Daily Photo...XVII

Dida

Djecacic na slici je djed od moje supruge. Godina mu je tri. Snimljeno u Splitu, godine 1910. Jedna od najvrijednijih stvari sto posjedujemo. Vidi mu kose...

Kasete

I tako, ceprkajuci po stvarima, naletim na njih. Kasete. Na njima sam ostavio svoje mladalcke godine, zaludjenost, godine istrazivanja muzickih pravaca i samoga sebe. I kakav sam naivac, sanjar, oduvijek bio, pola sam natrpao u kofere i pravac, Kanada. Godina je proslo, osam.

Mislio sam, slusati cu, mislio sam imati cu vremena kao sto sam imao nekad, mislio sam da cu nastaviti tamo gdje sam stao, mislio sam, sanjar sam bio.

U medjuvremenu, dodjose CD's, pa i internet download's, svoje kasete spremio sam u kutiju. Vise nemam ni na cemu da ih slusam. Samo ponekad, kao sto je sada slucaj, kada raspremam stvari i gledam sta da bacim, a sta da ostavim, uvijek se zaustavim pored njih i nekako mi tesko bude. Znam da ih vise nikad necu slusat, mozda nekad i to sasvim slucajno, znam da probleme i nezadovoljstva u sebi nosim i da imam precih stvari u zivotu. Ali, one su dio mene, zao mi ih bacit, neka ostanu, barem jos malo, neka i prasina pada na njih, one su moje odrastanje, moja sjecanja...

IKEA...II

Bas sam sinoc prodao IKEA coffee table i TV-stand . Lakse mi ovako napisati, dok ja izvedem izvedenice naseg jezika, vec sam zaboravio sta sam zelio reci.

Uglavnom, prodajemo staru garnituru namjestaja i namjeravmo kupiti nesto novo. Tako to ide sa IKEA-om. Jeftin, posluzi te par godina, zadovoljis se, u medjuvremenu novi dizajn se pojavi i tako. Prodaj staro, dodaj para, kupi novo. IKEA. Danas ocekujem neke ljude u vezi bookcase (polica za knjige).

Prosli vikend, zaglavio sam u IKEA-i, otisao ranije, kao da izbjegnem guzvu, a tamo vec kamara ljudi kao da se dijeli dzaba. Elem, nakupovali smo mi sitnica (kako ti inace biva u IKEA-i), a glavna kupovina te subote bijase nam halogena lampa za dnevnu sobu. Jednostavan, klasican oblik. E, fazon je sto se ona ukljucuje dodirom, pa sam ja nju vec aminovao da radi na principu chune. Pipnes, ona se pali. Pomilujes, ona svijetli. Evo, ako lazem ja, tu je slika...

Kompjuter

Rekoh, zadnje vrijeme preturam po stvarima i uvijek naletim na nesto sto sam upotpunosti zaboravio. U jednoj od kutija, pronasao sam stari ocev "kompjuter". Mala ploca, sa linijama i kockicama, koju je on koristio kad je isao u osnovnu skolu. Na jednoj starni "Word", na drugoj "Excel".

Sjecam se da sam plocu, zajedno sa bratom, pronasao kod djeda na tavanu. Inace, ti tavani, bili su pravo bogatstvo. Razliciti, tajanstveni, mali, prostrani, zatamnjeni, svijetli i svi sa tim karakteristicnim mirisom memle, prasine i slika proslosti. Raj za djecju radoznalost. Kako je ploca zavrsila u mojim rukama, ne znam, ali ispade da sam je donio sa sobom u Kanadu, isto ko da sam Nikola Tesla. Nisam je imao na vidnom mjestu, a sad, kako sam je pronasao, imam namjeru da je ocistim i stavim blizu frizidera, nadjem kredu i zapisujem da ne zaboravim. Moj novi podsjetnik...

Nightguard...II

Odiseja se nastavlja. Ovako stoje stvari sto se tice mog zubala. Guba sto sam imao u ustima, je ustvari, zacepljenje saliva's glands (kako se na nasem kaze-pljuvacne zlijezde...op.a) . Uslijed zacepljenja, ove zlijezde stvaraju mali plik. Taj plik iliti mjehur (mada u njemu nema vode), dodatno je iziritiran mojim nightguradom (e, za ovo, nema naseg prevoda), tako da nikako ne moze da zacijeli. Iz tog razloga , zadnjih par sedmica nisam nosio nightguard i moje navlake su pocelo ponovo da spadaju. Zasto? Jos jednom. Zasto?
E, one spadaju zato, sto sam ja valjda pun srdzbe i bijesa, a san je jedino mjesto gdje mogu to da pokazem i opustim se, te onda skrgucem, skripim zubima (valjda, ja sebe ne mogu cuti) i pomjeram, nesvjesno, navlake. Jesam zivotinja...grrrr.
Ali, i drugi ljudi imaju slicne probleme, a njima opet navlake ne padaju. Koji je problem moj? E, problem, sto bi rek'o moj pokojni otac, donja laloka mi je uvucena u celjust vise nego normalno. Sto ce reci, nisam nosio protezu kad sam dijete bio, tako da mi sad ne gine operacija, namjestanje celjusti, ako zelim da izbalansiram laloke i ne skrgucem zubima. Ili da citav zivot nosim nightgurad. Eto, odiseja se nastavlja...

Btw, nisam vam rekao sta je bilo sa plika kod tete zubarke. I to je lijep dozivljaj. Prvo ti daju injekciju u mekani dio unutrasnjosti usne, tako da ti suze teku u slapovima, onda ti to sve lijepo skalpelom izrezu. Usta ti poslije izgledaju ko da si stavio citav patlidzan, ali ga jos nisi uspio progutat. Danas izgledam malo ljepse...

Daily Photo...XVI

Nebo

Cestitka

I ovo sam pronasao. Udruzenim snagama, ja i moj pokojni stari, napravismo rodjendansku cestitku.

On, ko fol zna crtat, ja, ko fol znam pisat, zajednicki dodjosmo na ideju i obradovasmo zenu moju. Sretan ti rodjendan. Eh, kad je taj bio...

Doba nevinosti

Ova mi je cestitka zapala za oko. Skolske kolege cestitaju mojoj zeni, tada srednjoskolskoj djevojci, Osmi mart. Dan zena. Doba socijalizma . Doba nevinosti.

Za nas djecake, napumpane adrenalinom i hormonalnim budjenjem, ovakvi praznici su bili jedinstvena prilika da se poljubi cura koja ti se svidja. Zivio osmi mart...

Before e-mail

Kad ste zadnji put dobilo pismo. Ali ono pravo, bijela koverta, markica, pecati, prepoznatljiv rukopis. Ne razglednicu, ne cestitku, na pismo drage osobe mislim. Da li vam nedostaje?

Sprema moja zena sobu, prevrce po ladicama, pretura po kutijama. Kako smo se preselili, sve nesto slazemo, premjestamo, pregledavamo. Nadje ona kutija sa pismima sto joj pisah ja. Puna. Vrijeme prije interneta, prije e-maila. Vrijeme koje se tako dalekim cini...

U toj malenoj sehari, svega neceg zanimljivog. Nase dopisivanje, nasa razdvojenost, nasa mastanja, nase otvaranje, vjerovanje, zelja za zajednicki zivot. Znao sam napisati po deset stranica i zatim posaljem i to u kovertama oivicenim crveno-bijelo-plavim bojama zracnog saobracaja, sve kontajuci da to moram, jer posta ako ide avionom, brze ce doci( sva posta ide avionom, zar ne, al' ajd ti budi pametan kad si zaljubljen) .Onda izracunam da do nje treba sedam dana i ako mi ona odgovori isti dan to je jos sedam dana, tako da se pismo mogu nadati za jedno, najbrze, 15 dana. Vrijeme prije e-maila...

Nightguard

To je ono sto se stavi u usta, plastika, da ne skrguces zubima dok spavas...Pisao sam ja vec o tome, ali, ne bi bio ja, da se nesto ne desava sa mojim zubima. U ovom slucaju sa ustima.

Nekakva mi guba izrasla. Nikako da prodje, evo ima mjesec dana skoro. Odem kod zubara, izvrnem donju labrnju i kazem :" Vidi bona, sta je ovo"?

"Pa znate, nightguard ocito iritira vasu unutrasnjost usta, te se javlja takva reakcija", odgovor je njen lakonski.

O kakvoj reakciji pricas zeno draga, isto ko da imam dzanariku u ustima. Skrguto ili ne, ja vise te plastike ne stavljam, makar mi sve navlake poispadale.

Malo o filmu...VII

Jos nemam tv-prijem. Trazim nekakav deal za kablovsku. Ja bih samo fudbal, istoriju, filmove i zivotinje. Ali tesko tako nesto naci.
Tako da sam ja mjesec august proveo bez televizora, sto je opet, u drugu ruku dobro, barem sam odgledo neke filmove koje sam skinuo s neta.
Vecinom su noviji, neke sam propustio, na neke nisam obracao paznju.

300-engleski. Onako. Teatralna gluma. Dosta koristen slow-motion . Prikaz surovosti , rata, muskosti . Stara Grcka, Sparta, Persia i njihove tuce.
Ratatouille- animirani. Pixar produkcija. Ovo je hit ljeta. Odlican film. Mis hoce da postane glavni kuhar. Ima talenat. Obavezno pogledati.
Sunshine-Joj, nesto mi ovaj film nije sjeo. Science-fiction. Nesto ko ekspedicija ide da ozivi sunce. Ima pravu smjernicu, ali ...nekako, gubi se. Fali nesto.
Smoking Aces- Slicno Tarantinu, ali samo u kolicini krvi. Pokusava da kopira dijaloge, ne ide, ali nije toliko los, zanrovski. Prolazna ocjena. Akcija-zaplet-reakcija.
Crash- Evo, ovaj film nisam imao priliku da gledam do sad. Sve nesto mislim, holivudski, dobio Oscara, garant je neka limunada, rasne netrepeljivosti i ti folovi...Ali nije. Odlicno uradjen film. Prati nekoliko parova, medjusobno sudbinski povezane, ima dramaturgiju, emocije...
Sophie Scholl-njemacki. Mozda i najbolji film koji sam gledao ovog ljeta. Gluma razara. Ponovit cu jos jednom. Razara. Film prati hapsenje, ispitivanje i sudjenje mlade studentice koja je skupila hrabrost da svojim individualnom gestom ukaze na pogresnost politike jednoga doba i naroda kome pripada. Osudjena je na smrt.
The Letters From Iwo Jima-Jos jedan odlican film. Rezija Clint Eastwood. Prica prati zadnje casove jedinice japanske armije osudjene na sigurnu smrt, na strateski vaznom ostrvu. Snazan. Obavezno gledanje.
Broken Flowers- I njega sam uspio propustiti. Jim Jarmusch. Sta reci. Dzarmusovski...Vrijedi pogledati. Ako nista, barem zbog Bill Murrey-a...
Grizzly Man-dokumentarni. Ovo je zanimljiv uradak legende filma, Wernera Herzoga. Prikupljeni materijal (koji je ustvari, njegov vlastiti) je o covjeku koji je 13 godina , svako ljeto, isao na Aljasku, zivio sa medvjedim, bio dio njihovog svijeta. Dok mu nisu dohakali...
Genghis Blues-dokumentarni takodjer. I to kakav. Prica o slijepom americkom blues pjevacu, koji odlazi u Tuvu, centralna Azija, ruska fedracija, na lokalno takmicenje u pjevanju iz grla(throatsinging). Emotivan do bola.

IKEA

Ona je sljedeca. Mislim, posjeta njoj uskoro slijedi. Kako to ide kad se useljavas u nesto novo, zelis malo da obnovis namjestaj, osvjezis izgled ... Za mene, IKEA je rjesenje. Jednostavno, funkcionalno, prihvatljivo, novcano razumno.

U sustini sam minimalist, sto manje stvari imam, meni bolje. Koncept zivljenja prije svega. Oslobodio sam se okova sto stare navike nose u sebi. Cuvanje stvari. Vezes se i onda ne znas sta ces sa njima. Ako traje tri godine, dobro je. Svrsi, posluzilo je.

Malo listam katalog. Uvijek nesto novo nude. Novi dizajn, kolekciju, garnituru...A mogu te vala i navuc. Koliko puta sam otisao samo da vidim sta imaju i izasao sa punim kolicima raznoraznih sitnica, koje ti u sustini ne trebaju (vec ih imas), nego zelja da promjenis ili misao da je to bas to sto nemas. Potrosacko drustvo...

Btw, treba l' kome coffee table, bookcase, TVstand...prodajem...IKEA

P.S Joj sto imaju dobar dzem od jagoda...

Izbor

Svojevremeno, Atomci su pjevali:"...u vremenu horoskopa i velikih snovidjenja, nije lako mornarima pozeljeti do vidjenja...". Dobro, nema tu bas puno veze sa ovim mojim izborom, al' eto, dosli su mi na pamet, pa da zapisem. Danas se vecinom izbor svodi na online i offline.
Kako sam zadnjih sedmica/mjeseci bio zauzet selidbom, krecenjem, sredjivanjem, covjek se nadje bez televizora, bez kompjutera, bez interneta...I nije lako na pocetku. Navikao si. Rutina. Ali, vremenom, mozak( i ruke) zaokupiras nekim drugim stvarima, neosjecas da ti elektonski medij nedostaje. Medjutim, u pauzma rada, zelis nesto da procitas, da se opustis, da se odmoris.
I sad. Imas izbor. On je na mojoj slici. Hoces li online ili knjigu u ruke? Hoces li "offline" novine ili elektronske? Hoces li pogledati neki film? Hoces li zaklopiti laptop i knjigu? Sta ces?
Dolazim do zakljucka, da previse vremena provodim online(bez obzira sto mi cyber druzenje godi).Volio bih da sam multitask insan, pa da mogu i citati knjige i blogirat i baljezgat po forumima i setat prirodom i sa zenom se ganjat. Nalazim se pred izborom(nije prodavnica odjece, nego, ja to vise duhovno, duhovno...).
Koji je vas izbor?

Krecenje...II

After

Ovako to sad izgleda. Dobro, nije sve zavrseno, necemo u detalje. Malo da napunim baterije prije novog okrsaja. Dajte mi odmora.

Uglavnom, koristili smo nijanse bijele i sive boje kako bi razbili monotoniju uniformiranosti klasicnog krecenje jednom farbom. Naravno, preovladava svijetla/bijela boja sa neznatnom primjesom drugih(plava, siva) tek toliko da se osjeti kontrast.

Zadovoljni smo postignutim. Nista nije pretamno, dnevna svijetlost pruza jos vecu otvorenost, sirinu. Postoje mali nedostaci tehnicke prirode , pukotine koje se mogu vidjeti ako se bas zagledas u njih. Ali to gosti ionako nikad ne rade, zar ne? Mislim, zagledaju...hm.

Da zakljucim. Krecenje nije lako. Ako se vec odlucite da sami sredite svoj stan/kucu, razmislite. Napravite plan, dobru pripremu, uzmite par dana godisnjeg, povezite racunicu da li vam se isplati da sami zapocinjete ili da angazujete majstora. Ali, na kraju, vidjeti ruku svojih djelo, osjecaj je lijepi.

Krecenje...

Before

Ovako je to pocelo. Kod krecenja iliti molovanja(nije milovanja) iliti paintinga (nije petinga) najvaznija je priprema. Sto bolje zastitis, lakse ce ti krecenje biti. Lako za reci, ali, posao je zesci. Kad pocnes pripremat(zastitivat) nikad krenut. Elem, naguras stvari na sredinu, prodjes zastitnom trakom oko poda i zidova, oko plafona i zidova, pokrijes sve plastikom ili nekim drugim materijalom i pomislis to je to. Nije.

Sad moras isprobat farbu. Je li dobra ili nije, je li pregusta ili prerijetka, da li boja odgovara. Moras strugat zidove. Moras zacepljivati pukotine. Moras prvo plafon proci, jer je on drugaciji nego zidovi...

Krenuli smo mi od spavace ( a odakle cemo drugo...op.a). Ne ide sve po planu. Prosli smo mi dva puta, ma i treci put idemo. Ne. Nesto ne valja. Nema zeljenog efekta.

Vec smo poceli osudjivati jedno drugo. Nismo mi za ovaj posao, ne valjaju valjci, tehnika nam slaba, sto nam je sve ovo trebalo...kad dobi email od prijatelja dragog koja kaze:"...koristite boje...Benjamin Moore...".

Pravac Home Depot. Trci, kupi farbu, donesi, nastavak krecenja slijedi. Bingo. Imamo te. Sve sad ide lakse. Farba je odlicna, krenulo je, ali kraj krecenja se ne nazire. Da je to bas tako jednostavno, svi bi se molerima zvali. Nasa se licilacka odiseja protegla na tri sedmice. Poslije nje, najljepsi dio tek dolazi...ciscenje. Neeee....
Ali, to je vec druga prica, posto jos ocistio nisam sve. Nastavlja se...

Daily Photo...XV

Sunset

August

Aha. To bi znaci bilo to. Nema te vise. Dobro dosao u septembar...

Vise mi mrsko brojati koji je ovo kratki predah po redu, zato pisem sto mi na pamet dodje. Nema vise predaha. August. Ljeto me napusta. U sustini, nije ga ni bilo. Par dana sto se zovu suncani i to je sve. Vecinom, promijenjljivo, nestabilno...

S druge strane, u Engleskoj potopske kise, na jugu starog kontinenta pozari i nesnosne vrucine, na sjeveru ionako nikad nema sunca, U Tuzli se ljudi masovno ljube... Globalni poremecaj. Moj vremenski izvjestaj je zavrsen. Vracam se sebi i proteklom mjesecu. Augustu...

Gdje sam bio? Nigdje. Sta sam radio? Krecio. "Pa dobro , nisi valjda citav mjesec krecio", cujem glasove u sebi. "Jesam, jesam...", odgovaram tiho. To se ustvari ne zove krecenje, nego preciznije, konciznije, uhu prihvatljivije-uredjivanje stana koje traje. Znaci, tek sam na pocetku necega sto se zove renoviranje po zelji i mogucnostima. U redu. Kupatilo i spavacu sobu smo zavrsili. Odatle se pocinje. Da imas gdje spavat, naguzit i istusirat. Sveto trojstvo. Jest, ali kasnije se ogladni. Zato smo i kuhinju sredili. Barem frizider i sporet da rade kako treba...

Uistinu, august mi je prosao radno. Ne zalim se. Dapace, drago mi je. Radio sam sebi. Rezultate vidim. Jedino mi zao sto nestaje. Ostaje mi pogled i sjecanje...