Thursday, 13 December 2007
Happy Holidays
Merry Christmas and happy New Year to everyone. In advance. I will be away for a while...
Wednesday, 12 December 2007
Memorija
Sve se nesto uhvatim u razmisljanju, vracam unazad i uvjeran sam da imam selektivnu memoriju. Evo, ova godina se blizu kraju i moje su slike zive. Dobro znam sta se je desavalo zadnjih 11 mjeseci i prosto ne mogu da vjerujem da su tako brzo prosli.
Ali, sve sto je duze od jedne godine, odnosno period sta je bilo prije dvije, tri, ne mogu se nicega znacajnijeg sjetiti. Kao da je izbrisan. Delete.
Zatim, ponovo razmisljam, vrtim film u glavi, nadovezujem i sjecam se dobro sta bilo prije 5, 6 godina. Kazem ja, selektivna memorija. Od cega to zavisi? Gdje su nestale one godine izmedju? Da nisu na mozdanom clipboardu, a ja jos nisam pritisnuo paste.
Ali, sve sto je duze od jedne godine, odnosno period sta je bilo prije dvije, tri, ne mogu se nicega znacajnijeg sjetiti. Kao da je izbrisan. Delete.
Zatim, ponovo razmisljam, vrtim film u glavi, nadovezujem i sjecam se dobro sta bilo prije 5, 6 godina. Kazem ja, selektivna memorija. Od cega to zavisi? Gdje su nestale one godine izmedju? Da nisu na mozdanom clipboardu, a ja jos nisam pritisnuo paste.
Monday, 10 December 2007
Sarma
Joj zene drage sto me citate i muskarci sto me trpite. Jesam dobru sarmu napravio. Posto je ne znam kuhati za dvoje, ja kad pravim, napravim nek ima. Ha ja. Zagrijavanje za nadolazece praznike...
Daddy Cool
Vidi mu rada nogu, vidu mu rada nogu...joj, cara. Surfam ti ja jutjubetom i naletim na njega/njih. Zovem zenu, odi bona vamo, da malo zaigramo. Daddy cool. Opleti...
Znate li pricu da je pjevac Boney M ozenjen za nasu. Da nasu, tako se to kulturoloski kaze. Na vrhuncu slave hoce da se zeni i ode on u najvece romsko naselje na Balkanu, Suto Orizari kod Skoplja. Raja ga ugleda, pa povice :"Eno, dos'o nam zemljak". I tako nastaju legende...
Znate li pricu da je pjevac Boney M ozenjen za nasu. Da nasu, tako se to kulturoloski kaze. Na vrhuncu slave hoce da se zeni i ode on u najvece romsko naselje na Balkanu, Suto Orizari kod Skoplja. Raja ga ugleda, pa povice :"Eno, dos'o nam zemljak". I tako nastaju legende...
Sunday, 9 December 2007
No Country for Old Men...II
Nisam prestao da razmisljam o ovom filmu. Dobar je i drzi me. Vrtim sliku u glavi i pronalazim detalje. Kad me film strefi, kinematografski precizno, ja sam nemocan. Mislim o njemu danima. Dugo nisam gledao nesto ovako snazno.
Rano je za donosenje zakljucaka, ali uloga Javiera Bardema, uci ce zasigurno u anale filmskih negativaca. Hanibal Lector u tijelu Terminatora. Ja sam se uplasio frizure same, a da ne govorim o njegovom filmskom karakteru u cjelini. Brrrr...
Kazem, pronalazim detalje. Kada sam ga gledao, uopste nisam obratio paznju u kojem se vremenskom razdoblju radnja odigrava. Toliko je film snazan od samog pocetka, da te sitnice ne uspjevas da primjetis. Gdje je kompjuter, gdje je cell phone, gdje su reklame, kakva je moda, koji se automobili voze...Na kraju, ipak, skontas, aha, ovo su 80-te.
Ono sto me fascinira u filmu je, ako mogu tako da se izrazim, nasilje koje ima humani oblik. Kad to kazem, mislim na onu ljudsku, iskonsku uznemirenost kada vidis krvoprolice, nasilje, ubistvo. Potresen si i osjecas ga snazno, ljudski.
Za razliku od Tarantina, gdje je nasilje vecinom prikazano stripovski, teatralno, uz okeane krvi, ovdje je to kratko, brutalno i do srzi.
Kad karakter umire, on umire. Nema nista izmedju.
Kraj je uznemirujuci takodjer. Zavrsava monologom Tommy Lee Jonesa i ostavlja mogucnost za nastavak filma. Inace, sama uloga Tommy Lee Jonesa, serif pred penziju, neprihvacanje surove stvarnosti, poremecene moralne vrijednosti, moze da bude sintagma za sam naslov filma-No Country for Old Men.
Postovani citatelji, ne bilo vam naredjeno, pogledajte ovaj film.
Rano je za donosenje zakljucaka, ali uloga Javiera Bardema, uci ce zasigurno u anale filmskih negativaca. Hanibal Lector u tijelu Terminatora. Ja sam se uplasio frizure same, a da ne govorim o njegovom filmskom karakteru u cjelini. Brrrr...
Kazem, pronalazim detalje. Kada sam ga gledao, uopste nisam obratio paznju u kojem se vremenskom razdoblju radnja odigrava. Toliko je film snazan od samog pocetka, da te sitnice ne uspjevas da primjetis. Gdje je kompjuter, gdje je cell phone, gdje su reklame, kakva je moda, koji se automobili voze...Na kraju, ipak, skontas, aha, ovo su 80-te.
Ono sto me fascinira u filmu je, ako mogu tako da se izrazim, nasilje koje ima humani oblik. Kad to kazem, mislim na onu ljudsku, iskonsku uznemirenost kada vidis krvoprolice, nasilje, ubistvo. Potresen si i osjecas ga snazno, ljudski.
Za razliku od Tarantina, gdje je nasilje vecinom prikazano stripovski, teatralno, uz okeane krvi, ovdje je to kratko, brutalno i do srzi.
Kad karakter umire, on umire. Nema nista izmedju.
Kraj je uznemirujuci takodjer. Zavrsava monologom Tommy Lee Jonesa i ostavlja mogucnost za nastavak filma. Inace, sama uloga Tommy Lee Jonesa, serif pred penziju, neprihvacanje surove stvarnosti, poremecene moralne vrijednosti, moze da bude sintagma za sam naslov filma-No Country for Old Men.
Postovani citatelji, ne bilo vam naredjeno, pogledajte ovaj film.
Christmas Shopping
Sto ja to ne mogu. U sustini, ne volim nikakav shopping, a kamoli ovaj tzv. bozicni, novogodisnji, tako da mi je danas naporan dan pravo bio. Unistio sam cetiri sata u mallu(trzni/trgovacki centar), hodajuci od radnje do radnje, gurajuci se sa nepreglednom masom ljudi, pitajuci samog sebe sto mi sve ovo treba. Kud se ja ovih dana nesto slabo osjecam, kao da ce me gripa spucat, sto jos dodatno upotpunjuje sliku mene i potrosackog drustva u godini koja istice.
Ali, sta ces. Namame te nekakvim rasprodajama, koje ustvari nisu nikakva snizenja, vec vjest marketinski trik iliti uvala. Kazu 50% off that, 40% off this, mislis, to je dobar deal, kupis, a ne treba ti. Kasnije samo skuplja prasinu i na kraju zavrsi na smecu, u najboljem slucaju, kao donacija nekome kome treba ili ti mislis da mu treba( to valjda ono dobro u nama nas tjera).
Pored toga, ovo je vrijeme darivanja, dolaze praznici, kupuju se sitnice za rodbinu, prijatelje. To mi je najteze. Kako uzeti nesto za nekoga da nije preskupo, a da ce se obradovati poklonu ili barem da nece biti razocaran. U svijetu materijalzima, uvijek je tesko naci nesto sto neko vec nema. Vrijeme duhovnosti kao da polako nestaje. Ovi praznici sve vise lice na krdo potrosaca u potrazi za sto boljom kupovnom ispasom. Trudim se da ne budem na putu njihovom. Pregazit ce me.
Za mene je najdrazi poklon neki gift certificate, IKEA ili Chapters, neka simbolicna suma sa kojom cu ja uzeti nesto sto nemam , a mislit cu na osobu od koje sam poklon dobio (gift certificate). Mozda sam idealista, mozda je to moj socijalisticki odgoj, ne znam. Moja uloga u potrosackom drustvu, neprimjetna je. Ne snalazim se. Zamara me. Danas sam uzeo dva para carapa.
Ali, sta ces. Namame te nekakvim rasprodajama, koje ustvari nisu nikakva snizenja, vec vjest marketinski trik iliti uvala. Kazu 50% off that, 40% off this, mislis, to je dobar deal, kupis, a ne treba ti. Kasnije samo skuplja prasinu i na kraju zavrsi na smecu, u najboljem slucaju, kao donacija nekome kome treba ili ti mislis da mu treba( to valjda ono dobro u nama nas tjera).
Pored toga, ovo je vrijeme darivanja, dolaze praznici, kupuju se sitnice za rodbinu, prijatelje. To mi je najteze. Kako uzeti nesto za nekoga da nije preskupo, a da ce se obradovati poklonu ili barem da nece biti razocaran. U svijetu materijalzima, uvijek je tesko naci nesto sto neko vec nema. Vrijeme duhovnosti kao da polako nestaje. Ovi praznici sve vise lice na krdo potrosaca u potrazi za sto boljom kupovnom ispasom. Trudim se da ne budem na putu njihovom. Pregazit ce me.
Za mene je najdrazi poklon neki gift certificate, IKEA ili Chapters, neka simbolicna suma sa kojom cu ja uzeti nesto sto nemam , a mislit cu na osobu od koje sam poklon dobio (gift certificate). Mozda sam idealista, mozda je to moj socijalisticki odgoj, ne znam. Moja uloga u potrosackom drustvu, neprimjetna je. Ne snalazim se. Zamara me. Danas sam uzeo dva para carapa.
Friday, 7 December 2007
No Country for Old Men
Sinoc sam ga gledao. Uradak brace Coen. Filmcina. Psiholoski dragulj. Drzi te od prve do zadnje minute. Nasilan, pun krvi, zlocin sveprisutan. Glavni lik, spanjolski glumac Javier Bardem, besprijekoran u ulozi psihopate. Tommy Lee Jones i Josh Brolin u svojim ulogama, odlicni.
Radnja smjestena u ruralni Texas, lovac slucajno nailazi na grupu medjusobno poubijenih, drug deal went wrong, torba sa novcem, take it or leave it. Take it.
Lovac postaje lovina.
Radnja smjestena u ruralni Texas, lovac slucajno nailazi na grupu medjusobno poubijenih, drug deal went wrong, torba sa novcem, take it or leave it. Take it.
Lovac postaje lovina.
Wednesday, 5 December 2007
Suhovina
Ne idem ja samo kod Italijana. Volim ja otici i kod nasih ljudi. Gdje me culo mirisa odvede, gdje me culo vida zaokrene. Ja sam tu. Nije beg nacionalista. Za suhovinu, spreman. Ili sto bi strofa iz crtanog filma rekla:"...djeco Ivica se zovem, kog nacrtam bude ziv, tebe slike vode, vode...", dalje ne znam tekst. Dobro, ovo bas i nema veze sa suhovinom, ali, doslo mi na pamet.
Ima jedna mala deli radnja. Blizu je kraja mog. Ona je dva sa dva. Iz nje mirisi se sire, ma ne da se sire, razaraju. Znate kad radnja imaju dusu, karakter, kad je ljubav i predani imigrantski napor utkan u nju, e ova je upravo takva. To se u momentu vidi, osjeca.
Kad udjes u nju , kao da si u vremeplovu. Miris susenog mesa nagriza nepce i sjecanje donosi. Izgubim se ko dijete u slasticarni. Zelim da probam sve, a znam da je to nemoguce.
U njoj rade punasene tete. Sudaraju se tijelima svojim, takodjer, punasnim , u naporu da dodju do suhovine za koju ti nisi siguran kako se zove, vec usmjeravas prst kroz zamagljeno staklo frizidera i pricas:"...ne ta...da, upravo ta...200 grama...tanko narezati...hvala...".
Veceras pravim sendvice. Svicarski sir, majoneza, kalamata masline, suhi vrat, susena govedina. Hocemo se ja i zenica napucati. Btw, zemicke sam kupio kod Italijana. Kajzerice domace...
Ima jedna mala deli radnja. Blizu je kraja mog. Ona je dva sa dva. Iz nje mirisi se sire, ma ne da se sire, razaraju. Znate kad radnja imaju dusu, karakter, kad je ljubav i predani imigrantski napor utkan u nju, e ova je upravo takva. To se u momentu vidi, osjeca.
Kad udjes u nju , kao da si u vremeplovu. Miris susenog mesa nagriza nepce i sjecanje donosi. Izgubim se ko dijete u slasticarni. Zelim da probam sve, a znam da je to nemoguce.
U njoj rade punasene tete. Sudaraju se tijelima svojim, takodjer, punasnim , u naporu da dodju do suhovine za koju ti nisi siguran kako se zove, vec usmjeravas prst kroz zamagljeno staklo frizidera i pricas:"...ne ta...da, upravo ta...200 grama...tanko narezati...hvala...".
Veceras pravim sendvice. Svicarski sir, majoneza, kalamata masline, suhi vrat, susena govedina. Hocemo se ja i zenica napucati. Btw, zemicke sam kupio kod Italijana. Kajzerice domace...
Tuesday, 4 December 2007
Veal & Basmati Rice
Ostalo mi jos malo teletine od prije neki dan, pa da je iskorisitim za jednu laganu veceru. Da ne propadne, jelde?
Ponovo sam je dinstao na laganoj vatri, na krevetu od luka i cesnjaka, zacinjenu solju, biberom u zrnu, crnim vinom i naravno, churukotom.
Uz prilog, spremio sam basmati indijsku rizu. Nju najvise volim, lagana je, i ima karakteristican ukus. U nju ne treba nista, izuzev malo putera i soli po volji. Mala salate od kiselog kupusa i rendane mrkvice i to je to. Bujrum.
Btw, tanjiri i salveta su iz IKEA-e.
Ponovo sam je dinstao na laganoj vatri, na krevetu od luka i cesnjaka, zacinjenu solju, biberom u zrnu, crnim vinom i naravno, churukotom.
Uz prilog, spremio sam basmati indijsku rizu. Nju najvise volim, lagana je, i ima karakteristican ukus. U nju ne treba nista, izuzev malo putera i soli po volji. Mala salate od kiselog kupusa i rendane mrkvice i to je to. Bujrum.
Btw, tanjiri i salveta su iz IKEA-e.
Churukot
Ovo je prica o churukotu . Citaj meko- c. E, churukot je duze vrijeme bio enigma za mene. Enigma je rjesena prije neki dan uz pomoc virtualne mrake moje, hvala, hvala, pozdraviMO je.
Elem, u svojoj kuhinji, kao zacin jelu prilikom kuhanja, koristim male crne bobice. One, sto se stavljaju na ramazanske lepine. Osim ugodnog mirisa, ja sam negdje citao da su one zdrave, dobre za probavu. Kupujem ih kod Iranaca, ali nisam znao kako se zovu, pa da me trehas mokrom carapom po glavi, ja ne mogu da se sjetim imena. Da li sam ga ikada uopste znao?
Da li je to crni kim iliti kumin iliti na engleskom cumin? Ma garant je nesto sa c, moze biti cimet. Ma nije cimet budalasu, to se stavlja na kolace, a i prah je, kakve veze ima sa malim , crnim bobama. Da nije susam iliti sesame. Nije. Pa sta je? Kako se zove?
Kad ono meni Mo, probaj zvati, Churukot. Meko-c.
Elem, u svojoj kuhinji, kao zacin jelu prilikom kuhanja, koristim male crne bobice. One, sto se stavljaju na ramazanske lepine. Osim ugodnog mirisa, ja sam negdje citao da su one zdrave, dobre za probavu. Kupujem ih kod Iranaca, ali nisam znao kako se zovu, pa da me trehas mokrom carapom po glavi, ja ne mogu da se sjetim imena. Da li sam ga ikada uopste znao?
Da li je to crni kim iliti kumin iliti na engleskom cumin? Ma garant je nesto sa c, moze biti cimet. Ma nije cimet budalasu, to se stavlja na kolace, a i prah je, kakve veze ima sa malim , crnim bobama. Da nije susam iliti sesame. Nije. Pa sta je? Kako se zove?
Kad ono meni Mo, probaj zvati, Churukot. Meko-c.
Pineapple Express...II
Ova klimatska promjena razum mi muti. Danas je bilo negdje oko 15 C, toplo, pritisak u zraku neizdrzljiv. Neizbjezna kisa prati te u stopu. Pineapple express.
Na pauzi, odlazim u obliznju meksicku prcvarnicu. Vruce mi, potkuhan ko mis mekinjas, skidam jaknu sa sebe, trazim zrak. Smirim jedan chicken burito, salsa i luk tjeraju me da podrignem. To i cinim , tiho i sa uzitkom. Apa pronalazi jarana; zagusljivi zrak.
Izlazim napolje, kao lakse ce mi biti, ma kakvi, jos gore je. Gdje je ona zima od prije dva dana kad sam znao da mi je hladno, kad sam znao kako da se obucem, zastitim, gdje je ona studen sto godi, gdje je bjelina snijega sto smiruje?
Evo me ko kokos bez glave, koracam sporo, izbjegavam bare, zastajkujem. Da ja sebi kafu kupim, inace cu pocet kokodakat, mozda cak i krilima zaleprsat.
U Starbucksu jos gore. Potparilo sa svih strana ko da sam u sauni klimatskog beznadja. Opet me salsa dize. Daj kafu i bjezi. Asfalt se sija, cuju se sirene razne, vozaci su nervozni, gradjevinski radovi u blizini, glasovi su izmjesani. Bucno je.
Cini mi se da kisa polako prestaje. Kafa me razbistruje. Nazirem dugu u daljini...
Na pauzi, odlazim u obliznju meksicku prcvarnicu. Vruce mi, potkuhan ko mis mekinjas, skidam jaknu sa sebe, trazim zrak. Smirim jedan chicken burito, salsa i luk tjeraju me da podrignem. To i cinim , tiho i sa uzitkom. Apa pronalazi jarana; zagusljivi zrak.
Izlazim napolje, kao lakse ce mi biti, ma kakvi, jos gore je. Gdje je ona zima od prije dva dana kad sam znao da mi je hladno, kad sam znao kako da se obucem, zastitim, gdje je ona studen sto godi, gdje je bjelina snijega sto smiruje?
Evo me ko kokos bez glave, koracam sporo, izbjegavam bare, zastajkujem. Da ja sebi kafu kupim, inace cu pocet kokodakat, mozda cak i krilima zaleprsat.
U Starbucksu jos gore. Potparilo sa svih strana ko da sam u sauni klimatskog beznadja. Opet me salsa dize. Daj kafu i bjezi. Asfalt se sija, cuju se sirene razne, vozaci su nervozni, gradjevinski radovi u blizini, glasovi su izmjesani. Bucno je.
Cini mi se da kisa polako prestaje. Kafa me razbistruje. Nazirem dugu u daljini...
Monday, 3 December 2007
Pineapple Express
Sad cu ja vama reci sta je to. Evo ga, navratio je i do mene. Meteroloski je fenomen.
Nakon snijeznog vikenda, topli vjetar sa tropskom kisom Havaja oplakuje obale kanadskog pacifika. Pineapple express. Kisa ne da lije.
Sinoc sam mislio da necu moci na posao od snijega, a jutros su ulice grada izgledale kao Venecija sjevera. Sav snijeg se u sekundi otopio i zajedno sa kisom potop donio.
Kud su temperature preko noci narasle za najmanje deset stepeni, pa mi sada glava igra ko bilijarska kugla. Tupa bol ne prolazi. Pineapple express.
Nakon snijeznog vikenda, topli vjetar sa tropskom kisom Havaja oplakuje obale kanadskog pacifika. Pineapple express. Kisa ne da lije.
Sinoc sam mislio da necu moci na posao od snijega, a jutros su ulice grada izgledale kao Venecija sjevera. Sav snijeg se u sekundi otopio i zajedno sa kisom potop donio.
Kud su temperature preko noci narasle za najmanje deset stepeni, pa mi sada glava igra ko bilijarska kugla. Tupa bol ne prolazi. Pineapple express.
Sunday, 2 December 2007
Dinner
Potato Gnocchi with Veal and Red Wine Sauce
Well, what do you say? My dinner from yesterday. I made it by myself. There's an Italian chef hidden inside me...delizioso.
Well, what do you say? My dinner from yesterday. I made it by myself. There's an Italian chef hidden inside me...delizioso.
Saturday, 1 December 2007
Mecava
Snijeg je bio malo stao, da bi se ponovo popodne vratio. I u mecavu pretvorio.
Nosene vjetrom iz suportnih pravaca, pahulje su izgledale kao zracni vrtlog slicno roju bijelih pcela. Ni to me nije zaustavilo da prosetam ulicama komsiluka. Stavise, namjerno sam i izasao, valjda dijete u meni, trazilo je. Ipak, snijeg je, sjecanja na djetinjstvo, skolske raspuste...
Kapa na glavu, rukavice i pravac obliznja italijanska mesnica. Pahulje su isle direktno u mene, vidio nisam nista, samo sam instiktivno pratio utabanu stazu ispred sebe. Dugo ovako nije bilo. Rekoh, mecava prava.
Ulazim u mesnicu, a ono toplina, stalaze pune bozicnih mirodjija, nasmijani mesari, muskarci u pedestim, moje oci, sirom otvorene su.
Zelim da kupim sve. Sve te sitnice, slatkise, male cokolade, grickalice. Sve te pazljivo zapakovane kutije u papirima sarenih boja, sve te poklone sto ce neko drugi da dobije. Zelim da ih otvorim i samo malkice provirim sta se u njima krije. Znam, dijete sam.
Ipak, odupirem se nekako zovu kupovnom i uzimam samo ono zasto sam i dosao. Meso. Za veceru spremam njoke sa umakom od dinstane teletine.
Napolju je mirno, noc odavno pala je, u daljini svijetla grada, bijeli pokrivac na ulici i krovovima. Hladno je. Decembar je prvi.
Nosene vjetrom iz suportnih pravaca, pahulje su izgledale kao zracni vrtlog slicno roju bijelih pcela. Ni to me nije zaustavilo da prosetam ulicama komsiluka. Stavise, namjerno sam i izasao, valjda dijete u meni, trazilo je. Ipak, snijeg je, sjecanja na djetinjstvo, skolske raspuste...
Kapa na glavu, rukavice i pravac obliznja italijanska mesnica. Pahulje su isle direktno u mene, vidio nisam nista, samo sam instiktivno pratio utabanu stazu ispred sebe. Dugo ovako nije bilo. Rekoh, mecava prava.
Ulazim u mesnicu, a ono toplina, stalaze pune bozicnih mirodjija, nasmijani mesari, muskarci u pedestim, moje oci, sirom otvorene su.
Zelim da kupim sve. Sve te sitnice, slatkise, male cokolade, grickalice. Sve te pazljivo zapakovane kutije u papirima sarenih boja, sve te poklone sto ce neko drugi da dobije. Zelim da ih otvorim i samo malkice provirim sta se u njima krije. Znam, dijete sam.
Ipak, odupirem se nekako zovu kupovnom i uzimam samo ono zasto sam i dosao. Meso. Za veceru spremam njoke sa umakom od dinstane teletine.
Napolju je mirno, noc odavno pala je, u daljini svijetla grada, bijeli pokrivac na ulici i krovovima. Hladno je. Decembar je prvi.
It's snowing...
Pada prvi snijeg. Decembar je prvi, subota je jutro. Budim se zajedno sa bjelinom zimskog pokrivaca. Iako ga okruzuje planine, nije bas uobicajeno da pada snijeg. Mislim na grad sam, Vancouver. Lokalne planine, uz uticaj pacificke, vlazne klime, vise ga stite od vecih snjeznih padavina. Vancouver grad je vecinom u zimskom periodu kisan, siv, tako da mi ovo subotnje jutro sa osmijehom pocinje. Idila zimska sa novogodisnjih razglednica.
Zar je vec decembar? Ah, evo uzdah prolaznosti izlazi iz mene. Da ne pocinjem tirade i pitanja bez odgovora, unistit cu jutro, zaustavljam se i usmjeravam pogled kroz prozor. Bijele se krovovi kuca, saobracaj je spor, snijeg polako prestaje...
Zar je vec decembar? Ah, evo uzdah prolaznosti izlazi iz mene. Da ne pocinjem tirade i pitanja bez odgovora, unistit cu jutro, zaustavljam se i usmjeravam pogled kroz prozor. Bijele se krovovi kuca, saobracaj je spor, snijeg polako prestaje...
Subscribe to:
Posts (Atom)