Pisma vojniku...IV

"...nemoj da se ljutis vec sam ti piso kakva je kriza ovdje. Kao sto znas ovdje se nista ne dogadja a kako bi i bilo sta kad nismo svi na broju. Ja inace izlazim rijetko (svaku noc) a odreko sam se alkohola i ostalih opojnih sredstava (u onim kolicinama). Inace kucno stanje je super i upravo se spremam da promjenim adresu. Takvi su moji indijanci po kuci. Hodam sa malo raje tj. sa Amirom (kojeg ne znas). Posto sam pravo raja sa one dvije hasomanke i recu ti da su to fina djeca samo malo udarena. Od ovih ostalih indijanaca nisam dobio nista (pisma i sl.). Haman umiru tamo. Eto to ti je sve, i sad ostaj dobro tamo godinu dana. Javim ti o daljnoj promjeni adrese. Make war not love (greska). Ako vidis Rasu pozdravi ga od mene, al nemoj dugo pricat s njim jer ti moze prec budalastvo..."

Jutro

October Sky

Pisma vojniku...III

"...sigurno do sada nisi kuzio koliko sam glup, ali pismom ces se uvjeriti. Eto da ti nasvrljam par recenica.
Kao prvo. Nema mjestu u centru gdje nema tvog potpisa. Tako da svaki dan mislim na tebe kao da si mi picka. Dignem se u jutro iznad mene pise, SD Tuzla, 058. Na kapiji-HVALA BOGU-, SD na svakom cosku. Stavim kazetu da slusam muziku, kad ono ti malo pricas da nemas sta pricat, ali da hoces pricat, pa da srces kavu, umrite sminkeri ITD. I da ti jos ne nabrajam gdje te sve nema. Da ne zaboravim. Razglednica je originalna, da vide malo ovi seljaci sto je HM. Htjeo sam ti poslati razglednicu, ali posto sam na kapiji i nema muzike moram nesto da radim. Tako da ti svrljam ovo pismo. Nadam se da razumijes rukopis. Nisam ja rukopisac kao ti.
Jebes kapiju. Da ti nesto kazem. Idem operisati nos. Bit cu naj ljepsi covjek u P.C. ha, ha, ha. Sta da ti vise kazem kad sam popizdio AAAAAAAAAA-a sitno 0??..."

Pisma vojniku...II

"...Ovo je pocetak. Kraj ce uslediti negde pred kraj. Poznaces ga po tome sto iza toga nece vise nista pisati. Dobro, dosta sranja sada predjimo na kenjanje. Udari me da vise ne lupam. Lup,lup. Bas me boli. Nisi trebao tako jako. Znas mogu ja i da odem. DOSTA!!!
Ovako mogu do sutra, a sutra je nedjelja i spava se do 7 i ne bi bilo lepo da celu noc pisem gluposti. "Jadran "je u Tivtu i cim izadjem prvi put ici cu da vidim ljude sa "Jadran".a. Strazu dajem kao sto sam ti vec pricao, ali iz razloga sto su tamo samo septembarci (sem kom. i raz.) vrlo rado na sebe preuzimamo taj teret-pa vidis onda kakva je situacija. Ali doci ce i mart.
Pre dva meseca sam jedva cekao decembar a sad mart. Bolje onda odmah da ti kazem: doci ce i septembar. Pa to ti je najobicniji prirodni zakon posle svakih 12 mjeseci je septembar. Evo blizi se ono sto sam spominjao na pocetku..."

Pisma vojniku

"...i moram ti reci da sam se poceo zabavljati sa jednom malom iz III h-n, nek je treci kud puklo da puklo, mala je meni do ramena mrka kosa do ramena bjel ten crne obrve zgodna u P.M i da ne pretjeram sve u svemu prava ribica. Nju nisam dirao na ekskurziji jer je bilo onih brzopoteznih koje samo za kolu padaju na koljena, a i bila je tako ljepa i njezna da nebi ni pokusao, ona je samo za setnje. Mogu ti reci da sam se popravio u svakom smislu i u skoli i u ljubavi, u dnevniku imam tri 5, dvije 4 i jedan 3, izlazim samo petak i subotu ostalim danima ucim i razmisljam o buducnosti. Promijenio sam se 100%, pa nije bas toliko, ali 70% sigurno. Krivo mi je samo sto mi nisi prije poslao adresu pa da ti olaksam dane. Tvoja je razglednica putovala citavih 14 dana i stigla je juce 18.10. U Tuzli je sve po starom raja se okuplja kod Sacira, Piketa i u palmi (dom omladine), a ja i moja mala nigjde dok je ljepog vremena klupe su nase, a kad dodje zima ici cemo u dom. Pisi kad dolazis i zanemari ako ima gresaka..."

Once upon a time

Prolazeci kroz kutiju sa raznoraznim sitnicima, sto za nas nose neki znacaj iz dalje i blize proslosti, naidjem na svezanj, hrpu, kamaru, izlizanih plavkasto-bijelih koverti, iskrivljenog djecackog rukopisa. Pisma iz vojske.
Zelio sam samo da ih razvrstam i oslobodim malo mjesta za neke druge stvari, avaj, poceo sam samoinicijatvno da citam. Talas uzbudjenje preplavljuje me. Emocije su probudjene. Doba nevinosti. Nevjerovatno! Zar je proslo vec godina dvadeset?

Godine nisu poenta u svemu ovome. Razmisljam, to i ne predstavlja veliki vremenski period, medjutim, zivimo u dobu elektronskom i covjek nesvjesno zaboravlja koji je osjecaj dobiti pismo, rijeci od prijatelja, ispisane drhtavom rukom ili krasnopisom. Covjek zaboravlja kako je lijep osjecaj drzati taj komad hartije koji u sebi krije rijeci, hemijskom olovkom ispisane. Koji je osjecaj gledati sarenu markicu, preko koje je postanski pecat grada iz kojeg pismo dolazi i ljepljivim prstima, pazeci da ne zakacis sadrzaj, kovertu polako otvarati. Narocito, ako je vrijeme tinejdzerstva, sveprisutne seksualnosti, vojske, ispita zrelosti.
Sve su to jednostvane, iskrene misli mladica od 18 ili 19 godina. Svi su oni u vojsci bivse nam drzave, dijele iste probleme, sjecanja, mastaju o istim stvarima. Neki bi uskoro trebali da se skinu neki se tek spremaju. Radnja desavanja, kraj osamdesetih.

Zelim da ovjekovjecim njihove misli. Bez uljepsavanja, sa gramatickim greskama i ponekad, nepovezanim recenicama. Zelim da ih prenesem , barem inserte, u svoj njihovoj originalnosti. Nesto kao zaostavstina na vrijeme odrastanja koje smo dijelili. Radi zastite njihova indentiteta, izmjenit cu samo imena. Sljedece postove posvecujem mojim prijateljima i znancima...