Retro...V

BEATLES

Oni se mogu slusati, bilo kad i bilo gdje. Ovaj legendarni spot narocito...

http://www.youtube.com/watch?v=bVI-Aab8zNU&mode=related&search=

Luna Park

Sjecate li se luna parka? Uvijek me zanimalo sta znaci ono , luna, radoznalsot cista, dijete sam bio. Znao je gostovati i cirkus, ali luna je park , ipak, bio glavna atrakcija. Sav u bljestavilu neona, liteshowu i ritmu disca, mamio nas je u okvire svoje. Tamo smo ostavljali ono malo para sto smo imali i djecacke iluzije.

Vecinom se smjesten bio na ledinu (tada bila) izmedju tuzlanske banke i parkiralista autobusa gradskog saobracaja. Na srecu (nazalost), bio je blizu moje zgrade, sto ce reci da sam tamo visio svaki slobodan tren, bio inventar, pravio se starijim no sto jesam.

U luna parku, svega i svacega. Najvise se islo na Autodrom, ili kolokvijalno receno-sudaranje. To su oni raznobojni autici sto su se pokretali na struju, okruzeni cvrstom gumom umjesto branika. Mogao si ga voziti normalno tj.kruziti u areni dok zeton traje, ali to nije bio ceif. Fazon je bilo zafurati se punom brzinom u drugi autic, po mogucnosti, hinjski, sa ledja, tako da vozac istog skoro ispadne ili se barem strese od udara.
Pored “sudaranja”, atraktivan je bio karting. Mala motorna vozila u obliku minijaturne formule. To je bio dozivljaj.
Jedna od glavnih lokacija bijase sator sa karambolima (drveni stoni fudbal), fliperima i video-igrama. Tu sam gledao stariju raju kako rastura karambole i osluskivao, drzeci u reci olovni zeton, metalni zvuk obliznjeg flipera, cekajuci da neko na dzuboksu pusti Joan Jett :”…I love rock’n’roll so put another dime in the jukebox baby…”.
Nezaobilazan detalj luna parka bijase ona lopta za udaranje, gdje su navracali momci interesantnih crta lica i jacih misica. Trehali su, udarali, celicali pesnice i ego dok strelica ne dodje sto vise ili para ponestane.

U komunikaciji, vecinom se koristio luna park lingo:
a) Ne tiltaj (tilt- prekoracena upotreba sile sve u svhu postizanja sto boljeg rezultata prilikom koje fliper zakoci, a samim time kuglica se izgubi).
b) Nema rostiljanja (rostilj- stil okretanja drvenih fudbalera, u kome igrac “zarostilja” rucku sa fudbalerima sa namjerom da zahvati lopticu, umjesto da elegantno opuca iz zgloba).

Cure su vecinom isle na Balerinu, ogromnu mehanicku lutku sa haljinom ciji su rubovi imali oblik sjedista. I onda se ona dize, spusta, dize, cure vriste, djecaci se smiju. Ako ti je Balerina bila smijesna, postojala je Tagada. Nesto kao tanjur, raja sjedi okolo drzeci se cvrsto za sipke. Tagada je znala da vibrira, trese, drma, a odvazni su znali da ustanu i glume mangupe dok se ne razvale i sram ih prekrije.
Bila je i kuca strave, i onaj ogromni ringispil ko na vasaru, bile su nekakve nagradne igre, grickale se kospe i kikiriki, prodavao sladoled od svile. Won’t you take me to Funkytown...

Retro...IV

GANG OF FOUR

Jedan od najutjecajnijih britanskih post-punk bandova kraja sedamdesetih i pocetka osamdesetih. Njihov album "Entertainment !" , lektira za sve nadolazece bandove new wave perioda. Moze jedna muzicka...

http://www.youtube.com/watch?v=sPJHQmJAiKA

Prsten

Danas je moj rodjendan. Prva je polovina jula, na odmoru sam, bolje receno, u posjeti kraju starom. Pripeklo sa svih strana. Tuzla se gusi u prasini i jari popodnevnog sunca. Asfalt gori, nigdje zive duse, dosadno je.

Skakuce mati i zena oko mene, sretan rodjendan, sretan rodjendan... Ja, nikakav. Ko se jos jos raduje datumu sto starost oznacava. Odlazim na balkon dnevne sobe i gledam ga duzinom cijelom.
Na jednom od krajeva, sklepani ormaric i hrpa nagomilanih stvari. ‘Ajd, kad sam vec ovdje, da nesto korisno uradim. Odlucim balkon malo srediti. Uzimam metlu, lopaticu, vrecu, pocinjem da cistim.

Ma, nema sta nema. Od eksera, sarafa, razvaljenog cekica do starih cipela, nekakvih tapeta, masnih kistova i uljanih boja. Samo za otpad. Cistimo tako zena i ja, sunce je vec visoko, przi, znoj nam se spusta niz umazana cela. Najednom, ona primjeti nesto. Saginje se i desnu ruku pruza prema malom, zemljom i zaboravom, prekrivenom predmetu. Uzima ga , stavlja u dlan, sklanja prljavstinu i pruza mi:” Vidi sta sam nasla”.

Prsten od mog oca. Zlatni, sa ugraviranim pocetnim slovom prezimena, pecatnjak. Gledam ga, slike proslosti naviru. Sjecam se da ga izgubio, ne znam, slagat cu se kad, ko zna koliko godina, mozda petnaest. Znam da je uvijek ceprko nesto po balkonu, volio cvijece, rasadjivao, premjestao zemlju, sadio svasta. Vjerovatno je tako i prsten izgubio, u saksiji, u zemlji od sadnice.
Sa nevjericom u ocima i osmijehom na licu, odlazim u zamracenu dnevnu sobu, gdje se mati sklonila od ljetne vrucine. Prilazim, pokazujem prsten.
Gleda ga sirom otvorenih ociju, nijema je, pokusava da se sjeti:
“Joj, tatin prsten”
“Nasli ga na balkonu, medju starim stvarima”
“Ne mogu da vjerujem. Sva sam se najezila”
“Nevjerovatno, zar ne?”
“Joj djeco, kad bi ste jos pronasli onu moju zlatnu ogrlicu”
“Nece moci. Jedno cudo dosta za danas.”

Nazovite to sudbinom, nazvati cu je i ja. Recite da u zraku ima necega, ponoviti cu za Vama. Sta god bilo, ocev prsten, jednog ljetnjeg dana na poklon dobio sam. Bio je moj rodjendan.

Sport & Glazba

LET 3

Evo careva, rijeckih alternativaca. Nastali raspadom kultne grupe Termiti, u drugoj polovini osamdesetih, nakon dvadeset i vise godina i dalje sa nama. Hvala Vam...

http://www.youtube.com/watch?v=xHJVHaH-rws&mode=related&search=

Oscar

Bio je Oscar. Samu ceremoniju nisam gledao, ne privlaci me sav taj namjesteni glamour, dobitnici izlaze na binu, znojnim rukama stiscu kipic, oci su im suzne, glas drhti, svi pokusavaju da budu duhoviti...Ne, ne privlaci me. Ja sam samo ljubitelj filma.
Sve nominovane filmove sam imao priliku da pogledam. Mada sam znao da Oscara nece osvojiti (sve je bilo previse...predictable), moj potajni favorit bio je indie uradak "Little Miss Sunshine", obiteljska prica, duhovita, dramaticna, iskrena. A sta je sa "Babelom"? Za mene, najbolji u konkurenciji. Slojevita prica, dramaturski snazna, rezija maestralna. Zar "Akademci" ne mogu prepoznati genijalce u meksickom dvojcu Inarritu/Arriaga (Amores Perros, 21 Grams) ili ce kao u slucaju Scorsesea cekati prosjecan film da ih nagrade.
Speaking of Scorsese, njemu svaka cast. Hvala za Mean Streets, Taxi Driver, Raging Bull, Good Fellas...Jesu li ovo cult filmovi? Jesu. Jesu li nagradjeni Oscarom? Nisu.
Da se razumijemo, "The Departed" je dobar film, dinamican, glumacka ekipa je tu, ali nema taj zacin sto film cini djelom vrijednog ove prestizne nagrade. Pored toga, ja sam prvo pogledao "Infernal Affairs", Hong Kong/Kina (koji je posluzio kao predlozak za The Departed), tako da mi Scorseses "The Departed" izgleda kao Hollywood kopija jednog izvrstnog filma. Ovaj Oscar vise dodje kao zahvala, iskupljenje velikom redatelju nego film koji je obiljezio proslu godinu. Ali, sta ces, ukusi su razliciti...

Sjecanje...

Danas mi je ocu godisnjica. Osam godina od kako ga nema. Nemam namjeru unositi emocije, one su samo moje, zelim da ostavim par rijeci, znak paznje i sjecanje.
Bio je sitan, imao je oci plave, kosu rijetku. Bio je zesci pusac. Mogao je bez svega, bez cigara nikako. Do rata, pusio je nisku Drinu bez filtera, onu sa crvenom kartonskom kutijom i nekom tetom u narodnoj nosnji na njoj. To kad zacadi, ma kakva termoelektrana. Cernobil. U ratu i poslije njega, pusio je sve. Dvije do tri kutije dnevno. Znali smo zadimiti zajedno, uz kafu, upaljeni televizor, suplju pricu i razbacane dnevne novine...Vecernji zagrebacki. Mati je uvijek vodila tihi rat sa nama. Opet smo joj stan usmrdjeli, opet mora da otvara balkonska vrata, i opet ce morati da pere zavjese i da samo ona zna kako je tesko skidati zavjese i stavljati ih nazad, i kako nemamo mjeru, i zar ne mozemo barem da smanjimo...Nikad joj nismo prigovorili. Znali smo da je u pravu, ali ritual ispijanja kafe uz dim cigare...jaci je.
Ponekad, kao sto je to danas, vratim se mislima unazad, cujem ocev nikotinski kasalj, osluskujem mati kako se nervira, osjecam miris jutarnje kafe. Pusiti sam prestao, njega vise nema, zivot ide dalje, ostavljam ove rijeci i sjecanja.

The Seven Spiritual Laws of Success...II

2. THE LAW OF GIVING- the law of giving and receiving

"...your energy is an expression of cosmic energy..."

3. THE LAW OF ''KARMA'' OR CAUSE AND EFFECT

"...karma is the eternal assertion of human freedom. Our thoughts, our words, and deeds are the threads of the net which we throw around ourselves..."
Swami Vivikananda

"...karma is both action and consequence of that action; it is cause and effect simultaneously..."

"...whether you like it or not , everything that is happening at this moment is a result of the choices you've made in the past..."

4. THE LAW OF LEAST EFFORT

"...an integral being knows without going, sees without looking, and accomplishes without doing..."
Lao Tzu

"...you can wish for things in the future to be different, but this moment you have to accept things as they are..."

"...when you feel frustrated or upset by a person or a situation, remember that you're not reacting to the person or the situation, but to your feelings about the person or the situation. These are your feelings..."

"......the past is history, the future is a mystery, and this moment is called ''the present"..."

Retro...III

IRON MAIDEN

Ako si generacija osamdesetih, ako si musko, ako si pun mladalackog bunta, ako zelis da budes drugaciji, ako imas gramofon, ako imas T-lenjir kao imaginarnu gitaru...morao si imati barem jedan album. Sjecanje na moje prve ploce...

http://www.youtube.com/watch?v=9ZNjmNHGsvw&NR

Rome

Gledam sa zenom britansku TV seriju "Rome". Odlicna je. Profesionalno snimljena, glumacki perfektna, dogadjanja autenticna. Inace, britanske su serije uvijek bile iznad prosjeka. Sjecam se ko dijete (ne bas dobro) serije, iste tematike : Rimska Imperija, intrige, preljubi, incensti, ubistva..."Ja, Klaudije". Bila je ispred svog vremena.
Meni najdraza , "Only Fools and Horses" iliti na nasem "Mucke". Del Boy & Rodney.

I tako, misim o serijama, i neka se sjeta uvlaci u mene. Mozemo se slobodno pohvaliti, i povremeno podsjecati, da smo u bivsoj drzavi imali originalne televizijske serije koje su postale dio nas. Da krenem od tadasnje televizije Zagreb.
Sjecam se "U registraturi", serija napravljena po istoimenom romanu Ante Kovacica, pa legendarni "Gruntovcani", koji si kao bili humoristicka serija, uradjena na kajkavskom dijalektu, a ustvari, to je bila cista drama (barem ze mene), muzika, tamne slike, kisa, blato, pognuti ljudi, izrabljivanje, tezak zivot, mrtva priroda, slike naivaca...Humoristicka je bila "Macak pod Sljemom" i neodoljive "Malo Misto'' i "Velo Misto". Ratna tematika je uvijek bila nepresusni izvor za serije. Posto sam bio premalen(ne sjecam se svega), kad su se premijerno prikazivale, vecinu serijala sam gledao polovinom osamdesetih kad su se reprizirale. Tako da je jedna od njih i "Kuda Idu Divlje Svinje", "Kapelski Kresovi", kao i odlicna "Prosjaci i Sinovi" koja je svojevremeno bila zabranjena (drzana u bunkeru). Cuj ne smije se o svercu pricat'.
Televizija Sarajevo je imala Taleta i Koze, humor i drama, a televizija Beograd je rasturala sa kultnim serijama "Otpisani"(muzika Kornelije Kovac) i "Grlom u Jagode", humoristickim "Price iz Radionice"i "Vruc Vetar", djecijim "Poletarac" i "Price iz Nepricave". Meni najdraza...Grlom u Jagode. Bane bumbar. Odrastanje.
Kao sto rekoh, vecinom sam gledao reprize, ali neke su serije imale tako jako znacenje, da bez obzira na generaciju ili tematiku, uvijek su mogao naci sebe u tom fiktivnom svijetu pokretnih slika i skoro ozivjeti.

Orhan Pamuk... II

Ne citam vise Pamuka. Sad razmisljam o njemu. Sve je lijepo izreceno. Sve je jasno. Ili nije? Ne radi se znaci o nezadovoljstvu postignutim, vise je rijec o nemiru u sebi. Negdje unutar. Zar ne? Ili, opet, nije?!
Odakle dolaze svi ti monolozi? Da li se to mozak samo igra sa nama? I zasto je uvijek lakse uvidjeti problem i savjetovati drugog, nego znati pomoci sebi? Ustvari, sta znaci pomoc? Je li to suprotno od nemoc?
I sad , kao njegova prica treba da me trgne, pokrene, da prepoznam zamke povlacenja u sebe. Jos jedan od mojih monologa u nizu bez kraja. Jesam li preodredjen da budem neodredjen? Nije mi duhovito. Zasto onda pisem? Pamuk kaze: ''...pisem zato sto..." i tako u nedogled. Pisem i ja i za to mi ne treba filozofski dvogled. Ni ovo nije duhovito. Sjeba me ko povrsina paralepipeda. Cosinus od necega. Petak je. Moram se sutra natjerati da odem na skijanje. Mozak trazi tjelesno praznjenje, kad mu vec mentalno od ruke ne ide. Ha ja.

My Father's Suitcase...III

By ORHAN PAMUK

"...the question we writers are asked most often, the favorite question, is: Why do you write? I write because I have an innate need to write. I write because I can't do normal work as other people do. I write because I want to read books like the ones I write. I write because I am angry at everyone. I write because I love sitting in a room all day writing. I write because I can partake of real life only by changing it. I write because I want others , the whole world, to know what sort of life we lived, and continue to live, in Istanbul, in Turkey. I write because I love the smell of paper, pen, and ink. I write because I believe in literature, in the art of the novel, more than I believe in anything else. I write because it is a habit, a passion. I write because I like the glory and interest that writing brings. I write to be alone. Perhaps I write because I hope to understand why I am so very, very angry at everyone. I write because I like to be read. I write because once I have begun a novel, an essey, a page I want to finish it. I write because everyone expects me to write. I write because I have a childish belief in the immortality of libraries, and in the way my books sit on the shelf. I write because it is exciting to turn all life's beauties and riches into words. I write not to tell a story but to compose a story. I write because I wish to escape from the foreboding that there is a place I must go but- as in a dream-can't quite get to. I write because I have never managed to be happy. I write to be happy..."

My Father's Suitcase...II

By ORHAN PAMUK

"...for me, to be a writer is to acknowledge the secret wounds that we carry inside us, wounds so secret that we ourselves barely aware of them, and to patiently explore them, know them, illuminate them, own them, and make them a conscious part of our spirit and our writing.
A writer talks of things that we all know but do not know that we know. To explore this knowledge, and to watch it grow, is a pleasurable thing; the reader visits a world that is at once familiar and miraculous. When a writer uses his secret wounds as his starting point, he is, whether he is aware of it or not, putting great faith in humanity. My confidence comes from the belief that all human beings resemble one another, that others carry wounds like mine-and that they will therefore understand. All true literature rises from this childish, hopeful certanity that we resemble one another. When a writer shuts himself up in a room for years on end, with this gesture he suggests a single humanity, a world without center..."

My Father's Suitcase

By ORHAN PAMUK

"...A writer is someone who spends years patiently trying to discover the second being inside him, and the world that makes him who he is. When I speak of writing, the image that comes first to my mind is not a novel, a poem, or a literary tradition; it is the person who shuts himself up in a room, sits down at a table, and, alone, turns inward. Amid his shadows, he builds a new world with words. This man-or this woman-may use typewriter, or profit from the ease of a computer, or write a pen on paper, as I do. As he writes, he may drink coffee, or smoke cigarettes. From time to time, he may rise his table to look out the window at the children playing in the street, or, if he is lucky, at trees and a view, or even at a black wall. He may write poems, or plays, or novels, as I do. But all these differences arise only after the crucial task is complete-after he has sat down at the table and patiently turned inward. To write is to transform that inward gaze into words, to study the worlds into which we pass when we retire into ourselves, and to do so with patience, obstinacy, and joy..."

Orhan Pamuk

Bas citam Pamuka (clanak u casopisu, ne na netu), turskog knjizevnika i Nobelovca, i njegovu kratku pricu "My Father's Suitcase". Razmisljam , kako sam vec duze vrijeme dio interneta i kako, bez obzira na dostupnost, uvijek pronalazim vece zadovoljstvo, drzeci u rukama masno odstampane novine ili casopis.
Ako citam vise od jedne stranice, oci me bole, gubim se, cak i interesantna prica ili stil, postaje mi zamoran. Znam, odprinataj, to i vecinom cinim, ali opet, volim miris novina i glatki papir magazina.
Orhanova kratka prica je iz magazina " The New Yorker". Dugo nisam naisao na tako jednostavnu, toplu, a istovremeno, uznemirujucu pricu, u kojoj mogu da nadjem sebe. Da li treba da tragamo za sobom, svojim unutarnjim svijetom, u drugim rijecima? Zasto da ne? I ja na ovom blogu zelim da iznesem svoje price, misli, i zapazanja kao da su necije druge. Ujedno, prihvatam druge kao da su moje.
Bas nesto citam Pamuka...

Can we change who we are ?

"...we have a far better chance of molding our minds if we truly know ourselves. Yet, for all our supposed self-awareness, we often have clearer views about others than ourselves. The Freudian view is that the main determinants of personality lurk in the unconscious, an area of the mind to which we do not have access, and that people have infinite capacity for self-delusion. If this is true, asking people to "know" themselves, and therefore change, is doomed to failure. We are all ready to believe that other people are driven by unconscious desires and extremely deluded about their own motives, but are far less willing to accept that we ourselves may be driven and deluded in this same way..."

Commercial

SURVIVAL...
http://www.youtube.com/watch?v=gYIbQwjqd0s&mode=related&search=

Bol

Bilo jednom u Sarajevu. Radnja zbivanja, stan rodbine buduce mi zene. Svi su tu, svima smo dragi, svi zele da nas vide. Svi se nude za nocenje, kod nas ce te, aman ni govora, kod nas ce te. Dobro onda, idemo kod vas.

U stanu , atmosfera opustena. Meze je na stolu, suho meso, kravlji sir sa obliznje planine, pice, sarajevska bijela Drina na stolu, osmijeh, zamor i zavjesa od nikotinskog dima. Lijepo nam je. Ali, sati brzo prolaze, vec je kasno, umorni smo i na pocinak polako se spremamo. Tisina zavlada stanom.
Medjutim, kako to i prilici mladim i nadobudnim parovima, safata smo se mi, bez obzira na vrijeme i mjesto. Noc je tiha, svijetla Trebevica sitna i u daljini, ljubavni klinc kao u prici.
Avaj, igra je ljubavna gotova, u kupatilo se mora ici. Kupatilo, ko za inat, na drugom kraju stana. Ide se kroz hodnik, onda uzimas pravac kroz dnevnu sobu ili zaobilazni, kroz kuhinju, pa do predsoblja.

Ustajem iz kreveta , ko macak cekam par sekundi da mi se oci naviknu na mrak. Osjecam se sigurno , uzimam pravac kroz kuhinju. Tamo, u cosku, skrivena kao urbani gerilac netom zavrsenog rata, cuci pec na drva. Bubnjarica, sa nogarama od livena zeljeza. Moji koraci su puni, moje poznavanje mracne prostorije samouvjereno. Do jednom...

Kad sam ja razvalio prstima desne noge, onim najmanjim i onim do njega, od nogaru zeljezne peci na drva, dugine boje zasjale se pred ocima mojim. Da li od soka ili straha da ne probudim stanare , krik, koji je trebao biti glasan i dug, ostao je u meni.
Gusim se. Otvorenih usta, pokusavam da uhvatim dah, rukama masem ko utopljenik. Skakucem na jednoj nozi, moja moc govora , nestala je. Moja kicmena mozdina, odumire. Mislim da su mi cak i suze krenule. Bol je potpuna.Bol je paralizirajuca.

Nisam valjda slomio prste? Nisam valjda ljude probudio? Skupivsi pribranost i snagu, nekako dosepah nazad do kreveta.
“Kakva je to buka ?
“Suti”
“Ja te posaljem u kupatilo, ti lomis po stanu”
“Suti”
“Sta si sad opet uradio”
“Nista, boli…”

Jutro je svanulo, bol je skoro nestala, prsti nisu slomljeni. Samo, neprimjetni, plavicasti oreoli i crvenilo koze, sjecanje na noc iza mene. Da li je neko cuo? Ne znam. Da li me je boljelo? Jeste. Mogu li docarati bol? Pokusao sam.

Friends

Fashion

Osamdesete i moda u njima. Bilo je svasta, vecinom, koliko para toliko i muzike. Mada, bilo je i onih, sa vise maste nego para, koji su sami kreirali sebi svojstven stil i isticali se u masi.
Gledale su se marke, dizajneri, a kroz njih se stvarala i slika o tebi. Uglavnom, da bi bio kul i u trendu, morao si imati original. Da bi imao original, morao si negdje drugdje nabaviti i za to zadovoljstvo dobro platiti. Oni koji su mogli, isli su u inostranstvo(zapadna Evropa),a ako si kojim slucajem imao rodbinu tamo, mogao si preko njih neki komad odjece nabaviti. Dodatno, postojali su komisioni, buvljaci, cak i na obicnoj pijaci, kod svercera, moglo se naci nesto, a da dupljak nije.

Klasican modni primjer osamdesetih bio je: crna kozna jakna (vecinom iz Turske), leviske 501 i plitke starke raznih boja. Samo jos fale RayBan suncane cvike, Tom Cruise, muzika Top Guna u backgroundu, zajeban pogled i evo ti slike prosjecnog muskarca/mladica osamdesetih. Bilo ih je na stotine. Nesto kao preteca kloniranja. Neinventivnosti nije nedostajalo takodjer.

Od cipela nosile su se koledzice (vecinom sminkeri), brodarice (gluho bilo) i spenserice, uverljivo najbolje (za mene) poluduboke, od antilop koze. Cizme su se dijelile na kaubojke (sa spicom), dzonsonke( bez njega) i legendarne Kanadjanke (made in Borovo). Kandjanke su bile duboke, svijetlosmedje, rock izrazaju, naklonjenije. Od patika, osim nezaobilaznih starki, na cijeni su bile Nike (naravno, original), Pume, duboke (vecinom bijele, takodjer iz Borova), konverske iz “Astre” i top-ten adidaske iz “Slovenijasport” ili “Planike”.
Farmerke su vecinom bile Leviske , naravno, najtrazenije 501, mada su i druhge imale prolaz, smao neka pise strana markica proizvodnje. Pored leviski,nosile su se : Rifle, Dorigo, Carrera, Wrangler i Lee Cooper. Jedno vrijeme u fazonu je bio i prskani jeans (nedo bog nikome). Na srecu, trajao je samo sezonu ili dvije.

Sto se tice frizura, muskarci su glumili Zeru ili momke iz grupe A-ha, a bilo je predivnih mulleta, kraca kosa sa repovima (Tito dragi), koja je , narocito bila omiljena kod momaka sa blagom tendecijom prema melosu narodnjackom.
S druge strane, svi sa malo duzom kosom, ni krivi ni duzni, zvani su hasisari iliti drogerasi i bili na vjecitom udaru lokalne jalije.
Dodatno, nosile su se spit-fire jakne, a kao detalj, siroki, izlizani kaisevi tj. opasaci. U skolu se islo sa vojnim, tamnozelenim platnenim torbama, na kojima je, debelim crnim flomasterom, bio ispisan citav razred i grupe koje kao navodno slusas ili barem znas.

Djevojke/cure su imale razne faze u modiznato vis ene go muskarci: frizure, suknje, cipelice, krpice i hormoni, mijenjali su se iz godine u godinu. Jednom su to bile raznobojne suknje od gaze (isle sa podsuknjom) i frizure “na samar”, druge godine vec su bile u modi Mount pernate jakne, pramenovi, plava sminka oko ociju, stucne preko panatlona, znojnice na celu i oko rucnog zgloba.
Vecinom su zeljele da lice na Marinu Perazic ili Dubravku Markovic, gledale su “Footloose” i “Dirty Dancing”, slusale Duran Duran, bile zaljubljene u Bajagu, Drazena Petrovica i konobare u Domu.

Osamdesete, moda, muzika, kuliranje, zaljubljivanje, patnja i radost. Nase odrastanje, nasee formiranja. Ponekad se cini smijesnim, odmahujes rukom i zelis da zaboravis, ponekad, sjeta te zarobi, malo stegne u grlu i osmijeh se na licu pojavi. Smijes li se?

The Seven Spiritual Laws of Success

"You are what your deep driving desire is.
As your desire is, so is your will.
As your will is, so is you deed.
As your deed is, so is you destiny."
Brihadaranyaka Upanished

Success in life could be defined as the continued expansion of happines and the progressive realization of worthy goals.
Success is the ability to fulfill your desires with effortless ease.

1. The Law of Pure Potentiality

"...we are, in our essential state, pure consciousness..."

"...our thinking and our behaviour are always in anticipation of a response. It is , therefore, fear-based..."

"...in the beginning there was neither existance nor non-existance, all this world was unmanifest energy..."
Hymn of Creation, The Rig Veda

"..practicing silence means making a commitment to take a certain amount of time to simply BE..."

"...when you are constantly evaluating, classifying, labeling, analyzing, you create a lot of turbulence in your internal dialogue.
This turbulence constricts the flow of energy between you and the field of pure potentiality. You literally squeeze the "gap" between thoughts..."

" You need not leave you room. remain sitting at your table and listen. You need not even listen, simply wait. You need not even wait, just learn to become quiet, and still, and solitary.
The world will freely offer itself to you to be unmasked. It has no choice; it will roll in ecstasy at your feet."
Franz Kafka

Remember:
Through silence, meditation and non-judgment, you will access the law of pure potentiality.

Malo o filmu...V

Zadnje vrijeme prosao sam kroz (jos uvijek prolazim) azijatsku kinematografiju prosle godine, prvenstveno korejske filmove, razlicitog zanra, pa da napisem par recenica:

FEARLESS-Kineski. Baziran na istorijskom liku, poznatom kineskom kung-fu (martial arts) majstoru svog vremena (zaboravio ime), a tumaci ga Jet Li. Smjesten u Shanghai, pocetak 2o-tog vijeka, borba sa samim sobom, nacionalni ponos i sve ostalo sto ide uz to, Fearless je dobro uradjen i zanimljiv film svog zanra.

THE HOST- Korejski. Ovo je mjesavina horora, fantazije, komedije i drame. Takodjer, istinit dogadjaj, posluzio je kao tema filma, bacanje otrovne supstance u rijeku i zataskivanje istog. Film te drzi, kao sto spomenuh, zanrovi se mijenjaju, zanimljiv je, mada malo predugacak (po mom misljenju), pa se interes pred kraj gubi. Nije los za pogledati.

BITERSWEET LIFE- Korejski. Odlican akcioni film. Glavni lik je enforser(kako se na nasem kaze?), gazda mu daje zadatak, on ga ne slusa, stvari odlaze krivim tokom...Preporucujem.

WELCOME TO DONGMAKGOL- Korejski. Dragulj. Jedan od najboljih sto gledah. Drama i komedija, ali tako suptilno uradjena, da se gleda u dahu. Dvije grupe vojnika zaracenih strana, sjever i jug Koreje, nadju se zajedno u zabitom selu koji zivi svoj zivot i pojma nema da rat uopste postoji. Na momente vise nego komicno, na momente tragicno, film je prica o ljubavi, idealima, zabludama, sudbini...Ovo se mora pogledati.

What color is your parachute...III

WHAT,WHERE, AND HOW

"...human beings are like flowers. Our soul flourishes in some environs, but withers and dies or at least becomes extremly unhappy- in others..."

"...the clearer your vision of what you seek, the closer you are to finding it..."

"...you're having trouble finding the employer. The employer is having trouble finding you. Whay a great country..."

"...the hiring interview is not what it seems to be . It is two individuals ( you and employer) sitting there scared to death. It's just that the employer has learned to hide his or her fears better than you have, because they 've had more practice..."

"..the mechanisms by which human nature decides to hire someone, are similar to mechanisms by which human decides whether or not to marry someone..."

Cavtat

Ljeto je, vrijeme poslijeratno, godina ’97. Nakon duzeg vremena dolazi mi djevojka draga iz daleke zemlje Kanade, grada Vancouvera. Radi se, skupilo se para, ima se. Dani su dugi, suncani, sta da se radi, gdje na odmor da se ide? Pravac, more.

U agenciji, ne nudi se bas puno. Rekoh, vrijeme je poslije rata, izbor je skroman. Vise nego ljubazan sluzbenik preporucuje nam Cavtat. Moze, sto da ne, nisam tamo nikad bio, a iskreno, i ne trazi mi se vise. Hocu samo sto prije na more da idem(o).
Na obali smo Jadrana. Cavtat, dubrovacko Primorje.
E, od kada se na moru nije bilo, blaga sjeta, prozima me. Sa balkona gledam u daljinu, na pucinu. Tamnoplavo more koje smiruje, lagani vjetar preko lica, sum u uhu, od miline, topim se.
Hotel je prazan, nigdje zive duse. Nigdje cike, vike, larme i galame. Samo miris smole obliznjeg bora dopire do mene. Disem duboko, lijepo mi je.
Odoh zacas na tusiranje, pa pravac plaza. Pustam vodu, namjestam tus, zatvaram oci. U medjuvremenu, nestade struje (to cu tek kasniej saznat), kratki spoj, sta li vec. Nastavljam da uzivam sklopljenih ociju pod toplim mlazom vode. Jutarnji ritual koji godi.
Iznenada, otvaram oci, mrak. Zatvaram oci, mrak. Ljudi dragi sta se ovo zbiva sa mnom? Da li sanjam? . Otvaram ociponovo, mrak.
Srce mi stade, panika me prekri. Iskacem iz tus-kabine, na slijepo ( a kako cu drukcije) i punim volejem desne noge razvaljujem vrata kupatila, vicem glasno : ”Oslijepio sam, oslijepio sam…”
Moja me zenka gleda sa strane, da li od moje iznenadne Bruce Lee pojave ili nebulaznog krika sto izleti iz mene, polusok joj prekriva lice.
Ne znam nista, skamenjen sam, stojim ispred nje. Sekunde traju kao vjecnost.

“Sta ti je?”, glas njen vraca me u javu. ‘Ajd sad ti budi pametan, pa reci sta ti je. ‘Ajd ti sad budi frajer, pa se izvuci iz bezdana provale. 'Ajd ti sad budi rijecima spretan i izmisli pricu. Nesto bas i ne izgledam uverljiv sa samponom na glavi, nasapunjanom cunom i panikom u ocima.
“Pa, mislio sam da sam oslijepio”
“Sta pricas covjece ? “
“Pa, otvorio sam oci, ono mrak”
“Jesi l’ ti dobro ?’
“Znaci, nisam slijep ?”
“Nisi ludace, uzmi peskir i obrisi se”
“Mislio sam…”

Prodje deset godina od Cavtata i mog jutarnjeg tusiranja. Oslijepio nisam, zapamtio jesam, djevojku, ozenio sam. Ko me poslije Bruce Lee poteza ne bi htio.

Crazy Frog

Ovog zapca voli moja zenica. Kaze da je podsjeca na mene, pa nek' se onda nadje neki spot kad navrati na blog. Ding, ding...

http://www.youtube.com/watch?v=XkHm8uUuT0o&mode=related&search=

http://www.youtube.com/watch?v=Wusbk1vc6JI&mode=related&search=

http://www.youtube.com/watch?v=NeyM9Fr83Ek&mode=related&search=

http://www.youtube.com/watch?v=ZoZhiozGJOo

Uranus

Neki novi Beethoven

Surfam ja tako netom i naletim na ovaj video klip koji me neodoljivo podsjeca na kultni film; "A Clockwork Orange". Nasilje, animacija, Beethoven...Zeko terminator.
http://www.youtube.com/watch?v=f9LBakWBQaQ

How to win friends & influence people... III

HOW TO WIN PEOPLE TO YOUR WAY OF THINKING

"A man convinced against his will is of the same opinion still."

"...you may be right, dead right, as you speed along in your argument, but as far as changing another's mind is concerned, you will probably be just as futile as if your were wrong..."

"...my wife and I made a pact a long time ago, and we've kept it no matter how angry we've grown with each other. When one yells, the other should listen- because when two people yell, there is no communication , just noise and bad vibrations..."

" You cannot teach a man anything;
you can only help him to find it within himself.''
Galileo

"One thing only I know, and that is that I know nothing."
Socrates

"...our first reaction to most of the statements (which we hear from other people) is an evaluation or judgment, rather than understanding of it..."

THE SECRETS OF SOCRATES

"...when a person says "No", and really means it, he or she is doing far more than saying a word of two letters.
The entire organism-glandular, nervous, muscular-gathers together into a condition of rejection..."

"...when a person says "Yes", none of the withdrawal activities takes place. The organism is in a forward-moving , accepting, open attitude..."

"...if you want enemies, excel your friends;
but if you want friends, let your friends excel you..."

"...every successful person loves: the game. The chance for self-expression. The desire for to excel. The desire for a feeling of importance..."

Komsinica

What color is your parachute ?...II

THE PLAYING FIELDS

"...the future is already here: It's just unevenly distributed..."

"...maybe you won't be able to achieve your dream; but you'll never know, unless you first define what your dream is..."

"...pray as though everything depended on God;
then work as though everything depended on you..."

"...what is it that I most want to be doing with my life? What are my unfulfilled dreams? What hunches, what yearnings do I have about why I was put here, on Earth ? What have I always put off for the future, that I ought to actually go after, now?..."

"...do remember: you are unique and you are like nobody else on Earth. Your attitude is the first (and last) thing everyone notices about you. It is the creator of the texture of your life.
What you have, is God's gift to you. How you use it, is your gift to God. Also, it is your gift to all of those around you..."

Indie...

Malo indie muzickog izrazaja; neki novi albumi, neki novi bendovi...Uz pomoc neta, trazim, skidam, slusam, prihvacam, odbacujem. Tu je, naravno, neizbjezni Youtube i video klipovi koji su dostupni da upotpune ovo zadovoljstvo...

LILI ALLEN-" Alright Still"
http://www.youtube.com/watch?v=yJfMIvx7FsQ

GOTYE-" Like Drawing Blood"
http://www.youtube.com/watch?v=KQVdlxql8PQ

THE COOPER TEMPLE CLAUSE- "Make This Your Own"
http://www.youtube.com/watch?v=MMAwoCznahI

RADIO MOSCOW- "Radio Moscow"
http://www.youtube.com/watch?v=AW2IINtmuNA

CALEXICO- "Garden Ruin"
http://www.youtube.com/watch?v=8t46dvudrp8

JOANNA NEWSOM- Ys
http://www.youtube.com/watch?v=hsz6krAp1Xo

DRIVE-BY TRUCKERS- "A Blessing and a Curse"
http://www.youtube.com/watch?v=C3icBcr1_Tw

THE BLACK KEYS- " Magic Potion"
http://www.youtube.com/watch?v=dKXlgISd3iA

GRIZZLY BEAR- Yellow House"
http://www.youtube.com/watch?v=wK4gwwD0CWA

CCS- "Cansei De Ser Sexy"
http://www.youtube.com/watch?v=7agPOt1XZz8

YEAH YEAH YEAHS- "Show Your Bones"
http://www.youtube.com/watch?v=YkFg0CgCxw8

MOJAVE 3- "Puzzles Like You"
http://www.youtube.com/watch?v=0BOBZ8BZAt0

THE DEARS- " Gang of Losers"
http://www.youtube.com/watch?v=TRSDFBBlGp4

Medonja

Juli je prvi, drzavni je praznik, ne radi se. Canada Day. Rekoh zeni (ili mozda ona meni) ‘ajmo malo na izlet, kod prijatelja nasih, do susjedne i sjedinjene nam drzave americke, Oregona.

Jutro je predivno, na granici se malo ceka. Carinik je neljubazan, ja sam blago nervozan. Ulazimo u Washington, prolazimo kroz Seattle, Oregon je ispred nas, uskoro ce Portland.
Domacin nas, kod kuce nestrpljivo ceka. Druzica mu bracna izasla u kupovinu, ali, sad ce i ona. Osmijeh mu je sirok, kosa gusta, brada uredna. Simpatican od prve. Drago mu je sto nas vidi. Par klasicnih fraza, da razbijemo led nelagode i zapocnemo opusteni razgovor. Sta ima, sta se radi?
Elem, prijatelj nas, ukratko nam isprica da se oni sutra sele. Nisu planirali, malo im je neugodno, ali, tako je ispalo. Meni opet drago, selidba, tu sam, barem cu od koristi neke biti.

Sutradan, dan je selidbe i sve ide po planu. Istovar je brz, uspjesan i sa malo napora. Ostaje nam samo kauc dnevne sobe. Kremaste je boje, plisan, krupan, pravi mali grizzly, nezgodan za nosit. Mjerimo mi njega ocima iliti u narodu poznato “od oka”, te dolazimo do zakljucka da je prevelik za lift i da moramo ici sa druge strane zgrade.
Ko dva nosaca iz Samokovlijine price, hvatamo se u kostac s njim i pravac zeljeni cilj.
Medjutim, nas cij i nasa procjena “od oka”, ne bi bas uspjesna. Ulazili smo mi i izlazili iz uzanog hodnika, gore-dole, napred-nazad, pa dobrih pola sata, ako ne i vise. Nama krivo, pusi nam se nevidljivi oblak huje nad glavama, ali, nece nijedan da prizna gresku svoju.

Nista, mora se nazad. Kauc u onemocale ruke i opleti ponovo. Vracamo se na straznji ulaz i iz prvog pokusaja unosimo ga u lift. Prolazimo hodnikom kao od sale, bez ikakvih problema vec je u stanu. Gledamo se sutke, skidamo znoj sa cela, disemo duboko. U sebi mislim :”Dobro smo i prosli. Mog’o nas je neko snimat’ sa strane i na YouTube stavit.” Pa se onda pitaj odakle izraz, Sizifov posao.

Predvecer, uz rostilj, pice, pijesak i hladni vjetar Oregona, prepricavamo svojim boljim polovinama jutrosnju kalvariju nasu. Logicno objasnjenje trazimo, nema ga, u smijehu se grcimo. Juli je u suzama zapoceo.
Medonja neka kaucu ime bude...

Ko to tamo peva

How to win friends & influence people...II

WAYS TO MAKE PEOPLE LIKE YOU

"...you can make more friends in two months by becoming genuinely interesed in other people than you can in two years by trying to get other people interested in you..."

"It is the individual who is not interesed in his fellow men who has the greatest difficulties in life and provides the greatest injury to others.
It is from among such individuals that all human failures spring".
Alfred Adler- Viennese Psychologist

"...the effect of a smile is powerful-even when it is unseen..."

"...everybody in the world is seeking happines-and there is one sure way to find it. That is by controling your thoughts.
Happines doesn't depend on outward conditions. It depends on inner conditions..."

"...it isn't what you have or who you are or where you are or what you are doing that makes you happy or unhappy.
It is what you think about it..."

"...thought is supreme. Preserve a right mental attitude- the attitude of courage, frankness, and good cheer. To think rightly is to create. All things come through desire and every sincere prayer is answered..."

"There is nothing either good or bad,
but thinking makes it so"
Shakespeare

"...remember that the people you are talking to are a hundrad times more interesed in themselves and their wants and problems than they are in you and your problems..."

"...never listen/talk to anyone for long..."

Madjionicar

Da zapisem san dok nisam zaboravio. Inace, snove ne pamtim nikako, dodju iznenada, uznemire me, budu malo, nestanu brzo. Ujutro se vise nista ne sjecam. Ali, ovaj put, pamtim skoro svaki detalj.

Elem, igram se ja sa zenom madjionicara (gledao nedavno film- The Prestige), te je pretvorim, ni manje ni vise, nego u pastu za zube iliti na nasem, kaladont.
Da docaram sliku. Glava je njena oblika cepa, a tijelo, original pasta za zube. Minijaturne velicine, sto ce reci da je mogu u ruci drzati. Nesto ona mene zeza, kao, ja ne mogu ovo, ja ne mogu ono, e necemo tako. Naljutih se, uzeh je u ruku, zenu-pastu za zube i stavim na dno akvarijuma. Sa druge strane stakla promatram i kezim se:" Aha, sta ces sad ?".
Prodje nekoliko minuta, vidim ne mice se. Uplasih se pravo, vadim je ubrzano iz akvarijuma, zenu-pastu za zube, i panicno, koristeci umjetno disanje, pokusavam da je ozivim. Drugim rijecima, stavljam svoje usne na njenu glavu-cep i inhale-exhale nekoliko puta. Probudih se u sekundi, sav u znoju od straha.

Gledam je sa strane, dobro je, nije kaladont, a ni udavila se nije. Uh, jebem ti san. Zar ne mohu nista ljepse da zapamtim.
Jutros, uz prvu kafu, prepricavam joj san, a ona me samo blijedo gleda. Jedva zadrzavajuci smijeh, koji joj se na licu ocrtava,lakonski zaupita:" Jesam li bila Sensodyne ili Colgate ?"

Brdo

Stadion Tusanj, grad je Tuzla, godina nepoznata. Gledalaca, nikad vise. Cak ni na obliznjem brdu slobodnog mjesta vise nema. Masa je na nogama, moglo bi proljece biti, nedjelja je ugodna.

Ja sam na brdu. Mali sam i gomila me plasi. Osjecam strah, ljudi galame, vicu, nekao, opasni izgledaju. Sloboda protiv Zvezde igra.
Srednjovjecni covjek, sa punim cegerom mirisljavih kospi, uredno spakovanih u male, bijele fiseke, prolazi kroz masu: “ Semberija, Semberija…”.
“Bjezi starac, nije ti babo staklar”, mladic pored mene progovara.
Nedaleko, razdragani djecarac njise se nespretno na vrhu viticastog jablana. Ne bas razdragani milicioner, sa vucjakom koji laje i podignutim pendrekom u desnoj ruci, obraca se glasom koji plasi:
“Silazi dijete s biljke”
“Necu, imas kera”
“Sidji, nemoj mi zivce vadit”
“Necu”
“Jebat cu ti sve kad te ufatim”.

Grubi muski glas prolama se brdom:”Sjedaj”. Kao po naredbi, sinhronizovano, poslusno i bez greske, auditorijum brda pored stadiona Tusanj zauzima svoja mjesta. Utakmica samo sto pocela nije.

Sudija je na terenu. Strucan razgovor se vodi ispred mene:
“Vidi ga isti Stane Dolanc”
“Suti ba, cut'ce te neko"
“Boli me i da cuje. Ko da se ja nekog bojim
“E, jesi hajvan”
“Ha ja, mogu me samo povuc'”

Crvena Zvezda je na terenu. Crescendo sa brda:”… Jelikicu, jebem li ti svastiku. Jurisicu legendo, de i za nas jedan autogol spici. Savicu pederu, sjeba ce te Hatuna. Vidi Bogicevica, vidi mu glave. Nuto Petrovica, osusio se ko lisicji kurac. Vidi onog cele matere ti, kako se ono zove, isti tifusar. Alo, Yul Brinner…”.
Sloboda jos nije na terenu. Sloboda se zna napamet. Sloboda se recituje bez zadrske: Cakic, Milicic, Jovicic, Verlasevic, Hatunic, Alibegovic, Sarajlic, Mulahasanovic, Geca, Hukic, Secerbegovic…Divanefendic, I. Hadzic, Jasarevic, Nalic, M.Kovacevic...

Nedjeljni sumrak polako pocinje da pada, reflektori stadiona pale se, zvizduk pistaljke u daljini, cuje se. Brdo se ori:” Djooordje Geeerum”.
Lopta je krenula sa centra.

Malo o filmu...IV

Neki filmovi koje sam gledao zadnjih dana:

THE PRESTIGE- Engleski. Odlicno osmisljen film. Dva madjionicara; jedan je bolji showman; drugi je bolji sa trikovima, rivalitet, opsesija, drama...Preporucujem. David Bowie igra Nikou Teslu.

BLOOD DIAMOND. Nista narocito, da ne kazem bezveze. Trgovina dijamantima, nespretno prikazana kroz stotine mrtvih. Di Caprio je negativac, kako to biva u holivudskim filmovima, on ima pitanja, budi mu se svijest da zeli da se mijenja. I tako, ide on za dijamantom, sa svojim crnim kompanjonom, gazi dzungle Afrike ko od sale, rastura jedno tri stotine gerilaca, usput se; naravno; i zaljubljuje, da bi na kraju, sa satelitskim telefonom u desnoj ruci i suznim pogledom uprtim k visoravnima rodne Afrike, umro i usao u legendu.
Meni film nije sjeo.

APOKALYPTO- Rezija Mel Gibson. Za razliku od "The Passion of Christ", (koji me, btw, nije odusevio), Apokalypto je izvanredan film, koji te drzi od prve minute. Napet, pun adrenalina, non-stop u pokretu, dinamican. Gibson je obradio jedan dio ljudske istorije, civilizacija Maya prije dolaska kolonista, na nacin koji niko prije njega nije ni pokusao. Da, film je surov, nasilan, ali pokazuje(ako je baziran na istorijskim cinjenicama), jedan period , jednu kulturu, klasne razlike, hijerarhiju, ritual zrtvovanja za Bogove...
U sustini, film je good guys vs. bad guys, ali ono sto me je odusevilo su svi ti kostimi, tetovaze, frizure, oziljci kao dekorativni elementi na tijelu...Uradjen bez holivudskih glumaca.

Life of Brian

Annie Hall

Le Grand Content

What color is your parachute ?

THE PROBLEM

What does "mastering" the job-hunt mean? Well, it means trying to understand the nature of "the beast" (the job-hunt)-its laws, its behaviour, what you don't have any control over, and much more importantly-what you do have control over, even when you think you don't; what works, what doesn't work, the odds, what best pays off an investment of your time, what doesn't pay off very well, or not at all; how to build up your selfi-esteem, how to find out why you're here; and how to triumph in life.

"He or she who gets hired is not necessarily the one who can do job best; but, the one who knows the most about how to get hired".

"There is no wrong way to hunt for a job. Anything may work. There are only degrees of likelihood...
There is no right way to hunt for a job. Anything may fail. There are only degrees of likelihood...".

"...in the job-hunt, as in life, hope is everthing. It is the one factor that keeps you going when all else fails...".

"...we must always remember that there are two actors on the stage, in any job-hunt: You and Employers...".

Fenomeni

Prvo smo bili pioniri, pa smo kasnije postali omladinci, bile su i radne akcije, bili smo drugovi i drugarice, bile su i kecelje, bila je i stafeta, skole, mjesne zajednice, opstine, republike. Islo se na takmicenje Titovim Stazama Revolucije, bilo je nestasice i restrikcije, bilo je i dobre zajebancije. Odrastanje u doba socijalizma.

Sefte. Sjecate se toga? Osisas se, vecinom na kratko, dodjes u skolu, a djeca salijecu ko galebovi da te opale sakom po golom vratu. Nikad nisam skonto, zasto? Bolilo je.
Gazenje po novim cipelama ili patikama Kupis nove cipe ili tene, vide te u njima i pocnu gaziti bez pardona. Tako da, osim sto ti uprljaju obucu, mogu i da te povrijede. Bolilo je, takodjer.
Mosa. Nesto se kao trznes, uplase te ,viknu:"Mosa" i razvale svom snagom po ramenu ili ruci. Necu d akzem da je bolilo.
Leksikoni i spomenari. Tu si pisao ko ti je omiljeni pjevac, glumac, grupa, koje igre volis i pazio dobro da se ne provalis. Vecinom su se leksikoni i spomenari pisali do puberteta, jer poslije, kao lafo, bilo je sramota. Sad si odrastao, to je samo za djecu. Na kraju leksikona uvijek je bilo pitanje: Ko je tvoja simpatija", savijena stranica i na njoj poruka-"Ne Otvaraj".
Naravno, mi smo otvarali, isto internet-forum danas, ko da nekog zanima sto se pise, daj da vidim koje s kim u shemi.
Izuvanje cipelica u vozu/busu. E, ovo je nama svojstven fenomen. Ne mozes se osjecati komotno dok ne skines cipele. Pa, kad te zapahne miris saputnickih carapica, sarenih dezena sa baklava geometrijskim detaljima, ostatak puta provedes disuci na skrge. Naravno, nemas pravo da se bunis, jer samo smijesan ispasti mozes.
Dugi nokat na malom prstu. Nikad da dokucim poruku tu. Zasto? Koje je svrha bila? Modni detalj? Expresion of personality?
Dugi je nokat mogao da posluzi kao cackalica, medjutim, vise je licio na subkulturalni kic, koji su vecinom imali muskarci muzevnije gradje i grubljih crta lica. Da li cujete muziku u daljini?
Poljaci. Bratski nam socijalisticki narod. Tri crvene. Raja kupovala sve, samo nek' je jeftino, a za kvalitet ne pitaj. Od cigara koje prze plucne maramice, rasturenog mlina za kafu, spila ishabanih karata za remi, vreca za spavanje simpaticnih boja, do drvenih testera koje niko nikad koristiti nece.
Prizivanje duhova. E, to je bilo za odvaznije. Uzmes casu, vecinom onu malu od rakije, stavis na sto, pa prst na nju i prizivas. Svakakvih je provala bilo, nek cak ni za neta nisu.
Nadimci. Vecinom su se izvodili iz prezimena kao skraceni oblik ili deminutiv od imena. Medjutim, u najgorim slucajevima, uzimane su tvoje fizicke i ine karakterstike kao misao vodilja kako te raja moze obiljeziti u pogrdnom smislu. Usljo, zubi, klempo, sugo, gubicar, prdo, fosna, guzi, deba...
Satrovacki. Ko izmisli ovaj govor? Preokrenes prvi slog i naj aj izvrnutincin recenice tvoris. Mojne nime gato.
Iron Maiden. Morao si imati, barem djecaci, jedan album ovih britanskih metalaca, koji su sa svojim omotima, izludjivali roditelje, a tebe cinili facom. Eddie i njegova sjekira. Bruce i njegov glas. Steve i njegov crni bass. Run to the hills. Ajron Mejden...

Mi, generacija osamdesetih, pored svih nedostatka tadasnjeg drustava i nas u njemu, ipak smo imali nesto originalno. Nesto sto nas je razlikovalo od drugih generacija i zemalja istog drzavnog uredjenja tog vremena. Subkulturalni fenomeni, rituali. Djeca socijalizma i nasljedje u nama.

Slavni o seksu

Iz zagrebackog Vecernjeg Lista...

"Moja djevojka se uvijek smije za vrijeme seksa – bez obzira što čita. "
Steve Jobs (osnivač tvrtke Apple)

"Seks uklanja napetost. Ljubav ju uzrokuje."
Woody Allen

"Vjerujem da je seks jedna od najljepših, najprirodnijih, najcjelovitijih stvari koju se može kupiti novcem."
Tom Clancy (američki pisac)

"Ne znam ništa o seksu, uvijek sam se udavala."
Zsa Zsa Gabor

"Znate “onaj pogled” koji vam uputi žena kad želi seks? Ni ja isto. "
Steve Martin

"Žene trebaju razlog za seks. Muškarci trebaju samo mjesto. "
Billy Crystal

"Prema nekom istraživanju žene se ugodnije osjećaju kad se trebaju razodjenuti ispred muškaraca, nego ispred druge žene. Kažu da žene osuđuju, dok su, naravno, muškarci samo zahvalni. "
Robert De Niro

"Nikad nisam voljela seks. Mislim da nikad niti neću. Tako je suprotan ljubavi. "
Marilyn Monroe

"U muškim časopisima ima jako malo savjeta. Razlog je taj što muškarci razmišljaju “Znam što radim. Samo mi pokaži golu ženu.”
Jerry Seinfeld

"Na pomolu je nova medicinska kriza. Liječnici kažu da mnogi muškarci imaju alergijske reakcije na kondome. Kažu da uzrokuju velike otekline. Dakle, u čemu je problem? "
Dustin Hoffman

"Seksom se Bog našalio s ljudima."
Bette Davis

"Vidite, problem leži u tome što Bog muškarcima da mozak i penis, a u svakom trenutku krvi ima dovoljno samo za jedno od tog."
Robin Williams

"Moja obitelj me nikad nije odgajala kao da imam vaginu."
Roseanne

"Od svih užitaka ovog svijeta čovjek najviše drži do seksualnog odnosa, pa ipak ga je isključio iz svog raja."
Mark Twain

"Moja majka nikad nije shvaćala ironiju u tome što me nazivala “kurvinim sinom”. "
Jack Nicholson

"Seks. U Americi je on opsesija. U ostalim dijelovima svijeta je činjenica."
Marlene Dietrich

"Clinton je lagao. Muškarac može zaboraviti gdje je parkirao auto ili gdje živi, ali nikad, nikad ne zaboravlja oralni seks, ma koliko on loš bio."
Barbara Bush

Bliski Istok

Citam tako po forumima, dopisujem se sa prijateljima i poznanicima, i imam osjecaj da je pola Bosne tamo, a da se ova druga polovina sprema da ide.
Bliski Istok, uvijek pojam za trusno podrucje, politicki nestabilan prostor, a trenutno, najvece ratno zariste. Istovremeno, pojam za dobru i brzu zaradu, rjesenje finansijskih problema, zivotne egzistencije...Ratiste i gradiliste. Unisti, pa ponovo izgradi. Da li se ovo kapitalizmom zove?

Mnogi su otisli zato sto uistinu nemaju i ne vide bolje, mnogi su tamo jer je, da se ne lazemo, zarada dobra, pa sto da ne, najveci rizik u zivotu je ne pokusati. Moral i ostale price idu uz sve to, kao i ljubomora, nama poznata balkanska disciplina gledanja ko ima vise od tebe i zatvaranja ociju na one, koji ocito, imaju manje.
Sva ova situacija me podsjeca na kraj 60-tih i pocetak 70-tih, kad su nasi ljudi, vecinom slabijeg obrazovanja, masovno odlazili na rad u Njemacku i druge zapadne zemlje Europe, za dobrom i brzom zaradom, ne pitajuci za prirodu posla. Sada, idu svi.

Gdje ja vidim sebe u svemu tome? Mozda moje nezadovoljstvo poslom u kome sam zaglavljen, previranja u meni, zelja za promjenom. Da i ja apliciram ? Da li cu se osjecati bolje? Imati osjecaj da sam barem pokusao? Da li je to moj krajnji cilj? Da li, ustvari, znam sta zelim ili me depresivne misli smaraju ko lose uradjen film? Da nisam ja samo u behutu? Kad bi barem prosao sto brze.

Eto tako, malo pricam sa samim sobom...

Ex-Yu Rock...II

SLOVENSKA SCENA

Jedna od blagodeti neta je sto mozes nabasati, podsjetiti se, cak i skinuti, albume koje nisi cuo eonima. Tako da sam zadnjih dana skinuo neke slovenske bendove, pa da malo i popricam o njima.
Vjerovatno jedan od najoriginalnijih grupa bivseg nam muzickog prostora, svojevrsni juznoslavenski Frank Zappa, bijase Buldozer. Njihov debut iz polovine 70-tih, "Pljuni Istini u Oci", smatra se jednim od najotkacenijih albuma uopste. Kako za kritiku, tako i za publiku. Na pocetku negirani, neprihvaceni, kasnije sticu popularnost van granica Slovenije i postaju cult.

Laibach je prica za sebe. Evo, citam na netu, treba uskoro da gostuju u Sarajevu. Sto ce reci, vise od 25 godina na sceni. Od pocetka njihovog rada, prate ih kontraverze, provokativna ikonografija i minimalistiski nastup, sa istim takvim zvucnim izrazajem. Stvaraju sebi svojstven stil koji ne ostaje neprimjecen, kako od vlasti tako i od publike. Njihovo stvaralastvo je koncept, multimedijalni projekat, industrijski destruktivizam...oni su Laibach.

Meni dragi Lacni Franc, pojavljuje se pocetkom 80-tih i odmah skrecu paznju na sebe tekstovima i karizmaticnim Zoranom Predinom. Mogu reci, da sam malo zakinut nepoznavanjem slovenskog jezika, jer ta barijera je uvijek bila prisutna da upotpunosti prihvatim pjesme i poruku koje nose u sebi bendovi sa tih prostora.

Pankrti su bili, prvi, pravi, originalni punk bend ex-yu prostora. Pero Lovsin i kompanija bili su uzor mnogim mladim bendovima, narocito nadolazecem novom valu, svojom beskompromisnom svirkom i koncertnim nastupima. Svi su zeljeli da imaju kratke kose i zvuce ko Pankrti...rekao bi Johnny.

U prvoj polovina 80-tih, na sceni se javlja Videosex, electro-pop sastav, u cijem je centru stajala ona, najeroticnija pojava datog vremena, zena sa glasom i stasom. Anja Rupel. A detektivi traze...

Negdje u isto vrijeme, pojavljuje se duo Borghesia, a malo kasnije na sceni je zanimljiv, meni izuzetno drag, sastav, jos zanimljivijeg imena; Miladojka Youneed. Jazz, rock, funk, saksafon, klarinet...zanrovsku odrednicu tesko je naci, a da su bili originalni, bili su...

http://www.youtube.com/watch?v=Q3SvjSu4R-8&mode=related&search=

Malo o filmu...III

Januar je iza nas. Brzo nesto prodje. Da vidim sta sam pogledao od filmova:

THE CHILDREN OF MEN- Britanski. Futuristicki prikaz kako bi London , svijet, mogao da izgleda za; recimo; 25 godina. Bez djece. Dobro osmisljen, ima poruku, gledljiv, dinamican, drzi do kraja.

BORAT- Britanski. Borat je satira. Kao takvog ga treba i gledati. Nekome ce biti komicno, nekome; ne. Za vecinu ljudi odraslih na balkanskom poluostrvu, takav, ogoljeli, dokumentaristicki pristup drustvu, izrugivanje njegovih normi i pravila, prihvatljiv je. Dobra zeza na svoj racun. I njihov.
Ali, kako to biva, nekima ce se ciniti vulgaran, nekima bezveze, neko ce mozda i pitanje postaviti.

THE QUEEN- Britanski. Krenuli me nesto Englezi ove godine. Sta cu kad glumom razaraju, a ovaj film, odnosno, Helen Mirren to samo potvrdjuje. Skinula je kraljicu bez greske. Narocito hod i mimiku. Sam film je veoma dobar, svidja mi se, prikaz kraljevske obitelji iza zatvorenih vrata u jednom od najdramaticnijih momenata njihove novije povijesti.

PAN'S LABYRINTH- Meksicki/Spanski. E, ovo je filmcina. Danima sam pokusavao da ga skinem s neta, napokon sam uspio, odgledao, i visoko preporucujem. Zanrovski, moze se svrstati u dramu i fanataziju, zajedno. Prikazuje svijet jedne djevojcice, svijet bajki, kroz prizmu obiteljske drame i okrutnu realnost spanskog gradjanskog rata. Emotivno nabijen, odlicna gluma.

The Mystery of Consciousness

You exist, right ? Prove it?

"I don't want to achieve immortality through my work. I want to achieve by not dying"
Woody Allen

"There are known knowns; there are things we know we know. We also know there are known unknowns; that is to say, we know there are some things we don't know. But there are also unknown unknowns-the ones we don't know we don't know."
Donald Rumsfeld, philosopher

AN UNBRIDGEABLE GULF
Colin McGinn

There apperas to be what Wittgenstein called an "unbridgeable gulf" between the brain and the conscious mind. The paradox of the mind-body problem is that the explanatory causes of consciousness in the brain are not discoverable by inspecting the brain, and introspection cannot reveal the rootedness of consciousness in brain tissue. Our modes of knowing about the mind-brain nexus don't home in on the glue that binds the two together.
Nevertheless, consciousness is surely a natural biological product, as devoid of the otherwordly as digestion and blood circulation. It comes and goes, waxes, wanes, grows, dies.
So why is it so hard to tame scientifically? The answer, I suggest, lies not in the stars but in ourselves: our brains have not evolved with necessary equipment to resolve this mystery. Our brains are good for getting us around and mating successfuly, and even for doing some serious physics, but they go blank when they try too understand how they produce the awareness that is our prized essence. The consolation is that we shall always be of intense interest to ourselves , long after quantum theory has become old hat.