu priliku da ga "pomilujem" forhandom.
Neki ljudi(kao sto je slucaj sa mnom) imaju strah od kompjutera, osjecaju odbojnost, koriste ga samo sto moraju. Medjutim, kao u inat, masina osjeca sta ti osjecas i kao da neke elektronske silnice salje da te jos vise uznemiri. Kazem ja,elektronska zavjera.
Ovaj klip je simpatican, zagorsko-bosanska verzija, bez udaranja nema nista. Inace, ovako su se nekad i televizijske antene namjestale...prebaci na drugi...gruuuh.
Malo o filmu...VIII
Sinoc sam gledao danski film "After the Wedding". Odlicni kadrovi,tezak,emotivan, drama. Malo me podsjeca na jos jedan danski sto sam gledao prije par godina, the Celebration(Festen)sto ce reci da je vise nego vrijedan gledanja.
Humanitarni radnik, Danac sa zanimljivom prosloscu, dolazi iz Indije na pregovore sa bogatim industrijalcem u vezi daljnjeg finansiranja sirotista. Kao slucajno, bude pozvan na vjencanje kcerke od gore spomenutog biznismena. Ispostavlja se da je to ustvari njegova kcerka. Drama se nazire...
Humanitarni radnik, Danac sa zanimljivom prosloscu, dolazi iz Indije na pregovore sa bogatim industrijalcem u vezi daljnjeg finansiranja sirotista. Kao slucajno, bude pozvan na vjencanje kcerke od gore spomenutog biznismena. Ispostavlja se da je to ustvari njegova kcerka. Drama se nazire...
Long Weekend
Danas ne radim. Drzavni je praznik. Sinoc je bio Remeberance Day ili Dan Veterana. Spomen na sve poginule Kanadjane u svjetskim ratovima, narocito Drugom.
Lijepo je imati jos jedan slobodan dan, narocito ako nisi sinoc dobro spavao. Bila je nekakva oluja, i jos uvijek traje. Slusao sam vjetrove kako hucu i kisu koja po staklu udara. I jos uvijek slusam. Cvijeca se povija...
Kao sto rekoh spavao sam lose. Misli mi dolaze kad ne trebaju. Banalne stvari me uznemiruje. Slab sam u blokiranju. Pored toga, budim se rano,na vrijeme, bez obzira na nedostatak sna, bioritam me tjera. Valjda.
Bacam pogled, nevrijeme polako posustaje. Prestajem pisanje...
Lijepo je imati jos jedan slobodan dan, narocito ako nisi sinoc dobro spavao. Bila je nekakva oluja, i jos uvijek traje. Slusao sam vjetrove kako hucu i kisu koja po staklu udara. I jos uvijek slusam. Cvijeca se povija...
Kao sto rekoh spavao sam lose. Misli mi dolaze kad ne trebaju. Banalne stvari me uznemiruje. Slab sam u blokiranju. Pored toga, budim se rano,na vrijeme, bez obzira na nedostatak sna, bioritam me tjera. Valjda.
Bacam pogled, nevrijeme polako posustaje. Prestajem pisanje...
Saturday, 10 November 2007
Movie Lines...VII
Amarcord
One of the Fellini's classics and the best scenes.
Even though I can't understand most of it, at least , I can feel a "pain".
Voglio una doooonnaaaaa...voglio una doooonnaaaaaaaa...
One of the Fellini's classics and the best scenes.
Even though I can't understand most of it, at least , I can feel a "pain".
Voglio una doooonnaaaaa...voglio una doooonnaaaaaaaa...
Thursday, 8 November 2007
Retro...XIV
New Order
It is said that Jean -Paul Gaultier himself had made the costumes for this video spot. I just like it...
It is said that Jean -Paul Gaultier himself had made the costumes for this video spot. I just like it...
Daily Photo...XXVI
Portuguese Cornbread
On my way back home, there's a tiny Portuguese bakery nearby. One of my favorites...a small cornbread...crunchy outside, yummy inside...
On my way back home, there's a tiny Portuguese bakery nearby. One of my favorites...a small cornbread...crunchy outside, yummy inside...
Wednesday, 7 November 2007
Dentalna odiseja
Moje putesestvije se nastavljaju. Danas zovem specijalistu. Cuj samo ime klinike- dental reconstructions. Isto gradjevinska firma, sve se moze od celjusti napraviti, ponovo izgraditi, restaurirati, premostiti,fiksirati, rekonstruirati..Izvrnuh si jezik i vilicu ovim glagolima, rekonstruirati, aman je to i najteze u dentalnim radovima. Od neceg sto je bilo napraviti nesto bi moglo da bude. Lijepo i funkcionalno.
I tako, nazovem, predstavim se sekretarici, objasnim problem, ispricam da sam upucen na njihovu adresu i da mi treba appointment. Btw, kako se na nasem kaze appointment? Zakazati za zubara...imam zakazano...zubni pregled...pomagajte braco dijasporaska, gubim se u zivom blatu lingvistike.
Elem, ona ce ti meni:"Prvi slobodan termin je Jan02, 3:30pm". Sta ba Januar 02, sada je pocetak Novembra, dva mjeseca, je l' to kod vas citava Kanada dolazi da se dentalno rekonstruise? Curo draga trebam prvo na konsultacije, da mi se objasni procedura, da vidim koliko ce te me puknut po usima, 15 minuta vremena...
"Ne, nazalost, nema slobodnog termina, bez obzira sta zelite. To je prvo sto mozete zakazati."
Cim se meni uho pocne ljepit za slusalicu telefonsku, ko nisam dobro cuo, pa pritiscem jace, znam da me blaga huja hvata. Znas sta mrka, ja idem u Bosnu za Novu godinu, tako da me nece ni biti ovdje u tom periodu. Kad me vec rasturas datumima, rasturi me do kraja. Da skratim pricu, zakazan sam za konsultacije, Jan 14/08.
Nego, zna li ko dobrog implantasa u Tuzli ? Tamo sam za novogodisnje praznike, pa barem da na pregled odem, ako nista drugo. Do tada, odiseja se nastavlja...
I tako, nazovem, predstavim se sekretarici, objasnim problem, ispricam da sam upucen na njihovu adresu i da mi treba appointment. Btw, kako se na nasem kaze appointment? Zakazati za zubara...imam zakazano...zubni pregled...pomagajte braco dijasporaska, gubim se u zivom blatu lingvistike.
Elem, ona ce ti meni:"Prvi slobodan termin je Jan02, 3:30pm". Sta ba Januar 02, sada je pocetak Novembra, dva mjeseca, je l' to kod vas citava Kanada dolazi da se dentalno rekonstruise? Curo draga trebam prvo na konsultacije, da mi se objasni procedura, da vidim koliko ce te me puknut po usima, 15 minuta vremena...
"Ne, nazalost, nema slobodnog termina, bez obzira sta zelite. To je prvo sto mozete zakazati."
Cim se meni uho pocne ljepit za slusalicu telefonsku, ko nisam dobro cuo, pa pritiscem jace, znam da me blaga huja hvata. Znas sta mrka, ja idem u Bosnu za Novu godinu, tako da me nece ni biti ovdje u tom periodu. Kad me vec rasturas datumima, rasturi me do kraja. Da skratim pricu, zakazan sam za konsultacije, Jan 14/08.
Nego, zna li ko dobrog implantasa u Tuzli ? Tamo sam za novogodisnje praznike, pa barem da na pregled odem, ako nista drugo. Do tada, odiseja se nastavlja...
Russell Peters
Russell Peters is an Indo-Canadian, stand-up comedian. His humour is a parody, largely based on his Indian upbringing and mocking racial stereotypes. Since we live in the age of internet and Youtube he has become widely popular. He can make you laugh...
I was already posting some Rusell's video clips on my blog but this one is, in particular, per una signora...
I was already posting some Rusell's video clips on my blog but this one is, in particular, per una signora...
Tuesday, 6 November 2007
Monday, 5 November 2007
In Memoriam
Danas je 13 godina od smrti Milana Mladenovica, gitariste i pjevaca kultnog benda Ekatarina Velika...
Sunday, 4 November 2007
Blokade
Ja vec duze vrijeme mucim muku sa koncentracijom, sa odredjivanjem sta je prioritet, sta treba da mijenjam da bi bio opusteniji, sretniji, sta mogu ,a sta ne. Kako da mijenjam posao, kako da izaberem nesto sto me zanima u vezi doskolovanja, kako da uvjerim sebe da ja to mogu, a da se ne deprimiram. Osjecam blokade u sebi.
Da li zbog godina ili pomanjkanja povjerenja u samoga sebe, self-esteem, sta li vec, misli, vecinom brige, jednostavno me zarobe. Blokiram. Da li ih sam namecem ili mi je jednostavno mozak nemocan, nema odbrambeni sistem. Od cega to zavisi? Od osobe same ili okolnosti koje je ne mozes kontrolilrati. Ili mozes, ali si se uvjerio da ne mozes. Hm...blokade.
Sve sto zapocnem ne zavrsim. Nikako da se fokusiram na jednu stvar i da pokusam prvo rijesti nju , pa tek ostalo sto imam na umu. Recimo, banalan primjer, zapocenem citati tri knjige istovremeno, na pocetku sam skoncentrisan, ubrzo gubim volju. Ne zavrsim niti jednu. Slicno je sa vecinom stvari sto imam na umu. Ima li kakav naziv za ovo u medicini? Napravim listu stvari sto cu uciniti preko vikenda, nista. Zapocnem, i onda ,ubrzo, ostavim za neki drugi vikend. Ima se kao vremena. Na kraju se sve svodi na internet i besciljno surfanje istim. Cak sam si zacrtao da ne posjecujem vise od tri stranice, ali i to je previse. Samo osjecam gubljenje vremena. I sad , nije ovo moja manicno-depresivna tirada, niti je kisno vece novembarsko, ovo su moja razmisljanja, traju mjesecima, da ne kazem godinama. Moje blokade.
Kako se drugi nose sa slicnim osjecajem? Naravno, ako ih imaju, jer spomenuo sam puno zavisi od osobe, od prirode njegove, neko je plah, neko nije, nekog emocije savladaju, neko je ambiciozan, zna tacno sta hoce i moze, neka lakse prebrodjuje probleme , neko ih cak i sam stvara da bih mogao rjesavati.
Mislim da sam vise panicar nego sto u sustini imam strah. Mislim , strah postoji u svima nama, ali ako prelazi u paniku , nije dobro. Da li se zbog svega navedenog javljaju ove blokade u meni, kada jednostavno izgledam izgubljen, samom sebi neodredjen? Mogao bih ja ovako do sutra, zato i postoji blog, moderni outlet. Bolje da mucim cyber nego zenu. Ali, blokade ostaju u meni...
Da li zbog godina ili pomanjkanja povjerenja u samoga sebe, self-esteem, sta li vec, misli, vecinom brige, jednostavno me zarobe. Blokiram. Da li ih sam namecem ili mi je jednostavno mozak nemocan, nema odbrambeni sistem. Od cega to zavisi? Od osobe same ili okolnosti koje je ne mozes kontrolilrati. Ili mozes, ali si se uvjerio da ne mozes. Hm...blokade.
Sve sto zapocnem ne zavrsim. Nikako da se fokusiram na jednu stvar i da pokusam prvo rijesti nju , pa tek ostalo sto imam na umu. Recimo, banalan primjer, zapocenem citati tri knjige istovremeno, na pocetku sam skoncentrisan, ubrzo gubim volju. Ne zavrsim niti jednu. Slicno je sa vecinom stvari sto imam na umu. Ima li kakav naziv za ovo u medicini? Napravim listu stvari sto cu uciniti preko vikenda, nista. Zapocnem, i onda ,ubrzo, ostavim za neki drugi vikend. Ima se kao vremena. Na kraju se sve svodi na internet i besciljno surfanje istim. Cak sam si zacrtao da ne posjecujem vise od tri stranice, ali i to je previse. Samo osjecam gubljenje vremena. I sad , nije ovo moja manicno-depresivna tirada, niti je kisno vece novembarsko, ovo su moja razmisljanja, traju mjesecima, da ne kazem godinama. Moje blokade.
Kako se drugi nose sa slicnim osjecajem? Naravno, ako ih imaju, jer spomenuo sam puno zavisi od osobe, od prirode njegove, neko je plah, neko nije, nekog emocije savladaju, neko je ambiciozan, zna tacno sta hoce i moze, neka lakse prebrodjuje probleme , neko ih cak i sam stvara da bih mogao rjesavati.
Mislim da sam vise panicar nego sto u sustini imam strah. Mislim , strah postoji u svima nama, ali ako prelazi u paniku , nije dobro. Da li se zbog svega navedenog javljaju ove blokade u meni, kada jednostavno izgledam izgubljen, samom sebi neodredjen? Mogao bih ja ovako do sutra, zato i postoji blog, moderni outlet. Bolje da mucim cyber nego zenu. Ali, blokade ostaju u meni...
Sunday Morning ...II
Jeffrey Lewis
Evo sta se slusa u nedjeljno jutro. Ajd ti budi sad "normalan". Vratite mi sat unaprijed...
Evo sta se slusa u nedjeljno jutro. Ajd ti budi sad "normalan". Vratite mi sat unaprijed...
Sunday Morning
Nedjeljno je jutro. Kafa je napravljena, laptop je otvoren , vrijeme je promijenjeno. Kad kazem vrijeme, mislim na ono, sat unazad ili unaprijed, ne znam ni sam,uglavnom, pocinje zimsko doba tj. racunanje vremena.
I sad, kao meni bi trebalo biti drago, jer nije onoliko sati koliko sam mislio da jeste i da ja sad imam jedan ekstra sat i da je to bas super i da cu sa tim jednim ekstra satom cuda ciniti, svijet promijeniti, nedjelju zanimljivijom uciniti. Napolju je vedro.
I sad, kao meni bi trebalo biti drago, jer nije onoliko sati koliko sam mislio da jeste i da ja sad imam jedan ekstra sat i da je to bas super i da cu sa tim jednim ekstra satom cuda ciniti, svijet promijeniti, nedjelju zanimljivijom uciniti. Napolju je vedro.
Friday, 2 November 2007
Subscribe to:
Posts (Atom)